Sljedeće nedjelje (19. avgusta) biće četiri mjeseca kako je u Željezari Nikšić uveden stečaj. Koji dan ranije (15. avgusta) biće jasno kako budućnost Željezare vide njeni većinski vlasnici – predstavnici Montenegro spešlti stilsa (MNSS), holandske kompanije koja je od 2008. gazdovala Željezarom. U ponedjeljak ističe rok u kome MNSS i njena sestrinska firma Rekupero moraju da dostave planove za reorganizaciju nikšićke kompanije. O tim planovima bi se, ukoliko ih bude, potom izjasnili povjerioci Željezare i Privredni sud u Podgorici. ,,Tada će biti poznata sudbina Željezare, odnosno način izlaska iz postojeće situacije”, kaže stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić. ,,Ukoliko bi bio prihvaćen jedan od planova reorganizacije, onda bi se stečajni postupak obustavio. Ako nijedan plan ne bude usvojen, onda Privredni sud oglašava bankrot, a ja kao stečajni upravnik dužan sam da dam mišljenje o načinu diobe stečajne mase…”.
U važne datume za sudbinu Željezare treba ubilježiti i 15. septembar. Tada ističe rok u kome su njemačkoj kompaniji Šolc Nikšićani dužni isporučiti 6.000 tona čelika, prema ugovoru koji su sa Njemcima sklopili Neksan i njegov vlasnik Miodrag Daka Davidović. Dva prethodna pokušaja propala su zbog slabog kvaliteta proizvedenog čelika. Ukoliko ne iskoristi posljednju šansu, upozorava Davidović, Željezari predstoji bankrot.
Da li je to baš tako, ne zna se. Između ostalo i zato što ,,spasonosni ugovor” sa Njemcima niko sem Davidovića i njegovih saradnika nije vidio.
NOVAC JAČI OD LJUBAVI: U međuvremenu, priča o propasti Željezare je internacionalizovana. Britanski investicioni fond Etemba kapital, nakon višegodišnjeg potpunog razumijevanja i prisne saradnje, ušao je u otvoreni sukob sa vlastima u Podgorici.
Etamba, što na jeziku ratobornog južnoafričkog plemena Zulu znači – povjerenje, svojim kapitalom stoji iza kompanija MNSS i Rekupero. Nezadovoljni načinom na koji se stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić ponio prema njihovom zahtjevu za namirenje potraživanja, oni su ga tužili pred Visokim sudom Engleske u Londonu!?
MNSS je i pred crnogorskim sudovima podnijela tužbu protiv Perišića zbog navodne ,,zloupotrebe položaja”.
Glasnogovornici Etambe, MNSS-a i Rekupera Perišiću na teret stavljaju to što je osporio njihov zahtjev prema kome Željezara Nikšić ovim kompanijama duguje 96,6 miliona eura. Polovinu tog novca potražuje MNSS: 13,6 miliona na osnovu pozajmica koje su davali Željezari, a 36 miliona po osnovu izgubljene dobiti. Ovo je za crnogorske prilike jedinstven slučaj da većinski vlasnik neke kompanije (sve članove borda Željezare imenovao je MNSS) od te kompanije potražuje naknadu za izgubljenu dobit. Odnosno nešto što je mogao ali, ko zna zbog čega, nije zaradio. Preostali novac (oko 50 miliona) koji potražuje of-šor kompanija Rekupero takođe predstavlja kredite koje je (makar tako tvrde) MNSS dao Željezari, a onda ih – ko zna zbog čega – ustupio Rekuperu.
Perišić saopštava da je zahtjeve MNSS i Rekupera osporio isključivo zato što oni – nijesu osnovani.
Stečajni upravnik kaže da je pregledom dokumentacije ustanovio da su postojale jasne obaveze MNSS-a da u roku od pet godina u Željezaru mora investirati skoro 120 miliona eura, i to neposredno, ulaganjem vlastitih sredstava a ne preko kreditnog zaduženja nikšićke kompanije.
Perišić tvrdi kako je MNSS u Željezaru od planiranih 118 investirao tek 15 miliona eura (samo investicioni plan za prvu postprivatizacionu – 2007. godinu – bio je težak 14 miliona). ,,Uz to je, u tekuće poslovanje uloženo još 39,7 miliona eura, u vidu pozajmica”, konstatuje Perišić, ,,Stvar je u tome da nešto što je trebalo uložiti u Željezaru nije uloženo i kao posljedica toga pojavila se nelikvidnost, gubici u poslovanju od skoro 100 miliona eura, obaveze prema povjeriocima – računajući i njihova potraživanja – od skoro 193 miliona eura, insolventnost… Na kraju je sve to rezultiralo stečajem.”
PREVARA: Sažmimo priče iz Podgorice, Londona i Nikšića. Dakle, MNSS od Željezare kojom je pet godina gazdovala potražuje skoro 100 miliona eura. Pri tome, može dokumentovati da je u Nikšić – kroz investicije i pozajmice donijela 50 miliona. A morala je dva puta više.
Ko je kriv što smo ostali bez 100 miliona investicija, 1000 radnih mjesta, izvoza vrijednog 300 – 500 miliona eura godišnje? Akcionari Etemba kapitala i menadžeri MNSS-a? Ili premijeri Željko Šturanović, Milo Đukanović, predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja a potom ministar ekonomije Branko Vujović. Vujović je vlastitim potpisom, u ime Vlade Crne Gore, aminovao pravo MNSS-a da nas vara, laže i, vjerovatno, potkrada (mada se to u Sporazumu iz jula 2009. ne pominje eksplicitno).
,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”, piše u Protokolu o refinansiranju Željezare Nikšić koji su potpisali Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime holandskog MNSS. Svrha tog Protokola opisana je u tri tačke: MNSS će Željezari obezbijediti finansijsku injekciju od 10 miliona eura. Vlada će, potom, obezbijediti kreditne garancije u iznosu od 25 miliona za novo zaduženje Željezare. I treće – restrukturiranje bankarskih aranžmana između MNSS-a i Prve banke, nakon kojih je 30-tak miliona namijenjenih za investicije u Željezari završilo za namirenje već obezbijeđenih potraživanja banke braće Mila i Aca Đukanovića.
Vlada je proljetos Švajcarskoj komercijalnoj banci namirila kredit koji je podigao MNSS, a ona garantovala novcem crnogorskih poreskih obveznika. Od tada se pravi da je se problemi u Nikšiću ni najmanje ne tiče.
KALJENJE PREVARE: Treba se prisjetiti osnovnih detalja iz višegodinje saradnje prvo britanske, pa potom holandske MNSS i Vlade Crne Gore.
U septembru 2006. objavljeno je da je tada britanska MNSS prvorangirana na ponovljenom tenderu za prodaju većinskog paketa Željezare. Prethodno su iz tog projekta pobjegle dvije ruske kompanije Rusmontstalj i Midland. Sa sobom su, priča se, odnijeli sve što nije bilo armiranim betonom vezano za zemlju.
O MNSS, novom vlasniku Željezare, javnosti je predočeno samo to da u njegovom bordu sjedi i Oleg Obradović, dugogodišnji prvi čovjek Telekoma Crne Gore i predsjednik borda Crnogorske komercijalne banke. Danas je Obradović na istom mjestu –ali u Prvoj banci.
Kupoprodajni ugovor potpisali su u ime Vlade Branko Vujović, a u ime MNSS njen suvlasnik Radomir Vukčević, nekadašnji profesor Univerziteta Veljko Vlahović.
,,Za prvu godinu u kojoj je predviđena investicija od 14 miliona eura mora biti depozit položen na račun CKB i Nikšićke banke. Mi ćemo kontrolisati trošenje novca”, kazao je tada Vujović, ,,Za svaku narednu godinu 30 dana prije isteka investicionog perioda kupac se obavezao da položi depozit ili da garanciju banke. Ukoliko to ne urade, predviđena je mogućnost jednostranog raskida ugovora, s tim što se investicije ne vraćaju. To znači raskid bez arbitraže. Takva vrsta raskida predviđena je i u slučaju da se radnicima ne isplate dvije zarade.”
Zašto su Branko Vujović, odnosno Vlada Crne Gore, zaboravili na ove obaveze? U pravnoj državi to bi utvrđivali tužilaštvo i pravosuđe. Ovako, o tome samo čitamo u domaćim i stranim medijima.
Početkom 2007. kada je preuzeo vlast u Željezari MNSS je u bord direktora nikšićke kompanije uz Vukčevića imenovao Branka Čavora, Blagoja i Želimira Cerovića, Miodraga Daku Davidovića, Andriju Rackovića, a u bordu se uskoro našla i Ana Kolarević.
Od pomenutih je do danas u Željezari ostao samo ,,hronični spasilac metalaca” Miodrag Davidović.
Već u februaru 2008. MNSS je promijenila adresu. Nakon navodne dokapitalizacije kompanije je iz Londona preseljena u Amsterdam, ali obećani novci nikada nijesu stigli u Nikšić.
Iz priče se tada povukao Oleg Obradović. Njegov postupak slijedili su (u junu 2009.) Radomir Vukčević, Ana Kolarević, Budimir Šegrt i tadašnji direktor Željezare Milenko Vujičić. Oni su ostavke, u zajedničkom saopštenju, pojasnili željom da rade poštujući zakon, privatizacioni ugovor i interese radnika Željezare.
Đukanovićevoj Vladi ni to nije bilo čudno, nego je vlasnike Željezare častila oprostom dugova, odlaganjem obaveznih investicija i bankarskom garancijom koju smo nedavno uredno platili.
BIZNIS BARIJERE: Za uzvrat, Vladini partneri u koje su Đukanović, Vujović i družina sipali i šapom i kapom blate i Vladu i Crnu Goru gdje stignu. Tako je internet portal Business New Europe (Biznis nove Evropa, BNE) objavio opsežnu priču o nevoljama koje su u Crnoj Gori zadesile britanski investicioni fond Etamba kapital.
,,Kada je Etemba potpisala sporazum sa crnogorskim vlastima 2008, bila je uvjerena da će preokrenuti finansijsku sreću kompanije, uprkos lošim izgledima na tržištima čelika širom svijeta, što je bila posljedica globalne krize. Događaji su, međutim, uskoro krenuli drugim tokom”, piše na sajtu BNE bez pomena da Etamba i njene of-šor kompanije angažovane u ovom poslu nijesu ispunile ni jednu od ugovorenih obaveza u Nikšiću.
Ipak, kao pravi profesionalci, novinari i urednici BNE shvataju suštinu: ,,Dok je ishod pravnih postupaka još uvijek neizvjestan, ono što nije u fokusu je činjenica da je Željezara Nikšić sada na koljenima, nekih 1,500 radnika je suočeno sa neizvjesnom budućnošću, grupa međunarodnih investitora je izgubila iluzije, i crnogorska reputacija kao atraktivne destinacije je sada u pitanju. Sve u svemu, svi umiješani u ovu situaciju gube”.
Zašto to ne mogu da shvate nadležni u Vladi Crne Gore. Ili, ipak, neće.
Milan BOŠKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice