HORIZONTI
ODLAZAK POSLJEDNJEG LIDERA SSSR: Čovjek koji je okončao Hladni rat

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Gorbačov je osoba koja je promijenila sudbinu nacija i duboko uticala na živote desetina i stotina miliona ljudi. Godinu, nakon što je preuzeo kormilo države, pokreće prestrojku koju je pratila glasnost. Glasnošću se najdalje stiglo, jer on izmiče kontroli, i javnost traži odgovore na teška pitanja i velike tajne. Završeno je rušenjem sovjeske imeprije, komunizma i raspadom SSSR-a kao države
U kasne sate 30. avgusta svjetske agencije su hitno objavile da je umro Mihail Gorbačov, posljednji lider Sovjetskog Saveza i čelnik Komunističke partije. Gorbačov je umro nakon duže bolesti u 91. godini u moskovskoj Centralnoj klinici. Odmah su slijedile reakcije i omaži svjetskih lidera. Čelnik Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš ga je opisao kao „neponovljivog državnika“ koji je „promijenio tok istorije“.
Gorbačov je nesumnjivo osoba koja je promijenila sudbinu nacija i duboko uticala na živote desetina i stotina miliona ljudi. Rođen je u siromašnoj porodici u Stavropoljskoj oblasti u južnoj Rusiji od oca Rusa i pobožne majke Ukrajinke koja ga je tajno krstila. Godine po njegovom rođenju su obilježili veliki istorijski lomovi. Bilo je to doba Staljinove nasilne kolektivizacije zemlje i genocida nad ukrajinskim narodom poznatim kao Holodomor kroz vještački stvorenu glad koji su odnijeli milione života uključujući dva ujaka i tetku sa majkine strane.
Poslije Holodomora je uslijedilo vrijeme Velikog terora ili Velike čistke u „borbi protiv narodnih neprijatelja“ koja je odvela u Gulag (sistem koncentracionih logora u Sibiru) i djeda sa očeve (1937) i sa majčine strane (1934). Djed sa majčine strane je oslobođen decembra 1938. godine i njegove priče o mučenjima koja je pretrpio u logoru od strane službe bezbjednosti će, po kazivanjima, imati veliki uticaj na odrastanje i formiranje Mihaila.
Ubrzo je stigao i Veliki otadžbinski rat kako se u Rusiji naziva rat između dotadašnjih saveznika – nacističke Njemačke i boljševičkog Sovjetskog Saveza. Gorbačovljev otac će se boriti u redovima Crvene armije i kasnije će se vratiti porodici nakon ranjavanja. Sa ocem će zajedno učestvovati u žetvama pšenice vozeći veliki kombajn i za odlične rezultate će biti nagrađen 1948. godine. Gorbačov je postao član Komunističke partije 1952. godine dok je studirao pravo u Moskvi. Zahtjev za članstvo u partiji (kao neophodan uslov za kakvu takvu budućnost i karijeru) je predao dvije godine ranije kada je u aplikaciji „obećao vjernost velikom idealu Lenjina i Staljina, uz želju da posveti čitav život borbi partije za komunizam“. Tokom studija se istakao u učenju ali i kao medijator u konfliktnim situacijama. Tokom antisemitske histerije koja je harala Sovjetskim Savezom u to doba i koja je kulminirala takozvanom Zavjerom ljekara, Gorbačov je javno ustao u zaštitu Volodje Libermana, jevrejskog studenta, koga su neki drugovi optužili da je nelojalan svojoj komunističkoj domovini. Međutim, mladi Gorbačov nije išao dalje u javne konfrontacije. Privatno je nekolicini priznao da se ne slaže sa sovjetskom pravnom normom da je nečije priznanje dovoljan dokaz krivice jer priznanje može biti iznuđeno. Po završetku studija se vratio u Stavropolj i nakon što je novi sovjetski lider Nikita Hruščov 1956. godine napravio javni otklon od Staljinove politike državnog terorizma i masovnih represalija, mladi Gorbačov je zdušno podržao takav otkon i Hruščovljeve reforme.
Novembra 1978 .godine Gorbačov se zajedno sa suprugom Raisom seli u Moskvu nakon što je jednoglasno izabran za sekretara Centralnog komiteta. Kada je Sovjetski Savez okupirao Avganistan 1979. godine Gorbačov je privatno izjavio da je takav potez greška. Javno je podržao slamanje disidentskog otpora u Poljskoj i uspostavljanje vojne diktature da bi se očuvao komunizam. Iste godine Gorbačov je postao i punopravni član Politbiroa, rukovodećeg organa partije. Jurij Andropov, dotadašnji sovjetski lider i raniji šef zloglasnog KGB-a je na samrti februara 1984. označio Gorbačovljeva kao nasljednika ali je većina Politbiroa ipak bila protiv da tada 53-godišnji Gorbačov preuzme kormilo države kao premlad i neiskusan. Sreća će mu se ubrzo opet osmjehnuti jer nasljednik Andropova – Konstantin Černjenko umire svega godinu kasnije. Ovoga puta Politbiro nema zamjerku i jednoglasno biraju Gorbačova za osmog šefa sovjetske države. Prvih godinu dana Gorbačov, po uzoru na ranije vlastodršce, učvršćuje vlast tako što penzioniše 3 člana Politbiroa i postavlja nove koji su mu odani. Od 23 načelnika raznih sekretarijata 14 je promijenjeno mlađim i obrazovanijim ljudima po mjeri novog doba. Počinje se i sa ranije najavljenom Perestrojkom (tj. restrukturiranjem) privrede koja je odavno izgubila revolucionarni zamah. Uvode se elementi tržišne ekonomije i ograničeni privatni biznis uz pozivanje na koncept Leninjove Nove ekonomske politike kao opravdanje. Iako teorijski, ekonomske reforme nisu trebale da izazovu otpor, dolazi do velikog protivljenja birokratskih krugova koji su inertni na svaku promjenu koja može ugroziti njihove privilegije. Uz ovo pokrenuta je i velika borba protiv alkoholizma koji je još u doba Brežnjeva uzeo velikog maha. Međutim, isto kao i sa otporom ekonomskim reformama, restrikcije na alkohol i njegovu proizvodnju su dovele do ogromne nelegalne proizvodnje alkohola lošijeg kvaliteta i opasnijeg po zdravlje. Ove kampanje je pratila i Glasnost (otvorenost na ruskom) jer je novo rukovodstvo naglašavalo da država služi građanima koji moraju biti slobodni da kažu šta ih tišti. Sa Glasnošću se najdalje stiglo. Jedan od razloga je bila i teška havarija u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini 1986. godine. U početku su komunistički zvaničnici pokušali zataškati incident međutim ubrzo je shvaćeno da se razmjere takve katastrofe ne mogu sakriti i naređena je evakuacija preko 300 hiljada stanovnika obližnjih mjesta. Sedmicu dana poslije nesreće Gorbačov se obratio naciji i ukazao na havariju kao primjer ogromnih problema u sovjetskom društvu u kome su vladali aljkavost i nekompetentnost. Kasnije je izjavio da mu je havarija elektrane pomogla da shvati koje su razmjere zataškavanja i nemara u čitavoj zemlji i počeo je sve više kritikovati lošu prehrambenu politiku, birokratiju i postojanje ogromne zatvorske populacije.
Na vanjskom političkom planu je stavio prioritete da izvuče zemlju iz rata u Avganistanu koji sovjetska armija nije moga dobiti protiv mudžahedinskih gerilaca u planinama. Takođe je inicirao i potpisao sporazume o kontroli nuklearnog naoružanja jer je uvidio da Sovjetski Savez ozbiljno zaostaje ekonomski i tehnološki za zapadnim zemljama, prije svega Amerikom. U međuvremenu politika Glasnosti izmiče kontroli i ponovo se otvaraju razna nacionalna pitanja koja su bila rezultat Staljinovih represalija i eksperimenata. Urađena je studija, prvi put, gdje je javno priznato etničko čišćenje Krima i surova deportacija autohtonih Tatara u centralnu Aziju. Između Jermenije i Azerbejdžana dolazi do ratnog sukoba zbog Nagorno-Karabaha koji traži pripajanje Jermeniji. U Jerevanu i Bakuu se organizuju masovni pogromi ljudi suprotnih nacija. U Gruziji i Kazahstanu dolazi do nemira zbog ruske dominacije. Litvanija, Letonija i Estonija traže prvo ekonomsku autonomiju a onda i nezavisnost koja im je nasilno oduzeta 1940. godine u dilu Staljina sa Hitlerom. Politbiro i Gorbačov šalju vojsku i tenkovima gaze demonstrante. Stotine ljudi gine ali bez znakova smirivanja.
Sovjetsko vođstvo je previše zauzeto domaćim problemima da bi moglo da se bavi sve većim nezadovoljstvom i nemirima u istočnoevropskim zemljama čiji komunistički režimi gube tlo pod nogama. Gorbačov je odlučio da neće ponavljati politiku prethodnika i opet slati tenkove na Istočnu Njemačku, Poljsku, Češku…. U januaru 1990. se složio sa idejom ujedinjenja dvije Njemačke ali uz zahtjev da se NATO ne širi na Istočnu Njemačku.
Izjavljuje na sastancima najužeg rukovodstva da je sadašnje stanje neodrživo i da je sovjetska ekonomija toliko istrulila da je nemoguće da se čitav sistem još dugo održi. Komunistički tvrdolinijaši su sve više nezadovoljni i optužuju Gorbačova za preveliko popuštanje. Avgusta 1991. dolazi do vojnog puča kada Gorbačov i njegova porodica bivaju stavljeni u kućni pritvor na Krimu. Puč ubrzo propada zbog nedovoljne podrške vojske i javnog otpora koje je tada pružilo novo rukovodstvo Ruske Federacije na čelu sa Borisom Jeljcinom. Nakon puča dolazi do ubrzane dezintegracije čitavog istočnog bloka i Sovjetskog Saveza. Jeljcin se 8. decembra sastaje sa ukrajinskim i bjeloruskim kolegama i zvanično objavljuju prestanak postojanja Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) i formiraju Zajednicu nezavisnih država (ZND). Gorbačov će 25. decembra i formalno predati vlast Jeljcinu i podnijeti ostavku na mjesto predsjednika već ukinutog SSSR-a i vrhovnog komandanta. Kremaljske prostorije je konačno napustio 29. decembra 1991.
Godinu dana ranije je dobio Nobelovu nagradu za mir i našao se u rangu mnogih velikana 20. stoljeća koji su doprinijeli viziji boljeg i tolerantnijeg društva. Dio novca od nagrade Gorbačov je donirao za osnivanje dnevnog lista Novaja Gazeta čiji suosnivač i glavni urednik je takođe dobio Nobela za mir 2021. godine. U martu ove godine ruske vlasti su zatvorile list zbog kritika agresije na Ukrajinu.
Gorbačov je pokušao još jednom da se vrati u politiku kao ruski predsjednički kandidat 1996. godine ali je neslavno prošao sa samo 0,5 odsto dobijenih glasova.
Sa sadašnjim predsjednikom Vladimirom Putinom se zadnji put vidio 2006. godine a vremenom je Gorbačov postao prvo umjereni pa oštri kritičar Putina. Ruski predsjednik ne krije namjere da mu je želja da poništi svu zaostavštinu Gorbija (kako su ga popularno zvali) i ponovo vrati Sovjetski Savez i mafijško-boljševički totalitarizam. Putin je porodici Gorbačova poslao telegram „dubokog saučešća“ rekavši da je „bio političar i državnik koji je imao veliki uticaj na tok svjetske istorije“. Kremaljski mediji su bili prilično tihi u objavi njegove smrti. Putin je ranije raspad SSSR-a nazvao „najvećom geopolitičkom tragedijom stoljeća“.
Mnogi obični Rusi zamjeraju Gorbiju godine haosa i bezakonja koje su uslijedile nakon raspada zemlje. No mnogi Rusi žale zbog nedostatka Glasnosti i drugih sloboda koje im, jednu po jednu, uskraćuje novi imperator. Starije generacije koje su živjele u doba SSSR-a smatraju, po anketama, da su kriminal, korupcija, distanciranost od naroda i parazitizam bili daleko manji tada nego sada pod Putinom.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

Objavljeno prije
17 satina
11 Aprila, 2025
Crna Gora je bila prva stanica, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednice EK. Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju, a potom BiH. Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“
Visoka predstavnica Evropske Unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije (EK), Kaja Kalas je prošlog ponedjeljka počela posjetu Zapadnom Balkanu. To je njena prva zvanična posjeta regionu u sadašnjem svojstvu. Prva stanica ovoj nekadašnjoj premijerki Estonije je bila Crna Gora gdje se srela sa čelnim ljudima Vlade i države – premijerom Milojkom Spajićem i predsjednikom Jakovom Milatovićem. Posjetila je i vojni aerodrom i ministra Dragana Krapovića najavivši paket vojne pomoći crnogorskoj vojsci od 6 miliona eura.
Na presu sa premijerom Spajićem Kalas je izrazila zabrinutost za regionalnu stabilnost i da se ne mogu tolerisati napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH). Da li je u tom kontekstu mislila i na otvorenu podršku vučićevskog dijela crnogorske vlasti (NSD-DNP-SNP) predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku u protivustavnoj zabrani rada dijela BiH institucija na njegovoj teritoriji je ostalo nedorečeno i prepušteno istančanosti diplomatije iza scene. Kalas je stavila do znanja da su Spajić i većinski blok Vlade u saglasju s EU vanjskom i bezbjedonosnom politikom pohvalivši i crnogorsku podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i prihvat procentualno velikog broja izbjeglica iz te zemlje. Na pitanje o poglavlju 31 (vanjska, sigurnosna i odbrambena politika), koje nije zatvoreno prošle godine u pristupnom procesu zbog blokade Hrvatske, Kalas je rekla da je „prenijela premijeru da razvoj dobrih odnosa sa susjednim državama pomaže na EU putu“. Istakla da „nema prečica“ na putu za EU i da je „jasno da treba sprovesti značajne reforme“. Međutim ona je poručila da je EU „tu na svakom koraku za vas“ i izrazila optimizam da će se pregovaračka poglavlja uspješno zatvarati. Spajić je odgovorio tako kao da je shvatio i javnu i između redova poslatu poruku. „Crna Gora nema dileme, EU je naš strateški put, i ne postoji ništa što bi nas odvratilo s tog puta“.
Predsjednik Milatović je bio oprezniji o mogućim preprekama ka EU članstvu. U saopštenju njegovog PR ureda, predsjednik je u razgovoru s Kalas „posebnu pažnju posvetio“ pitanju nedavno potpisanog Vladinog sporazuma s Emiratima (UAE). Investicije koje se najavljuju idu čak do 35 milijardi eura u apsolutnim brojevima. Ulcinjska opština, albanske i još neke partije iskazuju skepsu prema projektu i žale se na netransparentnost Vlade. Spajićeve najave nekima liče na vremena propalih DPS kapitalnih projekata koji su pompezno najavljivani. Milatović je poručio nakon sastanka sa šeficom EU diplomatije da očekuje da se EU „jasno odredi“ prema Sporazumu sa UAE tj. „da li je u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ koji je Crna Gora potpisala još 2007. godine s EU na početku pristupnog puta. Kalas se sa svoje strane nije oglašavala nakon posjete predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju. Na presu s premijerom o poslu s Emiratima je kratko rekla da je „ekonomski razvoj Crne Gore u interesu EU“ ali i da je važno da se „poštuju zakoni Crne Gore, i da kompanije iz EU imaju ista prava kao i druge“. Iz diplomatske zajednice u Podgorici vjeruju da će EK pratiti kako se odvija priča s arapskim investirom Mohamedom Alabarom i uopšte s UAE. EU zamjera Emiratima na manjku transparentnosti kada su u pitanju finansijske investicione šeme i zbog nedostatka saradnje s evropskim policijama kada su u pitanju međunarodne potjernice i borba protiv organizovanog kriminala.
Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju gdje je srela predsjednika Bajrama Begaja i premijera Edija Ramu (i njegove ministre odbrane i evropskih pitanja). Albanija za razliku od drugih balkanskih zemalja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Nakon što je, sa velikim zakašnjenjima, otpočela pristupne pregovore sa EU, albanska vlada se kreće veoma dinamično, i po zapažanjima nekih evropskih diplomata, brže i energičnije od Crne Gore.
Nakon Albanije visoka predstavnica je stigla i na zadnje odredište njene balkanske turneje – Sarajevo. Na vojnom dijelu aerodroma Butmir Kalas je posjetila sjedište EUFOR Altea snaga u BiH gdje je dočekao glavnokomandujući general Florin – Marian Barbu. EUFOR-u su nedavno pristigla znatna pojačanja u ljudstvu i u oklopnim i helikopterskim jedinicama za borbenu podršku usljed tenzija koje raspiruju vlasti u Banja Luci na čelu s Dodikom. Kalas je na Butmiru ponovila poruku iz Podgorice podcrtala da EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH. “Nedavna vojna pojačanja su jasna poruka da EU ostaje čvrsto posvećena stabilnosti ovog regiona i bezbjednosti BiH“, rekla je Kalas. Bila je decidna u ocjeni: „Rukovodstvo Republike Srpske podriva ustavni i pravni poredak zemlje, ugrožava osnovne slobode svih građana”. Ovakvu poruku pozdravio je i NATO. „EU i NATO su u potpunosti usklađeni u svojoj podršci stabilnoj BiH“, istakanuto je u njihovom saopštenju.
Vrh RS-a je donio protivustavne zakone kojima se zabranjuju primjene odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH na teritoriji RS-a. Zabranjen je i rad Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu). U pripremi je u Skupštini RS-a zakon kojim se preuzimaju ingerencije Državne granične policije. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su raspisali nacionalnu potjernicu za Dodikom, koji je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja. Potjernica je raspisana i za njegovim premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS parlamenta Nenadom Stevandićem. U toku je postupak provjere i međunarodne Interpolove potjernice nakon što je Srbija uložila primjedbu na potjernicu.
Iako je Skupština RS-a izglasala zabranu rada SIPA-e, njeno sjedište u Istočnom Sarajevu i Regionalni centar u Banja Luci nastavljaju sa radom. Ove sedmice SIPA je izvela i nekoliko akcija u RS-u u čemu je u jednom slučaju asistirao i MUP RS-a. Šef Skupštine RS-a Stevandić je to opravdao potrebom borbe protiv kriminalaca, koju „treba razdvojiti u odnosu na akcije SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH protiv političkih lidera i institucija RS-a“.
Kalas se u Sarajevu sastala i sa tri člana Predsjedništva BiH uključujući i srpsku predstavnicu Željku Cvijanović. Cvijanovićka se zahvalila šefici EU diplomatije za svu pomoć koju Evropa pruža u pristupnom procesu ali je odbacila kritike na račun rukovodstva RS-a. Po njoj je „neizabrani stranac“ uzrok problema u zemlji misleći na Visokog predstavnika Kristijana Šmita čiji legitimitet osporavaju Banja Luka i Beograd.
Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“. Sjeverna Makedonija već duže ima blokadu od strane Bugarske zbog identitetskih pitanja i različitog tumačenja istorije. Diplomate u Briselu tumače zaobilaženje Srbije i Kosova kao upozorenje da strpljenje EU ima granice kao i da obje strane moraju više učiniti na normalizaciji odnosa.
Kosovo i Srbiju vode vlade u tehničkom mandatu. Nova skupština Kosova će položiti zakletvu 15. aprila ali su za sada male šanse da se brzo formira nova Vlada nakon što je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija izgubio apsolutnu većinu u parlamentu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je saopštio ime novog mandatara – Đuro Macut. Radi se o renomiranom profesoru i doktoru interne medicine i endokrinologije. Međutim, Macut je potpuno lojalan porodici Vučić kao i raniji premijeri Miloš Vučević i Ana Brnabić. Po Ustavu Srbije Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku dok predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja. U praksi, i na osnovu objavljenih SKY prepiski, o svemu u zemlji se pita predsjednik i njegov brat Andrej koji nema nijednu političku funkciju. Profesor Medicinskog fakulteta i smjenjeni načelnik beogradske Prve hiruške klinike Vladimir Dugalić izjavio je da se Macut „neće pitati ni za jedno ministarsko ime“. Dugalić, koji je saradjivao sa Macutom, je smijenjen jer je javno podržao studenstske proteste u Srbiji. I bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se slaže sa Dugalićem. „Vlada Srbije ne odlučuje ni o čemu, ministri ne odlučuju ni o čemu, to su minorne stvari o kojima mi možemo neku samostalnu odluku da donesemo“ rekla je Grujičić.
Osim tamnih oblaka u okruženju, s izuzetkom Albanije, evropska budućnost nije uvijek jasna ni kod nas, uprkos deklarativnoj podršci.
Tri dana nakon odlaska Kalas iz Crne Gore, na ESG Adria samitu u Tivtu u četvrtak premijer Spajić se opet osvrnuo na poslovni ambijent i kritike njegovog aranžmana s Emiratima. Za premijera je znakovito što (inostrana) „preduzeća ne biraju Evropu“ i „idu na drugo mjesto“. On zaključuje da „moramo da preispitamo poslovni model Evrope u cjelini i šta žele da vode“. Spajić smatra da Crna Gora može „dodati vrijednost Evropi“ s ovakvim projektima, pogotovo kao buduća članica EU.
Vrijeme će, prije ili kasnije, potvrditi ili negirati premijera. Ako se Vlada bude ponašala po 30-godišnjoj matrici Đukanovićevog režima – ishod je već sada sasvim jasan.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
POKUŠAJ BLOKADE CRVENE POTJERNICE ZA DODIKOM: Interpol provjerava argumente BiH i Srbije

Objavljeno prije
1 sedmicana
4 Aprila, 2025
Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije
Nakon raspisivanja nacionalne potjernice u zemlji zbog rušenja ustavnog poretka države, Sud Bosne i Hercegovine je 27. marta poslao zahtjev Interpolu za raspisivanjem crvene potjernice za predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne Skupštine RS-a (NSRS) Nenadom Stevandićem, i premijerom RS Radovanom Viškovićem.. Zahtjev Interpolu je uslijedio nakon Dodikovih putovanja prvo u Srbiju, pa Izrael i Rusiju. Dodik se u srijedu uveče opet vratio u Banja Luku. Na Radio Televiziji RS-a (RTRS) Didik se zahvalio Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rusiji i, kako reče, još nekim zemljama, koje su od Interpola tražili da ne raspisuje crvenu potjernicu za njim. Naveo je da je zahtjev Suda BiH Interpolu politički motiviran i da je zahtjev stigao, po njemu, od neustavnog suda. Dodao je i da je očekivao pokušaj raspisivanja potjernice. Kasnije je objavio tvit na društvenoj mreži X da ga je upravo pozvao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da mu saopšti da je dobio obavijest Direktorata Interpola da je „uvažena žalba Srbije i da je Interpol odbio zahtjev Suda BiH za raspisivanje potjernice“. Predsjednik RS-a se onda zahvalio i premijeru Mađarske Viktoru Orbanu kao i „predsjednicima svih ostalih država koje su uputile žalbu razumijući političku pozadinu sudskog progona kojem sam izložen“. Nakon toga se društvenim mrežama prolomilo slavlje srpskih nacionalista i podržavalaca braće Vučić kao „velika pobeda Srbije“.
U Crnoj Gori, gdje 13. aprila u užarenoj atmosferi predstoje lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom, najviše pažnje je izazvalo navodno crnogorsko „pomaganje“ lideru RS-a koje je Dodik plasirao na svojoj televiziji. Prvi je demantije dao Ervin Ibrahimović, vanjski ministar rekavši da se „kategorički i nedvosmisleno odbacuju tvrdnje“ da je njegovo ministarstvo i bilo koji diplomata bio angažiran na pomoći oko blokade potjernice. Ibrahimović je osim svog ministarstva dodao da je „u intenzivnoj komunikaciji sa kolegama iz Vlade takođe dobio uvjeravanja da se niko iz drugih resora nije na bilo koji način uključivao u ovaj postupak“. Ibrahimović je dodao da bi takav čin predstavljao „još jedno miješanje u unutrašnja pitanja druge države i grubo i veoma štetno narušavanje dobrosusjedskih odnosa“ sa BiH.
Kako je za raspisivanje potjernice i prigovore na nju po protokolu Interpola, nadležna policija i MUP, u četvrtak se oglasio i Nacionalni Biro Interpola (NCB) u Podgorici. Podgorički biro je Vijestima odgovorio da „Dodik nije državljanin Crne Gore“ i da „NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju s Generalnim sekratarijatom Interpola u konkretnom slučaju“. Na to ima pravo „samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore” napisao je NCB. Monitor je poslao poruku sa pitanjem ministru Danilu Šaranoviću da li je MUP Crne Gore pružao bilo kakvu asistenciju Miloradu Dodiku. Do izlaska ovog broja nije stigao nikakav odgovor od ministra Šaranovića.
Da je MUP prava adresa sa ovakva pitanja potvrdio je i srbijanski ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić. On je još 27. marta rekao da su Dodik i Stevandić državljani Srbije i da međunarodne potjernice na koje se BiH poziva ne predstavljaju osnov za postupanje jer nisu prošle kontrolu o ispunjenosti uslova. Onda je 1. aprila Dačić pojasnio da se zahtjev za međunarodnim potjernicama trenutno nalazi u fazi “preliminarnog pregleda od strane Radne grupe za međunarodne potjernice i difuzije (NDTF) pri Interpolu, koja provjerava usklađenost sa statutom i pravilima organizacije”. Da su se Dodik i njegovo okruženje prerano poradovali odbijanju zahtjeva Interpola može se vidjeti na portalu ove međunarodne policijske organizacije.
Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom (Red Notice) pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. NDTF je „iskusna višejezična i multidisciplinarna radna grupa sastavljena od advokata, policijskih službenika i operativaca i koja provjerava usklađenosti zahtjeva s INTERPOL-ovim pravilima“ kaže se na stranici ove međunarodne policijske organizacije. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije.
Ovakve promjene i kontrole kod raspisivanja međunarodnih potjernica su rezultat čestih zloupotreba crvenih potjernica. Anatolij Jarovnij, Interpolov advokat za krivično i međunarodno pravo, na svojoj službenoj stranici navodi da su stroge kontrole rezultat ranijih političkih progona od strane Sirije, Rusije, Kazahstana i drugih totalitarnih režima širom svijeta. Oni su svoje zahtjeve uvijali u navodna krivična djela koja su počinili politički i aktivisti za ljudska prava u tim zemljama. Član 3 Interpolovog Ustava navodi da je ovoj organizaciji „strogo zabranjeno miješati se u stvari političkog, vojnog, rasnog ili vjerskog karaktera. Ova je odredba služi u sprječavanju zloupotrebe Crvenih potjernica u svrhe koje su van Interpolove misije.“
U Crnoj Gori je najbolji primjer zloupotrebe potjernica za američkim državljaninom i bivšim obavještajcem Džozefom Asadom koji je uhapšen u Emiratima po potjernici iz Podgorice. Potjernica je uslijedila nakon što je Asad odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da lažno svjedoči na sudu u tzv. slučaju Državni udar protiv lidera tada opozicionog Demokratskog fronta. Tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je poslao namještena pitanja i odgovore Asadovom advokatu Tobi Kedmanu preko svog zamjenika. Interpol je uvidom u dokumentaciju odbacio crnogorski zahtjev kao suprotan statutu ove organizacije i Asad je oslobođen. SDT je kasnije formirao predmet u kome se ispituje dokumentacija Kedmana i navodi Asada.
Važno je i napomenuti da Interpol ne može primorati države članice (trenutno njih 196) da izruče tražene osobe, niti ima takve mehanizme. Najbolji primjer u regionu je Srbija koja odbija izručenje osuđenog šefa budvanske kriminalne organizacije Svetozara Marovića koji uživa gostoprimstvo i zaštitu srbijanske vladajuće porodice. Viktor Orban je pružio utočište bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom. On je automobilom sa diplomatskim tablicama pobjegao preko Ramine Albanije, miloističke Crne Gore i vučićevske Srbije u Madjarsku.
Osnovi za raspisivanje crvenih potjernica su ozbiljnost krivičnog djela (npr. ubistvo, trgovina ljudima, terorizam, trgovina drogom i finansijski kriminal velikih razmjera). Za navedeno djelo mora biti izrečena kazna zatvora od najmanje dvije godine u zemlji zamolnici – ako se osoba traži za krivično gonjenje, i zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci – ako se lice traži na izdržavanje kazne. Takođe krivično djelo se mora smatrati kažnjivim kako u zemlji koja je zatražila izručenje tako i u zemlji u kojoj se tražena osoba nalazi u momentu. U slučaju Dodika i Stevandića se navodi podrivanje ustava i suvereniteta BiH donošenjem antiustavnih zakona u NSRS kojim se zabranjuje rad Ustavnog suda BiH kao i državnih sigurnosnih agencija, Suda i Tužilaštva. Da je, kojim slučajem, Vojvodina donijela zakone kojima se zabranjuje rad institucija Srbije na njenoj teritoriji nema sumnje kakav bi bio odgovor zvaničnog Beograda.
Radna grupa Interpola je na potezu.
Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, više medija u BiH je, pozivajući se na diplomatske izvore, objavilo da su Njemačka i Austrija donijele odluku da zabrane ulazak u te države predsjedniku RS Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS Stevandiću i premijer RS Viškoviću. Navodno će njihov primjer slijediti i niz drugih država članica EU. Mediji su prenijeli i izjavu austrijske minstrice inostranih poslova Beate Meinl-Reisinger sa konferencije za medije u Sarajevu da će Austrija i Njemačka zabraniti Dodiku ulazak u te države.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Marta, 2025
Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Vučić i ministar unutrašnjih poslova Dačić su rekli da “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”
Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.
Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.
Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.
Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.
Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“. Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.
Da se “istina” može štelovati je u srijedu potvrdio i ministar Dačić. U izjavi za list Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu, niti su montirani na bilo koje naše vozilo ili sistem”. Na pitanje zašto je ranije izjavio da MUP ne posjeduje zvučni top ni slična oružja, Dačić je odgovorio da je „to nespretna izjava”. Navodno se time “mislilo da MUP nije uvrstio ovo sredstvo u svoj arsenal sredstava prinude“. Dodao je da je kupovina tog oružja „promašena investicija” jer tada nije usvojen novi zakon o policiji kojim bi se zakonski dozvolila upotreba tih sredstava. U utorak se opet glasnulo Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu sa rezultatima istrage po Vučićevoj mjeri. Na osnovu izvještaja MUP-a, ministarstava zdravlja i odbrane i BIA-e “nedvosmisleno se utvrđuje da niko od navedenih organizacionih jedinica i pripadnika angažovanih na obezbeđenju protesta 15. marta nije čuo, video i upotrebio takozvani zvučni top saopštilo je tužilaštvo.
Opoziciona poslanica Marinika Tepić je u srijedu pokazala fotografiju od 15. marta na kojoj se na džipu Žandarmerije stacioniranom kod Skupštine, vidi uređaj koji izgleda kao zvučni top LRAD 450XL američke kompanije Genasys. Ona je pokazala, kako tvrdi, zvanični dokument po kome MUP traži nabavku 16 zvučnih topova, od toga sedam tipa 450 xl i devet tipa 100. Tepić je rekla da su ti uređaji plaćeni 690 hiljada eura 2021. godine u vrijeme kada je ministarstvo vodio Aleksandar Vulin. Nakon ove objave krenulo je novo štelovanje činjenica od strane Dačića da se zapravo ti uređaji koriste kao zvučnici za upozoravanje mase. Vučić je, onda, iz Brisela izjavio da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene” i da se “taj zvučni top… nije pomerio od Skupštine Srbije… i niko ga nigde nije upotrebio… i nemate nijedan dokaz”.
Oglasila se i specijalizirana američka nevladina organizacija Earshot na X mreži objavivši da je 16. marta primila 12 video zapisa sa spornim momentima korištenja oružja protiv mirnih demonstranata. Earshot kaže da četiri videa sadrže zvuk, odgovara zvuku Vortex topa (Vortex Ring Gun). Ovo oružje šalje gas iz svog cilindra brzinom od 185 milja na sat (gotovo 300km) sa zaglušujućom bukom koja se može porediti sa zvukom motora mlaznjaka. Prsteni zvuka koje top šalje stvaraju elektromagnetne smetnje i proizvode posljedice po zdravlje. Do sada je tri hiljade osoba prijavilo da su bili izloženi soničnom dejstvu. Vlasti su zdravstvene tegobe građana objasnile kao napade panike usred meteža dok pomjeranje drveća koje se vidi na snimcima usljed zvučnog udara za sada nije komentarisano (kao panika među drvećem). Vučić je u utorak na Pink TV ogromni broj demonstranata u Beogradu uporedio s optičkom varkom. “To se uči, to agenture uče kroz nevladine sektore …jedni idu nalevo, drugi nadesno, pa se onda ovi vraćaju nadesno a ovi nalevo…i onda u pokretu zauzimate 5 do 8 puta veći prostor nego kad stojite” objasnio je srbijanski vladar.
Da su stvari krenule na gore po sve kritičare režima u Beogradu vidi se i sa druge strane Drine gdje vlada vazalni režim Milorada Dodika. Dan prije masovnih protesta u Beogradu održana je sjednica Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS) gdje se raspravljalo o nacrtu novog ustava “još srpskije” Republike Srpske. Predsjednik parlamenta Nenad Stevandić je sa skupštinske govornice, nakon vrijeđanja opozicionih poslanika kao srpskih izdajnika, pošto se malo odmaknuo od mikrofona, poručio: “Moramo pobiti ovo sve… ma pobiću ih sve, majke mi“. Njegov zamjenik Petko Rankić je dodao: Moramo“.
Nekoliko sati nakon zlokobne izjave Stevandića, ispred porodične kuće lidera opozicione Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića u Trebinju zapaljen je automobil. Nakon toga je Vukanović izjavio da je podnio novu prijavu protiv premijera RS Radovana Viškovića, Rankića i Stevandića. napominjući da “imamo posla sa bandom i ludacima” dok “najveću odgovornost ima mafijaško pravosuđe”. Vukanović je takođe kazao: “Sinoć je Višković završio sjednicu, tvrdeći da ga ja podsjećam na Srbe koji su bili Pavelićevi generali u NDH koji su učestvovali u genocidu.“
Znatan dio opozicije u RS-u se protivi antiustavnim potezima Dodikove vlasti kojima se preuzimaju ingerencije BiH, što vodi zaoštravanju situacije u zemlji. Vlasti RS-a proglašavaju izdajnicima srpstva sve Srbe koji su protiv konceptu privatne države porodice Dodik i kumova. Zaprijećeno je i konfiskacijom imovine Srbima koji ne napuste institucije BiH kako je od njih tražio Dodik. MUP RS-a zadužen da pripremi nacrt novog antiustavnog zakona kojim bi RS preuzela nadležnosti Granične policije u kontroli međudržavne granice.
Dok tenzije u BiH rastu u ponedjeljak je objavljeno da je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić primio gradonačelnika Banja Luke i lidera Partije demokratskog progresa (PDP) Draška Stanivukovića. Stanivuković je poznat kao kritičar korupcije porodice Dodik ali i kao nacionalista koji podržava jaki srpski kurs RS-a. Iz objava u RS-u se može pročitati da je na susretu “istaknuta važnost nacionalnog jedinstva u očuvanju ustavne pozicije Republike Srpske, kao i prava srpskog naroda u BiH”. Stanivuković je poručio da je Mandić „čovjek koji je svoj politički put posvetio borbi za istinu, pravdu i očuvanje srpskog nacionalnog identiteta“. Mandić nije objavio da se sreo sa Stanivukovićem. Javljeno je da se Stanivuković sastao sa gradonačelnikom Nikšića, bliskim Mandićevim saradnikom Markom Kovačevićem.
Mandić se oglasio 15. marta nakon protesta u Beogradu sa nadom da srpska mladost “neće biti zloupotrebljena u političke ciljeve”. Računa da će “Predsjednik Vučić i demokratske strukture, ne opozicija, već mladost…pronaći zajedničko rješenje”. Milan Knežević je u objavi 15. marta zamolio Vučića da pusti privedenog DPS-ovog poslanika Ivana Vukovića iako je on “agenturski i pučistički djelovao u Beogradu kao deklarisani srbomrzac”. Knežević je završio svoju objavu porukom; “Srbija je velika i jaka država i nikakve obojene revolucije…ne mogu je srušiti”.
Ostaje pitanje da li je rušenje BiH i pripitomljavanje Crne Gore prihvatljivo srpskom bloku u CG (NSD-DNP-SNP) radi širenja vlasti braće Vučić i njihovih kumova i kartela. Do nedavno su za iste stvari optuživali raniji crnogorski režim.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
INTERVJU4 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža
-
DRUŠTVO2 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO3 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
INTERVJU3 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja, postoji jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji
-
Izdvojeno3 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje