Povežite se sa nama

PERISKOP

Od Kupresa dva putića

Objavljeno prije

na

Kupres je u postdaytonskoj BiH jedna od središnjica novohrvatske ideologije, a prije agresije na državu BiH to je bio dominantno srpski grad.

Kad su osloboditelji, što je novohrvatski naziv za protjerivače Srba iz ovih krajeva, obavili etničku purifikaciju tog planinskog mjesta, sada karakterističnog po katoličkoj crkvi sa dva ogromna tornja, ostale su brojne nastambe sa ožiljcima koji govore o neoustaštvu u postdaytonskoj BiH. Naseljen je rijetko, trči trči pa kuća, sav u pašnjacima i livadama! Posjetio sam ga nedavno prvi put u životu samo dva dana nakon što je u inspekciju ovog etnički monolitnog grada stigao poglavnik Dragan Čović!

U epicentru jednog od Čovićevih stolnih gradova našao sam dvije zanimljive kulturologijske činjenice!

Prvo sam naišao na čudo od ulice koja nosi naziv prema jednom od najznačajnijih hrvatskih slikara u BiH – Gabrijela Jurkića. Ulica je potpuno zarasla u korov! Na tu ulicu nadovezuje se sokače koje simbolizira ime još slavnijeg Hrvata u BiH i Hrvatskoj – velikog pjesnika Augustina Tina Ujevića.

Novohrvatstvo napreduje u Bosni i Hercegovini! Korov se širi na sve strane! Zamislite poglavnika Čovića koji hodi ulicama zaraslim u korov, koje nose imena najslavnijih hrvatskih umjetnika u BiH!

Poglavnik Čović sa svojom svitom hadezeovske provenijencije nije imao potrebe da posjećuje sokake hrvatskih umjetnika. Proveo ga je njegov domaćin, inače lokalni šerif kockastog tipa (crveno-bijele kockice!) najljepše asfaltiranom ulicom lokalnog hrvatstva u kojoj je Dom zdravlja, kojim stoluje aktualni načelnik općine, jedini liječnik u ovoj ustanovi, koji svoje zdravstvene usluge građanima kupreške pitoresknosti pruža, sa čak(!!!) devetnaest medicinskih sestara!

Iako je pored silnih pašnjaka pravo čudo vidjeti u Kupresu neku domaću životinju, jer poglavnika i njegove ne zanima stočarstvo, trijumfuje u ovom kraju moje domaje zdravstvo!

U gradu koji je prije rata, u tamošnjem Domu zdravlja imao devet liječnika, danas je dovoljan jedan načelnik općine – liječnik. Ubijeđen sam da devetnaest medicinskih sestara imaju uredne iskaznice Hrvatske demokratske zajednice!

Što bi se neko brinuo o hrvatskim piscima i sokacima u koje ih smještaju, kad je značajnije u ovom trenutku misliti na zdravlje hrvatskog čovjeka u BiH.

Tamošnji hadezeovski šerif, pa još k tome i lječnik, baškari se u društvu devetnaest sestara, dok gradić, jer stvarno je riječ o gradiću, a ne o gradu, tone u provincijalizam nevjerovatnih razmjera!

Od Kupresa idu dva putića… Oba u korovu! Jedan rezervisan za Jurkića, a drugi za Ujevića! Pitate me zašto pišem o ta dva putića? Sve to činim radi što bolje probave poglavnika Čovića! Jer, ono janje, jedno od rijetkih na visoravni koja je idealna za stočarstvo, koje je sa hadezeovskom svitom blagovao za vrijeme svoje posjete gradiću sa dva sokaka, nije mu toga dana prisjelo!

Ali, sijači anticivilizacijske logike u BiH, kakvi jesu i poglavnik i njegov lokalni šerif, liječnik iz Kupresa, vrlo brzo će biti na mukama!

I ne samo stomačnim. Ostarjeli Hrvati (jer oni mladi su već davno u inozemstvu!), u poznim godinama više neće moći trpjeti zulum onih koji se bave janjetinom na trpezi, umjesto janjetinom na pašnjacima, dok bezobzirno i bezobrazno hode zaraslim putićima posvećenim perjanicama hrvatske kulture!?!

Eto male skaske sa dubokim korijenima zla nacionalističke vizije, natopljene u ogromni kriminal.

Jadna li nam majka od ovakvih poglavnika i njihovih lokalnih šerifa!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo