Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLIV NOVCA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Privatnicima se sve više priliva

Objavljeno prije

na

Fond za zdravstveno osiguranje je posljednjih osam godina izdvojio 20 miliona eura za privatne zdravstvene ustanove. Za bolnicu u Meljinama od 2005. godine 24, a za Institut u Igalu 33 miliona. Liječenje u inostranstvu plaćeno je 70,5 miliona eura.  Kada treba uložiti manje od pet miliona eura za izgradnju neophodnih klinika u javnom zdravstvu, čeka se pomoć međunarodnih institucija

 

Fond za zdravstveno osiguranje platio je posljednjih osam godina  20 miliona eura  privatnim zdravstvenim ustanovama (PZU) za liječenje pacijenata, koji nijesu zbrinuti u javnom zdravstvu za koje svakog mjeseca poslodavci plaćaju osiguranje državi.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju od 2011. godine Fond potpisuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama kako bi se smanjilo čekanje na preglede ili za zdravstvene usluge koje nijesu dostupne u javnim zdravstvenim ustanovama.

Iznos koji se iz budžeta izdvaja za PZU, kako pokazuju dokumenta, stalno raste, pa je od početnih 777 hiljada iz 2011/12. godine porastao na 6,7 miliona u prošloj godini.

Najviše novca dobija Specijalna bolnica Codra, vlasnika Dragice Perović-Ivanović i Zorana Ivanovića, koja je posljednje dvije godine dobila blizu osam miliona eura.

Trend povećanja izdataka nastaviće se tokom ove i sljedeće godine. Iz Fonda zdravstva kažu da su za period od aprila ove do 2021. godine potpisali ugovore sa 15 PZU. Spisak Fonda pokazuje koje zdravstvene usluge se ne obavljaju na vrijeme, ili se ne obavljaju u javnom zdravstvu: ,,Ambulantne oftalmološke usluge, usluge bolničke oftalmološke zdravstvene zaštite, usluge magnetne rezonance, pato-histološke usluge, usluge vantjelesne oplodnje”.

Ministar zdravlja Kenan Hrapović pohvalio se ranije da je  prvi put od 2010.  za ovu godinu odobren budžet za zdravstvo projektovan na osnovu realnih potreba i na nivou stvarne potrošnje. Za zdravstvo će se ove godine izdvojiti 32 miliona eura više nego lani, kada je bilo predviđeno 205 miliona. No, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, građani Crne Gore preko 40 odsto budžeta za zdravstvo, odnosno oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.

Definicija korupcije u zdravstvu obuhvata i namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i prelivanje novca građana u privatne džepove. Jedan od načina je i sve češći monopol privatnih ustanova u odnosu na javne, zbog nedostatka adekvatne opreme u javnom zdravstvu. Dešava se da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade. Kod privatnika neophodni  pregled, u zavisnosti od toga što se snima, košta od 150 do 450 eura.

,,Kako se u KCCG čeka duže od mjesec dana kod očnog, uputili su me kod privatnika. Kada sam nazvao privatnika, rekli su mi da mogu zakazati tek za mjesec i po – dva. Da li može prije, pitao sam. Može, ako platite pregled, rekli su mi”, jedna je od uobičajenih žalbi pacijenata. A sa tom praksom se suočavaju i doktori: ,,Zakazujemo pregled kod specijaliste u privatnoj ordinaciji i kompjuter izbaci termin tek za nekoliko mjeseci. Pacijent onda nazove tu ordinaciju, dogovori se da plati i zakaže pregled za par dana”.

Stručnjaci odavno izražavaju sumnju da PZU, čija je zarada uslovljena  brojem pacijenata i pruženih usluga, zbog profita ,,izmišljaju” bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke. U Fondu tvrde da obavljaju kontrolu svih ispostavljenih faktura od strane privatnih zdravstvenih ustanova: ,,U informacionom sistemu su implementirani automatski kontrolni mehanizmi (da se može fakturisati samo ugovorena usluga po ugovorenoj cijeni i dr.),  kao i kroz kontrolu usaglašenosti ekonomsko finansijske dokumentacije sa medicinskom dokumentacijom”.

Ukoliko se kontrolom dokumentacije utvrdi da je fakturisana ugovorena usluga, a koja nije potkrijepljena odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, navode iz Fonda, ona se ne priznaje,  već se umanjuje faktura za neopravdano fakturisani iznos.

Pored novca koji se posljednih osam godina daje za PZU, Fond liječenje osiguranika plaća i Opštoj bolnici u Meljinama i Institutu Simo Milošević Igalo.

Prema dostupnim podacima Fonda u periodu od 2005. do 2018. godine, OB Meljine je iz budžeta Fonda dobila 24 miliona eura. Od 2008, otkada Meljinama upravlja Atlas grupa Duška Kneževića, iz Fonda je ovoj bolnici do 2018, uplaćeno preko 19 miliona eura. Epilog ove privatizacije je uvođenje stečaja.

Bolnica u Meljinama kupljena je za 25 miliona eura. Iz Atlas grupe tvrde da su za prethodnih 10 godina uložili 32 miliona eura, te da su o svom trošku finansirali funkcionisanje bolnice: ,,Izdvajali smo ogromne sume za  plate osoblja i redovno funkcionisanje bolnice u proteklih 10 godina,  zato što od naplaćivanja medicinskih usluga od Fonda zdravstva nije bilo moguće pokriti ni polovinu izdataka’’.

Strateška opredijeljenost vlasti ka privatizaciji zdravstva potvrđena je i najavljenom prodajom Instituta Simo Milošević. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Duško Marković, je krajem marta ozvaničio početak pregovora o prodaji 56,4 odsto akcijskog kapitala Instituta, sa konzorcijumom koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i crnogorska Vile Oliva d.o.o, biznismena Žarka Rakčevića. Oni su ponudili 10 miliona eura za kupovinu 56,48 odsto akcija i investicije od blizu 28 miliona eura.

Krajem ljeta ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjavila je da je iz medija informisana da je blizu 26 odsto akcija Instituta, koje su bile u vlasništvu Vlade Srbije, kupio Žarko Rakčević. Pored prodatih akcija Vlade Srbije, koje su plaćene 2,9 miliona eura, crnogorski Investiciono-razvojni fond ima 23,65 odsto dionica, Vlada Crne Gore 19,19 odsto, Fond zdravstva 10,23 i Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto…

Vlasnik akcija Fond za zdravstvo je u periodu od 2005. do 2018. Institutu na ime rehabilitacije osiguranika platio ukupno 33 miliona eura.

Dugoročni plan je privatizacija javnog zdravstva. Neposredno prije parlamentarnih  izbora 2016. tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, sada ambasador, obznanio je saradnju sa kompanijom sa Malte – Vitalis Global Healthcare (VGH). Ministar je tada najavio privatizaciju javnog zdravstva na period od 30 godina i ulaganje Maltežana od 375 miliona eura.

Ubrzo nakon toga, a pošto su izbori minuli, VGH se našla u središtu korupcionaške afere. Kada je buknula afera, u Ministarstvu zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.
Po dolasku Kenana Hrapovića na čelo Ministarstva zdravlja, ugovor sa kompanijom VGH je stopiran. Razlog – nepoštovanje procedura.

Da se skroz nije odustalo, potvrda je memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore i Steward Health Care International Limited iz maja prošle godine, opet neposredno prije lokalnih izbora u Podgorici. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst, koji je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare. Mediji u Americi i na Malti kao reference ove američke kompanije navode i to što se ona našla u fokusu javnosti, nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgradnju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.

,,Imajući u vidu da kompanija Steward do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte kao oblike saradnje, ranije potpisani memorandum do sada nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja’’, kazali su iz Ministarstva zdravlja. Naglašavaju da čekaju da im se iz kompanije jave, pa će onda ,,opredjeliti dalje pravce djelovanja”.

Dosadašnje djelovanje rezultiralo je time da sadašnja vlast za 30 godina vladavine nije bila u stanju da igradi nijednu bolnicu. Ministar Hrapović za ovu godinu najavljuje izgradnju dvije klinike. Vrijednost  izgradnje i opremanja Klinike za infektologiju iznosi 8,3 miliona eura, finansiraće se iz granta sredstava Programa IPA 2018. u iznosu od 4,5 miliona, a dijelom iz budžetskih sredstava. Za Kliniku za mentalno zdravlje urađen je glavni projekat,  planirano je da košta 4,7 miliona eura, a ministar tvrdi da imaju pozitivne signale za gradnju iz međunarodnih institucija.

 

LIJEČENJE U INOSTRANSTVU (2010-2018): Plaćeno 70,5 miliona eura

 

Fond za zdravstveno osiguranje je za posljednjih devet godina platio 70,5 miliona eura liječenje osiguranika iz Crne Gore u inostranstvu. Najviše za liječenje u Srbiji, preko 50 miliona eura. Slijede Njemačka – 8,2 miliona; Turska 4,5 miliona; Hrvatska 1,8 miliona; Velika Britanija 1,4 miliona; Švajcarska milion eura; Francuska 792.555 eura, Italija 491.266; Slovenija 317.328 eura…

Predrag NIKOLIĆ

 

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Naš novac  DPNCG&Sindikata doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku EU kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.  Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Komentari

OKO NAS

PRIJAVA PROTIV BIVŠEG I AKTUELNOG VRHA UPRAVE CARINA: Zviždač o carinskim prevarama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je već pisao o carinskom inspektoru Siniši Raičeviću koji je 2020.  dobio status zviždača. On od 2019. uporno tvrdi da se sistemski vrši šverc plina i carinjenje po nižoj akciznoj stopi. Protekle sedmice podnio je novu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv bivšeg i aktulenog vrha Uprave carina

 

Carinski inspektor Siniša Raičević je protekle sedmice podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivših direktora Uprave carina Vladana Jokovića i Vladimira Bulajića, kao i aktuelne vd direktorice Maje Vučinić.

Monitor je već pisao o Raičeviću koji je 2020. u Upravi carina dobio status zviždača. On od 2019. uporno tvrdi da se sistemski vrši šverc plina i carinjenje po nižoj akciznoj stopi. Te da na to niko ne reaguje.

U krivičnoj prijavi tvrdi da su navedeni direktori donosili instrukcije suprotne zakonima koji tu oblast uređuju. Ono što je sporno je da se u kontinuitetu nastavlja praksa šikaniranja kada se o tome progovori. ,,Ukoliko neko insistira da radi po zakonu, šalju mu unutrašnju kontrolu koja radi po njihovom nalogu i unutrašnja kontrola donosi protivzakonite nalaze. Zatim se pokreću disciplinski postupci, pa premještanje na drugo radno mjesto. A na njegovo mjesto biva doveden drugi službenik koji će da radi po njihovim protivzakonimtim instrukcijama i za to budu svi nagrađeni novčano na kraju godine, obično po 15.000 eura i drugim privilegijama (stanovima i dr.)”, navodi Raičević u prijavi.

Raičević,  koji je bio u sukobu sa prethodnim rukovodstvima, u decembru prošle godine suspendovan je od strane vd direktorice  Maje Vučinić.

Raičević u prijavi opisuje i druge nepravilnosti. Novi, dugo najavljivani carinski elektronski sitem u poštanskom prometu Crne Gore još uvijek nije implementiran, što je izazvalo kašnjenje poštanskih pošiljki i njihovo nestizanje do primaoca.

Kao problem navodi i to što Crna Gora još  nije ušla u Zajednički tranzitni sistem, kako je propisano Konvencijom o zajedničkom tranzitu. Neulazak u taj međunarodni sistem, po Raičeviću je omogućilo pojedinim uvoznicima da i dalje čine carinske prevare i krivična djela, u cilju plaćanje manjih carinskih dažbina (carine i PDV-a).

,,Trenutno je neulazak u Zajednički tranzitni sistem i insistiranje na bespogovornoj primjeni protivzakonite instrukcije o carinjenu upotrijebljenih motornih vozila omogućilo pojedinim uvoznicima da plaćaju neuporedivo manje carinske dažbine i izbjegavaju plaćanje carine”, piše Raičević. Opisuje da se to radi tako što se ovjeri istup iz Evropske unije, onda se zamijene fakture,  priloži faktura koja je duplo ili troduplo manja od stvarne vrijednosti automobila, a sve u skladu sa katalogom Nacionalnog biroa osiguravača, čiju vrijednost saznaju i upisuju u fiktivne račune  – fakture.

Raičević ističe da se tako plaćaju duplo do troduplo umanjene carinske dažbine i enormno šteti budžet. Navodi da su neki otišli i korak dalje pa su registrovali fantomske firme u Bugarskoj, Češkoj i drugim zemljama EU.

,,Pa smo često svjedoci da je auto kupljeno i odjavljeno u Njemačkoj ili Belgiji, a priložena je faktura iz Bugarske. Uz konstataciju na fakturi da će auto biti plaćeno u gotovini u Crnoj Gori, što je nonsens i suprotno Carinskom zakonu, Zakonu o spoljnoj trgovini, Zakonu o platnom prometu”, navodi.

Monitor je 2020. godine pisao o Raičevićevim tvrdnjama da se sprovodi sistemski šverc plina.   Raičević je u pismu koje je u decembru 2023. uputio Vladanu Jokoviću, direktoru UC, opisao da se do mahinacija dolazi tako što se u ljetnim mjesecima i na plus 40 stepeni Celzijusovih prijavljuje uvoz TNG za grijanje i plaća najniža od tri akcizne tarife od 26 eura po toni. Druge dvije tarife su 58,5 eura za motorno gorivo za industrijske i komercijalne svrhe i 125 eura za motorno gorivo za automobile.

Od juna do kraja septembra 2019. godine u Crnu Goru uvezeno je oko šest miliona kilograma plina. Po najnižoj tarifi na kraju je plaćeno za oko 1.330 tona plina. U zavisnosti od stvarne namjene, prema računici izvedenoj iz tvrdnji Raičevića, šteta za budžet u ovom periodu bi mogla da iznosi i do 130 hiljada eura. Kako se godišnje uveze oko 17 hiljada tona, potencijalna šteta bi mogla biti i višestruko veća.

Raičević je tokom tog ljeta obišao uvoznike i na pitanje kako uvoze plin za grijanje na + 40 stepeni, objasnili su mu da ga istaču u veće tankove i potom pune u male boce od 10 kilograma i nude u maloprodaji, kao i ostalim firmama koje to prodaju na svojim benzinskim pumpama.

Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je UC ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo.

Iz Uprave carina ranije su Raičevićeve optužbe odbijali, uz tvrdnje da je sve po zakonu i da nema štete za budžet. Kako tada, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Iz Grupacije priređavača igara na sreću su iznijeli sumnju da država s umišljajem postaje restriktivna prema njima. ,,Naravno, ne želimo da vjerujemo glasinama da je baš namjera da se oslabe legalni priređivači, kako bi se sa ponovnim osnivanjem Lutrije Crne Gore potpisao unaprijed dogovoreni ugovor o privatnom javnom-partnerstvu sa određenim stranim priređivačem koji se ne bi odnosio samo na lutrijske igre. To je idealan prostor za korupcijske monoplske dilove i ispumpavanje para iz države”, naveli su iz Grupacije.

O pošasti klađenja i neophodnosti da se organizuuje državna lutrija nova vladajuća većina godinama priča. Lider Albanske alternative Nik Đeljošaj je prije dvije godine uslovio ulazak u Vladu zabranom rada kladionica u Crnoj Gori. Đeljošaj je aktuelni ministar ekonomskog razvoja, a kladionice nijesu zatvorene.

Iz Uprave za igre na sreću je najavljivano da će Državna lutrija biti ponovo organizovana do kraja 2023. godine. Još uvijek  nije osnovana.

Lutrijske igre u Crnoj Gori se ne priređuju od kraja 2016. godine, kada je Lutriji Crne Gore istekla koncesija. Lutrija je kao državna kompanija osnovana 1960. godine, a 1997. je transformisana u akcionarsko preduzeće gdje je država zadržala upravljanje. Državni paket akcija prodat je 2005. godine. Od 2017. godine kompanija ima samo automat klubove i Televiziju 7 u svom vlasništvu i većinu godina je poslovala sa gubitkom. Većinski vlasnik je kontroverzni biznismen Sava Grbović.

Država posljednjih godina uspijeva da naplati više prihoda od kockanja.Ukupni prihodi od igara na sreću i nagradnih igara na kraju 2024. godine iznose 33,8 miliona eura, što predstavlja rast od 51,27 odsto u poređenju sa 2023. godinom, saopštila je Uprava za igre na sreću.

Prema specijalizovanom tijelu Savjeta Evrope MONEYVAL, igre na sreću u Crnoj Gori godišnje vrijede preko milijardu eura.

U skladu sa tržištem pored on-lajn klađena, kockarnice i kladionice su dostupne na svakom koraku. U Crnoj Gori ih ima preko hiljadu, a najviše u Podgorici preko 300. Nema kvarta u kojem ne postoji ,,triling” kladionica, banka i apoteka. ,,Zadužujemo se u banci, pa se vadimo u kladionici, a onda do apoteke po ljekove. Sreća da je sve blizu – vrata do vrata”, šali se jedan od redovnih posjetilaca kladionice pisao je ranije Monitor.

Uz to su gradski bilbordi, štampa, televizija, portali, pretrpani  agresivnim marketingom koji veliča kockanje i ,,brzi i laki” dobitak.

I dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi.

Novim izmjenama zakona predviđeno su i gora rješenja od dosadašnjih. Tako je predviđeno da udaljenost objekata u kojima se priređuju igre na sreću od obrazovnih ustanova ne može biti manja od 150 metara. Do sada je važila udaljenost od 250 metara. No ta zakonska odredba svakako nije poštovana pa su brojne osnovne škole u Podgorici koje u neposrednoj blizini imaju po par i više objekata za kocku.

Iako u  Crnoj Gori ne postoji registar zavisnika od kocke, sporadična istraživanja govore da je ovo ozbiljan društveni problem. Rezultati Evropskog školskog istraživanja o alkoholu i drugim drogama (EPSAD), koje je 2019. rađeno među 16-godišnjacima, pokazali su da je Crna Gora u evropskom vrhu prema procentu srednjoškolaca koji su imali kockarsko iskustvo. Na čelu Evrope je i po broju srednjoškolaca koji imaju sklonost prekomjernom kockanju.U skladu sa tim je i nalaz Instituta za javno zdravlje u kome se navodi da se za više od četvrtine dječaka do 16 godina može smatrati da imaju problem sa kockanjem.

Kockanje je odavno društveni problem kojem se posvećuje malo pažnje. I dalje je primarna ekonomska računica koja donosi ogromne profite priređivačima, pa je država odlučila da i ona što dublje uvuče ruku u tu vreću para.

Praksa

Iz Grupacije priređavača igara na sreću naveli su primjere loše prakse stroge regulacije od strane države.

Slična situacija zabilježena je u Ukrajini nakon uvođenja strogih regulatornih mjera 2009. godine, kada je zabrana legalnog priređivanja igara na sreću dovela do eksplozije nelegalnog tržišta. Nakon zabrane, ilegalni operateri su za samo dvije godine preuzeli preko 80 odsto tržišta, dok je država izgubila oko 60 miliona dolara.

U Albaniji, nakon zabrane većine oblika igara na sreću 2019. godine (osim u luksuznim kazinima i na određenim lokacijama), nelegalno tržište je procvjetalo, posebno online klađenje. Procjenjuje se da je država izgubila oko 20 miliona eura godišnjih prihoda, a nelegalni sektor je preuzeo oko 70 odsto tržišta do 2022. godine. Vlada je kasnije najavila reviziju politike, jer je nedostatak nadzora nad crnim tržištem postao očigledan problem.

U Hrvatskoj, gdje je tržište igara na sreću regulisano od 2014. godine, uravnotežen pristup omogućio je stabilan rast legalnog sektora, s prihodom od 430 miliona eura u 2017. godini i procijenjenim online prihodom od 451 milion doalra u 2024. godini.

U Srbiji, gdje je prag za evidentiranje igrača usklađen sa EU standardima (2.000 eura), zabilježen je stabilan rast legalnog tržišta od 15 odsto godišnje između 2020. i 2023. godine, uz smanjenje udjela sive ekonomije za 10 odsto. Ovo pokazuje da uravnotežena regulacija može podržati legalno tržište, za razliku od crnogorske restrikcije od 20 eura koja može imati suprotan efekat, navode iz Grupacije.

Iako je i Srbija svrstana u pozitivne primjere, tamo je u toku akcija protiv kockanja. Kockanje među mladima je sve veći problem, a prvi susret sa kladionicama, prema istraživanju sprovedenom u Srbiji, dešava se već oko 15. godine – uprkos zakonskim propisima, prema kojima je ulazak u kladionice zabranjen za mlađe od 18 godina, navodi se na platformi Krokodili dolaze.

Objašnjava se da laka dostupnost, ogroman broj objekata, onlajn platforme i agresivne reklame stvaraju iluziju lake zarade, ali cijena je visoka: anksioznost, zavisnost, dugovi, narušeni porodični odnosi. Uz poruku – Zaustavimo igre na nesreću i pružimo mladima šansu za sigurnu i zdravu budućnost.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Na dnevnom redu naredne sjednice Skupštine opštine (SO) biće predlog odluke kojom je planirana kupovina sedam parcela, ukupne površine 2.333 metra kvadratna. To će koštati 611.000 eura, a zemljište će biti korišćeno za gradnju dugo najvljivane i Kolašinu prijeko potrebne parking garaže.

“Opština Kolašin je zainteresovana za kupovinu predmetnih nepokretnosti radi realizacije neophodnog infrastrukturnog projekta – izgradnje javne garaže. Opština Kolašin ima višegodišnji problem rješavanja parking prostora, pri čemu je predmetna lokacija idealna za rješavanje tog problema, s obzirom na to da je riječ o lokalitetu koji spaja Ulicu Zaobilaznica i sam centar grada, kao i postojeći parking prostor”, piše u obrazloženju predloga Odluke.

Tvrde da je “lokacija za navedenu namjenu predviđena važećom planskom dokumentacijom, koja se nalazi kod Sekretarijata za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj”. Opština je naručila procjenu vrijednosti zemljišta, a izvještaj o procjeni vrijednosti nepokretnosti obavio je ovlašćeni procjenitelj Milovan Marković. On je procijenio da “realna očekivana tržišna vrijednost nepokretnosti iznosi 263,27 eura za metar kvadratni”.

Tržišna cijena “kvadrata” u centru grada, prema procjeni Markovića, je od 250,00 do 350,00 eura. Parcele koje Opština namjerava da kupi nalaze se u Ulici generala Anđelića. Kako je napisano, “lokacija se nalazi u zoni velike gustine izgrađenosti, gdje dominiraju kolektivni stambeni objekti”. Glasanjem za predlog odluke, odbornici bi trebalo da ovlaste predsjednika Opštine Petka Bakića da zaključi Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, kojim će se bliže regulisati sva međusobna prava i obaveze ugovornih strana.

Prema ovogodišnjem Programu uređenja prostora, za eksproprijaciju zemljišta za potrebe nekoliko infrastrukturnih projekata predviđen je iznos od 1,5 miliona eura. Većina tog novca biće potrošena za kupovinu zemljišta za nekoliko hotela u naselju Breza, kao i za gradnju trotoara. Takođe i za rješavanje “uskog grla” u Donjem Pažanju. Bakić je, u više navrata, odbornike SO, govoreći o problemima saobraćaja, informisao  “da trotoara nikad nije bilo u nekim ulicama”, a da se sada “pojavljuju brojni imovinski problemi, pa predstoji i eksproprijacija”.

Opština je prije 18 godina ostala čak i bez stepeništa, između dvije zgrade, koje povezuje pješačku zonu u najužem centru grada i Ulicu Plavih partizanki. Parcelu na kojoj je stepenište površine je 247 metara kvadratnih,  tadašnja vlast je u junu 2007. godine prodala za 24.700 eura sada pokojnom Kolašincu. Dva mjeseca kasnije, prodata je za 10.000 eura istom čovjeku i susjedna parcela 434/3, čija je površina 107 metara kvadratnih. Već u septembru iste godine, vrijedan javni prostor u jezgru Kolašina postao je vlasništvo Miroslava Rakočevića i Dejana Kašćelana i tako je do danas. Otprilike u isto vrijeme,u Kolašinu je prodata i parcela, koja je u stvari jedna od uličica ispod kolašinskog skvera, a taj dio sa saobraćajnom parcelom prodat je u okviru zemljišta na kojem je kasnije izgrađen hotel Lipka.

Dodatni problem je, kako kažu u Opštini, i “neprecizna parcelizacija”, koja je rezultirala haotičnim stanjem nakon početka hipergradnje u Kolašinu. Pokazalo se da su u okviru mnogih građevinskih parcela i već izgrađeni kolašinski trotoari ili drvoredi. U nekim slučajevima, investitori su napravili “ustupke”, pa su povukli ograde gradilišta i ponovo oslobodili pješačke staze i stabla. Ipak, nijesu svi odustali od toga da iskoriste “svaki centimetar kvadratni” parcela koje su kupili, pa je u jednom slučaju čak na trotoaru izgrađeno stepenište kondo hotela, koji gradi kompanija Bjelasica invest. Zbog toga je nadležni skupštinski odbor podnio krivičnu prijavu protiv investitora, na osnovu koje je kolašinsko tužilaštvo pokrenulo izviđaj.

Realizacija ambicioznih planova lokalne uprave, kada je riječ o infrastrukturnim projektima koji bi trebalo da poprave kvalitet svakodnevice Kolašinca, postaviće pred lokalnu upravu sve veće izazove nedostatka prostora u centru grada.

Takvi problemi mogli bi da nastanu i prilikom eventualne rekonstrukcije gradske tržnice, sveukupnog unapređenja pješačkih površina, ali i novih zelenih površina u gradskom centru. Cijena tih projekata biće znatno uvećana novim kupovinama parcela, od kojih su mnoge, samo prije dvije decenije, bile vlasništvo Opštine.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo