Povežite se sa nama

Izdvojeno

ODNOS KONCESIONARA ŠUMA PREMA PUTEVIMA NA SJEVERU: Iskoristi, uništi, zaboravi

Objavljeno prije

na

Na desetine lokalnih puteva na sjeveru uništeno je teškim kamionima koji prevoze drvnu građu.  Koncesionari su malo ili nimalo ulagali u te saobraćajnice, iako im je to bila obaveza. Zato u nekim mjesnim zajednicama najavljuju da će spriječiti prolazak mehanizacije do obližnjih šuma

 

Neadekvatno ulaganje i održavanje puteva koje koriste koncesionari šuma u Crnoj Gori prepoznato je kao jedan od velikih problema i u nacionalnoj  Strategiji razvoja šuma i šumarstva.

„Koncesionari nemaju interes za gradnju novih puteva, a i kad ih grade, to rade sa minimalnim troškom. Pored toga, u održavanje puteva ulažu prije samih sječa, a sanaciju poslije transporta često preskaču. Time stvaraju i konflikt s drugim korisnicima šumskih puteva, uključujući seosko stanovništvo, koje od njih zavisi, i posjetiocima prirode”, piše u Strategiji.

U prošlogodišnjoj informaciji o relizaciji koncesionih ugovora, koju je sačinila Uprava za šume, konstatovano je da se „održavanje lokalnih i šumskih putnih pravaca od strane koncesionara koji koriste putne pravce ne obavlja planiranom dinamikom”. Najvljeno je da će Uprava „kontinuirano kontrolisati” način na koji se koncesionari odnose prema saobraćajnicama koje koriste.

Nezadovoljstvo lokalnog stanovništva u nekim selima kulminiralo je do mjere da su najavljene blokade puteva, ukoliko se „obaveze koncesionara precizno ne definišu”. Mještani nekoliko kolašinskih sela, na primjer, očekuju da ovog proljeća nadležni prinude koncesionare da poprave ono što su godinama  uništavali. Ako tako ne bude, tvrde, kamioni, skideri i ostala mehanizacija preduzeća koja eksploatišu šumu neće moći da prođe. Isto su prije nekoliko mjeseci tražili mještani bjelopoljskih sela. Oni su od Opštine zahtijevali da posreduje i pomogne da koncesionari ispune svoje obaveze održavanja puteva.

„Novac koji je lokalna uprava opredijelila za nasipanje i popravku,  praktično, je  bačen. To su zemljani putevi koji nijesu prilagođeni teretima koji se njima prevoze, te se veoma brzo devastiraju. Tu, prije svega, mislimo na putne pravce Sokolac, Šljemena, Rudo Polje, Kameno Polje, Pisana Jela, Sokolac, Zaboj… koji čine prsten u saobraćajnom smislu. Nećemo dozvoliti dalje korišćenje šuma sve dok se koncesionari ovako ponašaju i ne saniraju te putne pravce”, najavili su iz tog kraja. Objasnili su i da koncesionari često mijenjaju „rutu”, pa kamione preusmjere na one putne pravce koje su, u međuvremenu, Vojska ili lokalna uprava sanirali.

Nakon tog upozorenja, predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović poručio je koncesionarima da „ili će sanirati puteve, što im je obaveza, ili će lokalna uprava tražiti raskid koncesije “.

Ionako loši lokalni putevi do većine žabljačkih sela, minulih godina, uništeni su, kažu tamošnji poljoprivrednici. Brojna obećanja sanacije koncesionari su samo u rijetkim slučajevima održali. U toj opštini naročito je loše stanje u kompleksu Tepačkih šuma. Seoski i šumski putevi uništeni su i u Beranama i u Andrijevici.  Vanja Kuč, vlasnik vikendice na Trešnjeviku, na putu od Kolašina prema Andrijevici, kaže da je ta saobraćjnica slika odnosa koncesionara i države prema lokalnom stanovništvu.

„Preko tri nedjelje sam zarobljen u svojoj vikendici, jer put nije očišćen. Zima je, nema sječe šume, pa ih ne zanima. Ljeti kada sam na odmoru, dnevno ovuda prođe po 70 kamiona sa drvnom građom. Decenijama unazad, u ovu saobraćajnicu niko ni eura nije uložio, iako smo usred Parka prirode Komovi”, kaže on. Kuč objašnjava da je to saobraćajnica „koja je građena za vrijeme kralja Nikole”, i kada je kopno, pogodna je samo za prolazak kamiona. Tvrdi da bi koncesiona naknada za korišćenje šume ispod Koma bila dovoljna da se put popravi i redovno održava.

„Ivičnjaci su polomljeni, odvodi za vodu su zatrpani, klizišta svuda, asfalt uništen… Sve je to rezultat višegodišnjeg prolaska pretovarenih kamiona. I dalje ovu saobraćajnicu navigacija pokazuje turistima kao najkraću između Kolašina i Andrijevice, pa je sreća što do sada niko nije glavu izgubio”, kaže sagovornik Monitora.

Da su koncesionari pretjerali u nebrizi prema saobraćajnicama koje koriste, tvrdi i predsjednik Skupštine opštine Kolašin Milan Đukić. Mora se hitno uvesti kontrola i spriječiti dalje uništavanje lokalnih puteva, tvrdi on. „Šumski koncesionari i građevinski preduzimači velikim mašinama, kamionima troosovincima, dizalicama, gusjeničarima, uništavaju pojedine lokalne asfaltne i makadamske puteve. Uništava se ono što je Opština Kolašin gradila decenijama, kao i ono što je urađeno u mjesnim zajednicama tokom 2019. i 2020. godine, na sanaciji i rekonstrukciji ovih puteva, za šta je izdvojeno više stotina hiljada eura iz kapitalnog budžeta Opštine”, objašnjava on.

Uzaludna su, kaže, dosadašnja ulaganja Opštine, ako se ne promijeni odnos koncesionara. On podsjeća da mnogi lokalni putevi nijesu predviđeni za teške kamione i mašine koji ih svakodnevno uništavaju, a trenutno ne postoje mehanizmi kontrole i zaštite. Sanacija koju povremeno sprovode koncesionari, kaže Đukić, nije ni približna prethodnom stanju i realizuje se bez nadzora.

„Te sanacije su često rezultat neformalnih dogovora sa pojedinim mještanima, ali su finansijski nedovoljne i ne zadovoljavaju opšti interes svih građana MZ. Sanacije moraju biti pod nadzorom nadležnih organa Opštine, finansijski precizno utvrđene, a interes mještana i zajednice transparentno zaštićen. Potrebno je i da se lokalno stanovništvo i MZ pomognu da se ovakve pojave evidentiraju, spriječe i uvede red na putevima koje lokalna samouprava svake godine sanira od njihovog novca i za njihove potrebe i interese“, kaže Đukić.

Prema njegovim riječima, ukoliko se u najhitnijem roku ne uvede red na kolašinskim lokalnim putevima, vjerovatno će se obistiniti najave mještana pojedinih mjesnih zajednica o blokadi saobraćaja.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo