Povežite se sa nama

MONITORING

OD SPECIJALNOG RATA DO DRŽAVNOG UDARA U PRODUŽENOM TRAJANJU: BIA kaže, časti mi

Objavljeno prije

na

Državni udar u produženom trajanju. ,,U javnosti se pojavljuju brojne netačne informacije koje mogu štetiti postupku”, upozorio je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković na konferenciji za medije organizovanoj i najavljenoj dramatično, u nedjelju, uz direktan TV prenos. ,,Kritike treba da budu zasnovane na konkretnim činjenicama”, apelovao je, ili zahtijevao, VDT Stanković insistirajući da se Tužilaštvo ,,ne stavlja ni na čiju stranu”. Hajde, dakle, da se pozabavimo činjenicama. Odnosno, o tome što nam se tako predstavlja.

,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”, saopštio je specijalni tužilac Milivoje Katnić otkrivajući nam još nešto značajno: na čelu terorista (pučista) nijesu se nalazili – kao što je tužilaštvo do sada tvrdilo – Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić već ,,nacionalisti iz Rusije”. Dvojica. Katnić nije saopštio njihova imena. Ne zna, kaže, gdje se sada nalaze. Ali smo od njega ipak čuli da su ruski nacionalisti u Srbiji ,,bili pod kontrolom BIA koja je preduprijedila njihove rezervne planove. Srpske službe ih nijesu mogle lišiti slobode. Ta lica se više ne nalaze na teritoriji Srbije”.

Monitor je prije dvije nedjelje prenio pisanje beogradskog Danasa da je ,,nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Kasnije su novinari u Moskvi i Beogradu spekulisali da je Nikolaj Petrušev, sekretar ruskog Savjeta bezbjednosti, tih dana boravio u Beogradu upravo tim povodom. Ni detalj te priče zvanično nije ni potvrđen ni osporen.

Čuli smo da je kriminalna organizacija formirana na teritoriji triju država. Izgleda da to nije sve. „Pored ljudstva sa teritorije Crne Gore (kojeg ljudstva? – prim. Monitora) i Srbije planirano je ubacivanje posebno obučenog ljudstva sa teritorije drugih država, za koje je planirano posebno naoružanje – 50 automatskih pušaka i 50 pištolja, uniforme… Organizator je predvidio da ta lica mogu pružiti otpor za 2000 policajaca…”, predočio je Katnić.

Imamo problem. Prije dvadesetak dana Katnić je saopštio kako je lično naložio, ,,licu pod kontrolom Specijalnog tužilaštva” da na teritoriji do danas nepoznate susjedne države uništi tih ,,50 automatskih pušaka i 3.500 metaka”. Možda 50 ljudi može uspiješno da se suprotstavi vojsci od 2000 obučenih profesionalaca. Ali to ne može da uradi sa 3.500 hiljade metaka (1,5 metak po zamišljenom neprijatelju).

Činjenice se ne uklapaju u priču.

,,Plan je bio da u Crnu Goru, u noći 16. oktobra, dođe oko 500 pripadnika ovih struktura… “, rekao je specijalni tužilac. Šta je bilo s njima?

Podsjetimo se, 20. oktobra, u emisiji TV Vijesti Načisto, Katnić je saopštio da su nam, uz uhapšenih 20, bezbjednosnu prijetnju predstavljale još četiri teorističke grupe od 10 do12 članova. ,,Plan specijalizovanih grupa bio je da eliminišu naše jedinice – specijalnu jedinicu na Zlatici i jedinicu vojske stacioniranu u Danilovgradu”, saopštio je tada. Od njega smo te večeri saznali da je, tokom izbornog dana, Tužilaštvo objavilo saopštenje u kome pominje lišavanje slobode premijera, kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Još je tajna zašto su za pripremani masakr vojnih i policijskih snaga ministri policije i vojske Goran Danilović i Milica Pejanović-Đurišić saznali iz medija.

,,Ovo su dokazi koje su nam pribavili naše uvažene kolege iz Srbije… Uz njihovu pomoć mi smo došli do ovih dokaza i ovih planiranih aktivnosti o kojim vam ja govorim”, objašnjavao je Katnić u nedjelju. Petnaest dana ranije, na pitanje novinara Petra Komnenića da li su tokom otkrivanja, praćenja i hapšenja potencijalnih napadača na parlament tražili pomoć zvaničnog Beograda, specijalni tužilac odgovara odrično: ,,Moja je procjena bila da je ovo situacija u kojoj nam Beograd ne bi mogao mnogo pomoći. Mi smo primjenjivali procedure koje ne predviđaju takvu saradnju”. Sami prosudite koliko je ta procjena bila ispravna.

Ostaje činjenica da su jedini materijalni dokazi kojima se potkrijepljuje priča o teroristima i puču obezbijeđeni od srpskih službi. I to na način što ih je njima dobrovoljno predao Aleksandar Sinđelić. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Dolazimo do suštinskog razloga za sazivanje tužilačke vikend konferencije. U jeku pregovora oko formiranja nove vlade, dan nakon što je opozicija nacionalnim partijama ponudila da formiraju vladu, Milivoje Katnić, konačno, otkriva političku pozadinu osujećenog državnog udara. Bez ijednog dokaza.

Puč je trebalo da počne u nedjelju 16. oktobra ispred Skupštine, nakon što komandu nad građanima, političarima i teroristima preuzme lice iz ,,sastava političke grupacije” – neimenovane ali prilično prepoznatljive. DPS i njegovi mediji odavno znaju da je riječ o DF-u.

Suprotno preporukama Ivice Stankovića da se služi samo činjenicama, Katnić je saopštio: ,,mi smo identifikovali o kojoj političkoj grupaciji se radi” (8,40 minut presa), ,,utvrđeno je koja je to politička struktura (9,50 minut presa), ,,ako sam kazao da je utvrđeno izvinjavam se – postoji osnovana sumnja” (25,45) i konačno ,,posjedujemo dokaze da je u sve ovo na određen način i u određenom obimu bila involvirana određena politička grupacija, odnosno njeno rukovodstvo” (50,00 minut presa). Koja je od ove četiri tvrdnje tačna?

Glavni specijalni tužilac je objasnio da je dokaze koji „razjašnjavaju cijelu situaciju i ukazuju na izvršioce” prikupila BIA – navodno na zakonit način ali se ti dokazi, ipak, ne mogu koristiti na sudu. Čudi da BIA te dokaze nije prezentovala i sprskom premijeru Aleksandru Vučiću. Na presu na kome je potvrdio postojanje zavjere protiv crnogorskih vlasti, Vučić je bio precizan: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.

Đukanoviću je sve bilo jasno još prije dva mjeseca, kada je političke oponente optužio da ruše državu i pokušavaju osvojiti vlast neustavnim sredstvima. Sada pritvrđuje na Pinku: „Veći dio naših političkih konkurenata je direktno ili indirektno zagovarao opciju u kojoj je trebalo Crnoj Gori uzeti pravo na slobodno upravljanje budućnošću”, kazao je u srijedu. „Imali smo naspram sebe vrlo goropadnu silu koja je, naravno, ušla u ovaj proces da ostvari svoje strateške interese, da zaustavi širenje NATO-a na prostoru Zapadnog Balkana. Pobijediti sve to, taj instrumentarij podrške našim političkim protivnicima, od medijskog do finansijskog, na kraju, kao što vidimo i bezbjednosnog, je podvig ne DPS-a nego demokratske Crne Gore koja je prepoznala tu opasnost”.

Da li je Specijalno tužilaštvo ispitalo otkud DPS-u, mjesecima unaprijed, saznanja o tome šta će nam se dešavati u izbornom danu, i nedjeljama nakon njega? Ili je interesantnije pitanje zašto Milivoje Katnić nije želio da 20. oktobra „bez dokaza” govori o političkoj pozadini pomenutih događaja – da bi upravo to uradio petnaest dana kasnije.

Katnić je od nedjelje dužan odgovor na još dva pitanja. Pošto je već naveo da je „ruskim nacionalistima” polazna maksima bila „da se vlast u Crnoj Gori na čelu sa Đukanovićem ne može promijeniti na izborima” trebalo bi da precizira: Znači li to da su oni shvatili kako Đukanović nakon poraza neće predati vlast? Ili su ruski nacionalisti pogrešno procijenili da su glasači na Milovoj strani (partije koje se predstavljaju kao opozicione imaju 39 poslanika u novom sazivu parlamenta, a Đukanović, sve sa satelitima, 38 (36 + 2 SD).

Glavni specijalni tužilac mjesecima priča o specijalnom ratu koji se vodi protiv njega i njegovih saradnika iz tužilaštva. Manje više direktno, on je kao komandanta „specijalnih snaga” koje podrivaju tužilaštvo označio Duška Markovića. Nezvanično, na strani Stankovića i Katnića nalazio se, makar prećutno, premijer Đukanović. Zauzvrat, spremni su da ustvrde „zli jezici”, u tužilaštvu su zaledili istrage o aferama Telekom, Limenka, Prva banka… Postane li Marković premijer, uspostavljena ravnoteža se ozbiljno narušava. Na štetu ljudi iz tužilaštva.

Kada bi, poput Mila Đukanovića, i mi upotrijebili „političku logiku” spajajući: specijalni rat, izbore, državni udar, političke grupacije, evroatlanstke integracije i novog mandatara – svašta bi nam moglo pasti na pamet. I bez podataka iz BIA.

Teror sa neta

Poseban dio presa bio je trominutni film, snimljen u hodniku Specijalnog tužilaštva, na kome se vidi oprema koju je Aleksandar Sinđelić predao BIA, a ovi je proslijedili u Crnu Goru. Ovi dokazi se mogu koristiti pred sudom, saopštio je Katnić objašnjavajući kako su u pitanju predmeti ,,tačno namijenjeni za policijsku ili vojničku upotrebu, za izvršenje profesionalnih zadataka”. Tako je, kaže on, čelična žilet žica ,,namijenjena za zaprečavanje puteva i prohodnih terena, a prije svega za neutralisanje i sprečavanje žive sile da pređe iz jednog rejona u drugi”. To definitivno može biti jedna od namjena žilet žice koja se, po cijeni od 35 do 45 eura za namotaj dužine od 10 do 40 metara, može kupiti na sajtu baštenskisitemi.rs. Tamo još stoji da je u pitanju ,,najekonomičnije i efikasno rešenje da zaštitite vašu imovinu”. Preko internet sajtova iz Crne Gore i Srbije, mogu se sasvim legalno kupiti praktično svi predmeti prikazani na nedeljnom snimku: policijski kombinezoni britanske proizvodnje koštaju (na akciji)15 eura, transportne vreće 10, teleskopske palice 10-13, biber sprej i suzavac od tri do 10 eura, bokser (sve tri vrste prikazane na snimku) tri eura, britanske gas maske 15 do 25 eura. Domaćih ima i za pet. Naskuplji dio opreme (bez drona) su profesionalne praćke sa metalnim kuglicama (praćke britanske proizvodne 26, a 100 kuglica prečnika 8mm pet eura) i policijski/vojni štitnici (par za koljena ili laktove košta do 30 eura). Ništa od ove opreme nije direktno iz vojnog magacina. To, ponavljamo, ne amnestira njene vlasnike pretpostavke da su imali zle namjere prema Crnoj Gori i njenim stanovnicima. Ali ostavlja bez odgovora pitanje o ozbiljnosti te prijetnje. Da li su ti ljudi poslati/dovedeni u Podgoricu da uspiju ili da ne uspiju u svom mračnom naumu. Kada bi to znali – i mnogo toga bi bilo jasnije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo