Povežite se sa nama

MONITORING

ODBAČENE SVE PRIJAVE ZA RATNE ZLOČINE: Tužilaštvo kao saučesnik

Objavljeno prije

7 godina

na

katnic

Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom prošle godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome očito nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ali ni Evropsku komisiju.

U najnovijem Izvještaju EK o napretku Crne Gore za ovu godinu, objavljenom nedavno, navodi se da je u toku šest istraga za ratne zločine. Istovremeno, u Izvještaju o radu tužilaštva za prošlu godinu stoji da je tužilaštvo prošle godine odbacilo sve krivične prijave za ratne zločine – ukupno sedam.

„U izvještajnom periodu nije bilo novoformiranih predmeta zbog krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (ratni zločini). Iz prethodnog perioda ostalo je neriješeno prijava protiv 7 lica, od čega protiv 6 lica zbog krivičnog djela – genocid iz člana 426 Krivičnog zakonika Crne Gore, a protiv 1 lica zbog krivičnog djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 428 Krivičnog zakonika Crne Gore. Sve ove krivične prijave su u ovoj godini riješene odbačajem”, navodi se u Izvještaju tužilaštva. Takođe, u tabelarnim prikazima rezultata tužilaštva na više mjesta u izvještaju stoji da je odbačeno sedam krivičnih prijava za ratne zločine.

Iz Specijalnog tužilaštva do objavljivanja ovog broja Monitora nijesu odgovorili na naše pitanje koje su sve krivične prijave odbijene i zašto.

Sudeći prema Izvještaju VDT samo je jedna istraga rezultirala podizanjem optužnice. „Optužnica je rješenjem suda potvrđena, a suđenje po istoj nije održano u izvještajnom periodu”, navodi se u tom dokumentu.

,,Iz izvještaja se može zaključiti da je jedini predmet ratnih zločina na kome se radi predmet u kome je Vlado Zmajević optužen za ratne zločine protiv civila na Kosovu 1999. Taj predmet je već dobro istražen i dokumentovan serviran crnogorskom tužilaštvu iz Srbije, kao što je iz Hrvatske upućen predmet Morinj, jedini procesuirani slučaj ratnog zločina u Crnoj Gori poslednjih godina u kome je iko kažnjen”, kaže za Monitor direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević.

Ona ocjenjuje da je takva situacija deprimirajuća: ,,I ne odgovara očekivanjima o proaktivnom nastupu državnog tužilaštva koja je odavno iznio ekspert Evropske komisije Mauricio Salustro i koji komisija ponavlja Crnoj Gori iz izvještaja u izvještaj”, kaže. Direktorica HRA ukazuje i da je to suprotno „ohrabrujućem planu Strategije za istraživanje ratnih zločina, koju je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković donio pre tri godine (8.5.2015)”.

„Još nema nikakvih rezultata preispitivanja predmeta Morinj, Bukovica, Deportacija, Kaluđerski laz i dr. niti bilo kakvih podataka o tome da li je i šta uopšte rađeno da bi se ti predmeti preispitali. Sve u svemu, istraživanje ratnih zločina je očigledno poslednja rupa na svirali postojećeg sastava Specijalnog tužilaštva i za neki pomak na tom planu moraće da se čeka neko novi”, zaključuje ona.

Kada je prije oko tri i po godine stupio na funkciju, aktuelni državni tužilac Ivica Stanković kazao je da će ratni zločini biti prioritet tužilaštva. To je ponavljao tokom cijelog dosadašnjeg mandata kad god bi mu se ukazala prilika.

Stanković je tako u proljeće 2016. po ko zna koji put kazao da je suzbijanje nekažnjivosti ratnih zločina prioritet tužilašztva , ocjenjujući da bez proaktivnog tužioca naoružanog postojanom optužnicom nema pravde u tim slučajevima. „To su zločini koji su, ne tako davno, bili stvarnost na prostoru bivše Jugoslavije, zločini čiji se neki učinioci i danas kriju negdje između nezastarjelosti krivičnog gonjenja i nekažnjivosti krivičnog djela, pri čemu se nezastarjelosti kao pravnoj kategoriji suprotstavlja nekažnjivost kao stvarno stanje”, konstatovao je.

U proljeće 2017. godine Stanković je poručio: „Ratni zločini nijesu cifra, nego svaka pojedinačna sudbina”. Ko bi rekao da će iste godine tužilaštvo odbaciti sve krivične prijave za ratne zločine, u tišini, skrivajući te podatke i od briselske administracije.

„Nakon donošenja Strategije o istraživanju ratnih zločina, koja je ništa drugo do izraz potrebe dokazivanja pred Evropskom komisijom, Specijalno tužilaštvo je tokom 2015. pokrenulo nove istrage i formiralo sedam predmeta zbog krivičnih djela koja se odnose na ratne zločine. To je ocijenjeno pozitivno od strane domaće i međunarodne ekspertske i zainteresovane javnosti i taj pomak je konstatovan i u Izvještaju EK za Crnu Goru za 2016.godinu. Međutim, nije trebalo dugo da se pokaže da su nove istrage pokrenute kako bi se napravio privid u odlučnosti Tužilaštva da se bori protiv nekažnjivosti ratnih zločina”, kaže za Monitor Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ta organizacija je prva upozorila javnost da je tužilaštvo krišom odbacilo krivične prijave za ratne zločine.

,,Ovo je obeshrabrujuće za ukupni proces suočavanja sa prošlošću u kojem Tužilaštvo ima važnu ulogu. Postojeći mehanizmi kojima bi procesi vezani za ratne zločine mogli biti ubrzani se nedovoljno i neefikasno koriste. Ovo je još jedan dokaz simuliranja reformskih zahvata crnogorskih institucija koje umjesto produkcije mjerljivih rezultata statistikom pokušavaju zamaskirati da posvećeno rade na ispunjavanju postavljenih mjerila u okviru Poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava)”, kaže ona.

Javnost za sada zna tek samo to da je tužilaštvo prošle godine odbacilo krivičnu prijavu protiv aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića i tadašnjeg vrha vlasti zbog genocida i slučaja Ibrahima Čikića. Samo dan nakon što je u Hagu na doživotnu robiju zbog Srebrenice osuđen Ratko Mladić, na adrese podnosioca krivične prijave poslat je dopis u kom ih obavještavaju da je ta prijava – odbijena.

Obrazloženja zašto je odbijena ova krivična prijava koju su 11. septembra 2014. godine podnijeli profesor Milan Popović, poslanik Koča Pavlović i glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan – nije bilo . Samo kratko – „ne postoji osnovana sumnja”.

U krivičnoj prijavi koju je tužilaštvo odbilo krajem obrazlaže se da je neposredan povod za prijavu bila prvostepena osuđujuća presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju od 3. juna 2014. godine kojom se Čikić obavezao da na ime nadoknade štete za duševne bolove plati 4000 eura bivšim zatvorskim službenicima bjelopoljskog zatvora u kom je bio pritvoren i mučen. O svom političkom progonu, montiranom procesu i torturi Čikić je pisao u knjizi Gdje sunce ne grije, nakon čijeg je objavljivanja uslijedila tužba bivših čuvara zatvora, a sud u Bijelom Polju presudio u njihovu korist.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije (SDA) optužujući ih da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Među njima bio je i Čikić, čija je, kako stoji u nalazu ljekara – ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”. Optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista tokom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Krajem 1994. godine osuđen je na dvije godine zatvora, ali je nakon godinu zatvoreništva oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Nikada niko za to nije odgovarao. Podnosioci prijave konstatuju da je „odgovornost Đukanovića i crnogorskog tadašnjeg vrha za genocid „komandna, s obzirom na najviše funkcije vlasti koje su u ovom periodu vršili i još uvijek vrše, ali i neposredna”. Takođe, u prijavi se terete za saučesništvo pomaganjem počinioca ovog zločina da izbjegnu pravdu i vrhovni državni tužioci u periodu od 1994. do 2014. godine.

Popović, Pavlović i Kočan nijesu međutim obaviješteni da je tužilaštvo, ako je tačna statistika iz najnovijeg izvještaja VDT, odbacilo drugu njihovu krivičnu prijavu za ratne zločine koju su takođe podnijeli protiv bivšeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića i ostalih najodgovornijih u vrhu vlasti za zločin deportacija bosanskih izbjeglica. Nikada ih niko tim povodom nije pozvao u tužilaštvo. Oni su ovu prijavu podnijeli još 2012. godine.

Pokazatelj odnosa crnogorskog pravosuđa prema ratnim zločinima nijesu samo ovih sedam odbačenih krivičnih prijava, niti rezultati samo ovog tužilaštva. Svi dosadašnji postupci koji su vođeni u slučajevima ratnih zločina završili su uglavnom oslobađajućim presudama, a nikada se nije utvrđivala komandna odgovornost. Evropska komisija iz godine u godinu ponavljaju i da su „ dosadašnje sudske odluke sadržale pravne greške i nedostatke”

„Činjenica je da su prethodni postupci, kroz neodržive optužnice i fingirane sudske postupke, rezultirali oslobađanjem najvećeg broja onih koji su bili obuhvaćeni optužnicama za ratne zločine. Inače, po pravilu se radilo samo o malom broju izvršilaca a nikad o onima koji su bili na višem komandnom nivou. Neophodno je preispitati sve dosadašnje odluke, koje su riješene odbačajem, i na pravno adekvatan način procesuirati sve slučajeve ratnih zločina koji su počinjeni u Crnoj Gori ili slučajeva ratnih zločina u kojima su državljani Crne Gore učestvovali na bilo koji način”, zaključuje Milaš.

Da su ratni zločini fakat pokazuje i odšteta koju crnogorske vlasti isplaćuju za ratne zločine. U prošlogodišnjem izvještaju o realizaciji Akci-onog plana za 23. pregovaračko poglavlje – Pravosuđe i temeljna prava , stoji da je žrtvama ratnih zločina dosuđena naknada štete od 1.347.080,41 eura.

Ovakvim postupanjem, tužilaštvo i pravosuđe saučesnici su najodgovornijih za ratne zločine. Oni, međutim ne zastarijevaju. Lista odgovornih se širi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

21 sat

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

21 sat

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo