Crnu Goru je prošle godine napustilo 236 naučnika. To se čulo na nedavnoj sjednici parlamentarnog Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu, uz zaključak da država ne vodi računa o naučnicima iz na-še zemlje koji su se dokazali u inostranstvu.
Poslanica Demokratskog fronta Jelisava Kalezić kazala je tom prilikom da se država odrekla velikog broja priznatih naučnika, me-đu kojima su univerzitetski profesori i ljekari.
,,Vlada je improvizacijom i izmotavanjem pokušala da stupi u kon-takt sa priznatim obrazovanim ljudima iz Crne Gore, koji rade u ino-stranstvu. Prvi korak je da ih pronađe i ponudi im državljanstvo, jer svi imamo nekoga iz porodice, koji je vani uspješan, a da to nije ov-dje poznato”, objasnila je Kalezić.
Više od hiljadu mladih iz Crne Gore studira u inostranstvu, ne računajući one koji se nalaze na fakultetima u republikama bivše Jugoslavije, saopšteno je krajem januara iz Organizacije crnogorskih studenata. Najviše ih je u Austriji, Italiji i Turskoj, a sve je popularnija i Kina. Veliki broj njih tamo i ostane nakon završetka studija i specijalizacija. Država se i ne pretrže da ih vrati u zemlju.
Zvanična statistika nema preciznih podataka o tome koliko mladih visokoobrazovanih ljudi odlazi u inostranstvo sa kartom u jednom smjeru. Problem tzv. odliva mozgova odavno je prisutan u Crnoj Gori. Kako koja godina sve je veći. Razloge nije teško pogoditi. Partijska knjižica vladajuće koalicije DPS-SDP bolja je preporuka za radno mjesto od ikakve diplome.
Zbog visoke stope korupcije i rasprostranjenog nepotizma najbolja radna mjesta dobijaju odabrani, umjesto najbolji. Istovremeno, broj nezaposlenih stalno se povećava. Trenutno se kreće oko 35.000.
Na biroima nezaposlenih ,,stažiraju” desetine magistara, ljekara, inženjera, a ima i doktora nauka. Oni koji su se domogli radnog mjesta mahom životare čekajući šansu da odu u zemlje gdje postoje uslovi da se usavršavaju i afirmišu kao stručnjaci. Tačno je da obrazovni sistem stihijno ,,štancuje” stručnjake raznih profila, ali tačno je i to da u razorenoj crnogorskoj privredi posao mogu da nađu prvenstveno konobari, kuvari, zidari…
,,Znanje je jedan od ključnih činilaca podsticanja konkurentnosti nacionalne privrede, a povećanje ulaganja u znanje i razvoj je nužnost za prelazak na društvo zasnovano na znanju. Vlada Crne Gore mora biti odlučna u namjeri izgradnje Crne Gore kao naučno i tehnološki orijentisane države”.
Ove i slične rečenice ukrašavaju Vladinu Strategiju naučno-istraživačke djelatnosti Crne Gore za period 2008-2016. Ali to je samo jedan od Vladinih dokumenata kojima godinama utjeruje optimizam mladim generacijama.
Isti efekat imao je i projekat Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici Zaustavljanje odliva mozgova od prije desetak godina. Tada je ministar prosvjete i nauke Slobodan Backović najavio: ,,Pred nama su dva osnovna zadatka: da omogućimo stručnim ljudima koji su napustili Crnu Goru da njihovo znanje i iskustvo postanu dostupni kolegama ovdje, kao i to da ih podstičemo da postanu spona između našeg Univerziteta i institucija u inostranstvu”.
Tada je saopšteno da je od 1990. do 1998. Crnu Goru napustilo 49 mladih asistenata, docenata sa Univerziteta Crne Gore, od kojih je najveći broj (14) otišao u SAD, zatim Kanadu, Njemačku, Englesku, Novi Zeland i Rusiju. I svi se zaposlili na renomiranim univerzitetima i u uspješnim svjetski poznatim kompanijama.
Ni ministar Backović ni njegovi nasljednici ne samo da nisu uspjeli da vrate u Crnu Goru te stručnjake, nego ni da zadrže mnoge od onih koji su u međuvremenu stekli visoka obrazovanja.
Iz tog vremena datira i podatak da je samo od početka rasturanja bivše Jugoslavije do 1995. godine iz Crne Gore u inostranstvo otišlo čak 67 odsto od ukupnog broja intelektualaca koji su je napustili u posljednjih petnaest godina. Čuveni ruski fizičar Pjotr Kapica svojevremeno je upozorio: ,,Dovoljno je da iz zemlje ode 50 vrhunskih stručnjaka, pa da se obezglavi nauka!”
Od tada do danas iz Crne Gore bespovratno odlazi najkreaktivniji dio populacije, ispisujući time tešku optužnicu protiv onih koji su državu srozali do moralnog, ekonomskog i političkog dna. U takvom ambijentu kreativni intelektualni rad je sveden bezmalo na prosjački nivo. Kod nas je uobičajena slika da na pijacama ili taksiranjem hljeb zarađuju elektroinženjeri, ekonomisti, pravnici…Istovremeno, isplivala je na površinu novokomponovana klasa bogataša – mahom kriminalaca i ratnih profitera.
Komentator na jednom crnogorskom portalu ovako vidi situaciju: ,,Izgubljena generacija je ovdje stvorena kad se ‘dogodio narod’, a godine ‘počele januarom’, zajedno sa ‘mladim, lijepim i pametnim'”.
Od odliva mozogova nije imuno ni okruženje. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Srbija je 2013. godine bila po odlivu mozogova 141. na rang-listi od 144 zemlje. Iza su bili samo Burundi, Haiti i Alžir.
Vani se nalazi oko 5.000 doktora nauka i gotovo isto toliko mladih istraživača. Najviše odlaze ljekari, elektroinženjeri, IT stručnjaci i mašinski inženjeri. Na njihovo školovanje država je potrošila 12 milijardi eura. Statistika kaže da je bolja obrazovna struktura onih koji su otišli van granice zemlje, nego onih koji su ostali.
Mijat Lakićević, urednik u beogradskom Novom magazinu, za Monitor objašnjava razloge zbog kojih odlaze stručnjaci iz Srbije:
,,Naučno-tehnološki jaz između Srbije i sveta se poslednjih dvadeset godina povećava. U naučnim i fakultetskim ustanovama kadrovska selekcija je gora nego ikad – o(p)staju poslušni. Partijsko zapošljavanje – partijska pripadnost je važna za napredovanje u službi svuda, pogotovo u institucijama koje na ovaj ili onaj način finansira država. Najbolji na to neće da pristanu i odlaze. Uslovi za preduzetništvo su loši, potrebno je mnogo napora i dovijanja da se uspe, visoko obrazovani ljudi koji nemaju preduzetničkih sklonosti i dara ili su im sfere zanimanja takve da se ne može biti preduzetnik odlaze u druge zemlje gde mogu i da rade stručno i da napreduju profesionalno i da dobro zarade”.
Srbija izgubi od 50.000 do 100.000 eura godišnje, po inženjeru koji se odluči da ode u inostranstvo, procjene su Majkrosoft razvojnog centra u Srbiji, saopštene sredinom prošle godine.
Nezaposlenost, niske plate i rastući troškovi Bosni i Hercegovini daju jedan rezultat – odliv mozgova!
,,Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi sa oko 30 odsto nezaposlenih mladih, a prema podacima Međunarodne organizacije rada i najveća na svijetu sa 59 odsto. Po podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u Evropi u kojoj je najteže poslovati i jedna od najgorih na svijetu po pitanju ohrabrivanja poduzetništva”, objašnjava za Monitor urednica Slobodne Bosne Mirha Dedić.
Posljednjih godina sve veći broj školovanih, a posebno doktora i inženjera, odlazi u Njemačku, Austriju, Švajcarsku i Švedsku, gdje primaju visoke plate.
,,Plata doktora medicine u BiH iznosi oko 650 eura dok početnici iz bh. u Njemačkoj primaju oko 4.000 eura. Posljedica toga je da u BiH nedostaje stotine ljekara i medicinskih sestara. Republiku Srpsku prošle godine je napustilo sto hirurga, a ovom entitetu nedostaje oko 2.000 medicinski sestara. Niske plate u BiH su razlog i što naši inženjeri sve češće odlaze na pečalbu u Dubai, Oman, Kazahstan”, kaže Mirha Dedić.
Vlastima u BiH sve je preče nego da zadrže obrazovane ljude, u čije su školovanje i obuku uloženi milioni eura.
Ni u Hrvatskoj, ne cvjetaju ruže za mlade i obrazovane. „Iako se desetljećima suočava s odljevom visokoobrazovanih ljudi, u Hrvatskoj nitko ne zna koliko obrazovanih odlazi vani. Istraživanja nema, statistike su upitne” kaže za Monitor Tanja Rudež, novinarka Jutarnjeg lista. Najprivlačnije su im Njemačka, Australija, Austrija i SAD. Primjerice, Njemački državni zavod za statistiku objavio je da je prošle godine u Njemačku emigriralo 24.845 hrvatskih državljana. Naš Državni zavod za statistiku barata brojkom od 2069 osoba. Kako je sada Hrvatska punopravna članica EU, idućih godina suočit ćemo se s novim migracijskim izazovima”, objašnjava Tanja Rudež.
Ona kaže da je nedavno ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar predložio da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van. ,,Ja bih da se svakom studentu izda račun koliko košta godina i da na računu piše da je sto posto platila država”, rekao je ministar Mornar, ističući da prosječna godina u osnovnoj ili srednjoj školi državu košta 2000 eura, ako se tome doda 30 hiljada za studij, jedan diplomant državu košta 50.000 eura.
Zgodan je ovo recept. Sad ostaje mladima da biraju kaznu: da otplate dug ili da ostanu kod kuće.
Veseljko KOPRIVICA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice