Svako čudo za tri dana. Samo je sedmica bila dovoljna pa da u zaborav ode izjava Predraga Mitrovića direktora Uprave za sprječavanje pranja novca. A on je, podsjetimo, saopštio da institucija kojom rukovodi istražuje višemilionsku transakciju novca koji je u kratkom periodu, bez valjane dokumentacije o porijeklu, deponovan na račune u jednoj od 11 crnogorskih banaka. Presjek Monitorovih informacija govori da nadležni u Crnoj Gori, zbog sumnji o umiješanosti u višemilionske poslove pranja novca, ispituju dešavanja u makar jednoj, vjerovatno dvije ili tri, a moguće – čak četiri ovdašnje banke sa ozbiljnom reputacijom i značajnim tržišnim učešćem. Među njima, i to je zanimljivo znati, nema prve banke koja vam je mogla pasti na pamet, već je riječ o brendiranim ćerkama čije su majke banke u minulih dvadesetak tranzicionih godina postale značajni regionalni igrači. PRIČA BEZ KRAJA: Da bi ova priča dobila jasnije obrise neophodno je sačekati da nadležni u Crnoj Gori ispitaju postojeće sumnje i, eventualno, podignu optužnice. Iskustvo kazuje da se to neće desiti.
Od 2004. do septembra prošle godine u Crnoj Gori je zbog krivičnog djela pranja novca pokrenuto ukupno 17 istraga. Podignuto je sedam optužnica i donijete tri presude. Jedna od njih je oslobađajuća a druga nije pravosnažna. Da nije bilo zlosrećnih Kineskinja Lu Ju Džin i Ču Li Čen koje su 2006. godine osuđene na po godinu zatvora zbog pranja novca, Crna Gora bi bila jedina zemlja na svijetu u kojoj tokom 21. vijeka, zvanično, nije opran ni cent.
Djela govore bolje od riječi. Državno tužilaštvo i Uprava za sprječavanje pranja novca potvrdili su da je na račun Slobodana Đurovića-Kardinala optuženog za atentat na Iva Pukanića, u CKB uplaćeno 780 hiljada eura, ali je tužilaštvo utvrdilo da tu nema krivičnog djela pranja novca, saopšteno je krajem oktobra.
Jesenas su, prenose mediji, u jednom danu akcije Merkativa broker dilera porasle za 33,38 hiljada odsto, pošto je jedan od njenih vlasnika od svojih partnera za milion eura kupio 0,6 odsto akcija preduzeća.
Na račun Nikšićkog mlina AD, tokom avgusta i septembra, stiglo je više uplata ukupne vrijednosti od dva miliona eura. Novac je uplaćivala novosadska firma Agroglob, inače većinski vlasnik Mlina. Specifičnost ovih transakcija je u tome što su iz Mlina dobijeni novac istog dana vraćali nazad u Srbiju, na isti račun sa koga je stigao.
U maju je of-šor Monte Kristo Kapital Imerdžing kompaniji Monte Kristo Kapital Holding prodala svoje vlasništvo u Rudniku uglja u Pljevljima u blok trgovini, po cijeni 100 puta manjoj od tržišne…
VRIJEME JE NOVAC: Ne treba nabrajati indikatore zbog kojih ove transakcije spadaju u red sumnjivih. Priča o lažnim (višestruko uvećanim ili umanjenim) fakturama jedna je od prvih lekcija svakog predavanja o mehanizmima pranja novca. Čuveni su primjeri sudopera koje su vješti trgovci iz Venecuele nabavili u SAD za devet hiljada dolara po komadu, ili žileta koji su u Panamu i Kolumbiju sa iste adrese stigli uz nabavnu cijenu od 23, odnosno 35 dolara, iako je njihova stvarna tržišna cijena devet centi. Možda se i neka od crnogorskih ekonomskih dogodovština nađe među najoriginalnijim rješenjima problema – kako novac stečen u nelegalnim aktivnostima legalizovati i vratiti vlasniku.
Do tada, crnogorska Uprava za sprječavanje pranja novca, prema dostupnim podacima, i dalje ispituje legalnost navedenih preduzetničkih poduhvata. Ako zaključe da u njima ima elemenata krivičnog djela, slučaj bi mogao dospjeti na sud.
Tek tamo slijedi odiseja. Crnogorski sudovi još nijesu presudili grupi od 36 okrivljenih, među kojima je 17 bivših policajaca iz Nikšića, koji se terete da su davne 2003. počinili krivična djela pranja novca, nedozvoljene trgovine, falsifikovanja isprava, zloupotrebe službenog položaja. Samo malo mlađi je slučaj Inpek u kome se zbog krivičnih djela: pranje novca, falsifikovanje isprava i zloupotrebe službenog položaja na organizovan način, sudi vlasnicima i direktorima Inpeka, podgoričke Mljekare i grupi biznismena koji su im pozajmljivali novac. Nakon ostavke sudije Lazara Akovića to suđenje će se vratiti na početak.
BOMBA IZ BEČA: Jedna istraga o pranju novca ipak bi mogla prodrmati i crnogorsku finansijsku, ekonomsku i političku elitu. Makar kao rikošet internacionalne operacije razotkrivanja mehanizama pranja novca u kome su glavne uloge povjerene balkanskim moćnicima i njihovim zapadnim bankarima.
U središtu priče nalaze se austrijska Hipo alpe adria banka (HAAB) i njena ćerka banka u Hrvatskoj. Iako upućeni tvrde da istraga, daleko od očiju javnosti, traje duže od tri godine, priča je postala aktuelna ljetos. Prvo je Ingrid Antičević – Marinović poslanica hrvatskog SDP-a i članica Nacionalnog vijeća za praćenje sprovođenja strategije suzbijanja korupcije ustvrdila da je Hrvatska izgubila podršku Njemačke i Austrije u pristupnim pregovorima sa EU zbog odbijanja njenih vlasti da sarađuju u istrazi u kojoj se Hipo banka sumnjiči da je samo u Hrvatskoj oprala 710 miliona eura.
Potom je ministar pravde Ivan Šimonović rekao da tužilaštva dvije zemlje sarađuju u slučaju Hipo banke. ,,Nema istraga od strane austrijskog ili hrvatskog državnog odvjetništva protiv Hypo Group Alpe Adria zbog sumnje na pranje novca,” ustvrdila je nakon svega glasnogovornica HAAB Martina Uster za finansijski portal www.banka.hr.
Slijed događaja joj nije dao za pravo.
Prvo je svjetlost dana ugledao izvještaj za koji se, u nedjeljniku Nacional, pretpostavlja da su ga u privatnom aranžmanu uradili pripadnici obavještajnih službi zemalja regiona, na zahtjev novog vlasnika HAAB – njemačke banke Bayer LB (BLB). Uz detaljno objašnjenje mehanizama za pranje para i uloga koji su u tom poslu imali i neki hrvatski biznismeni i političari.
Potom je prezentiran zaključak: ,,Prikupljene informacije o Hypo alpe adria banci ukazuju da su pojedinci iz Uprave u svom radu odstupali od standardnih procedura bankarskog poslovanja s namjerom da dugoročno osiguraju osobnu korist. U takvim postupcima ulazili su u spregu s osobama bliskim kriminalnom miljeu ili direktno uključenim u kriminalne radnje, a često puta u spregu i s lokalnim političarima” uz zaključak. ,,Istrage u Austriji i Hrvatskoj neće uništiti Hypo alpe adria banku, jer Austrijanci ne žele objaviti podatke da je banka narasla na prljavom novcu iz Hrvatske i Istočne Europe, čiji se prljavi novac uglavnom reinvestirao na njihovim tržištima”.
PRAONICA: Temperatura je dodatno podignuta prije nekoliko nedjelja kada su policije Njemačke, Austrije i Luksemburga, na zahtjev tužilaštva u Minhenu pretresli sjedišta HAAB, koruške regionalne vlade, BLB ali i domove njihovih nekadašnjih direktora i odnijele pronađenu dokumentaciju. Dok se očekuje sljedeći potez evropskih pravosudnih zvaničnika, iz HAAB je stigla informacija da će Grupa poslovnu godinu završiti sa gubitkom većim od milijardu eura zbog otpisa ,,nenaplativih kredita”.
Domagoj Margetić, novinar i glavni urednik hrvatskog istraživačkog portala www.necenzurirano.com, kao jedan od najupućenijih u Aferu Hypo tvrdi da istraga ,,razotkriva balkanski tranzicijski model stvaranja lokalnih političkih i ekonomskih elita i učvršćivanja njihove moći na strahovitom ratnom plijenu, opljačkanom iz balkanskih država, posebno Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore”. HAAB je, tvrdi Margetić, predstavljao ,,transbalkansku praonicu novca”. U taj su posao, tvrdi, ,,uključene elite balkanskih država”, kao i ,,korumpirane političke elite Bavarske i Austrije”. Zbog toga će se, kaže, efekti istrage osjetiti – od Beča i Minhena – do Ljubljane, Zagreba i Beograda.
Monitorovi diplomatski izvori u Podgorici potvrđuju ove navode, uz zahtjev da se ne imenuju. U ovdašnjoj centrali Hypo banke za naš nedjeljnik odbijaju mogućnost da su predmet bilo kakve istrage, domaće ili međunarodne, vezane za pranje novca.
VEZE: Niko ne može osporiti činjenicu da je, po uzoru na ostale regionalne filijali HAAB, i crnogorska od svog postojanja imala tijesnu saradnju sa uticajnim ljudima iz svijeta politike.
Pravne poslove oko registracije HAAB u Crnoj Gori, 2006. godine, obavila je advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Kolarević, koja je i danas pravni zastupnik banke. Nedugo po registraciji banke, član njenog Upravnog odbora postao je Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija i dugogodišnji blizak saradnik kreatora crnogorske ekonomske politike, profesora Veselina Vukotića. Ivanović je razriješen početkom 2008. godine, nakon što je HAAB dobio novog vlasnika. Iz banke je otišao ostavljajući gubitak od približno 30 miliona eura. Jedan od najinteresantnijih kreditnih aranžmana iz tog vremena bio je onaj sa novoosnovanom firmom Global Montenegro, kojoj su crnogorski čelnici Hypo banke ,,na lijepe oči” dali kredit od pet miliona eura. Suvlasnika Global-a (polovina akcija) bio je tadašnji biznismen, bivši i sadašnji premijer Crne Gore Milo Đukanović.
Prema pouzdanim informacijama Monitora, jedan od najcjenjenijih klijenata podgoričke Hypo banke je ovdašnji biznismen koga su domaći i strani mediji prethodnih nedjelja označavali kao organizatora propalog pokušaja šverca više od dvije tone kokaina iz Kolumbije ka Luci Bar.
Osim gore navedenog, sve je u najboljem redu. U Crnoj Gori novac peru samo Kinezi. Pardon, Kineskinje.
Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju
Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.
Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.
Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.
Kako?
Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.
“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe
Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal, dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.
Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.
Sve u svemu, trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.
Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka. Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.
Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.
Milena PEROVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Živković je na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.
Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena: Milutin Simović, Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …
Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.
Živković se ovako osvrnuo na minule dane: “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”. Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….
Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.
Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.
Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za promjene i dijalog. Odnosno da Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog zagrljaja partije koju je decenijama vodio je još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpskisvet.
Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.
“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.
Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada. Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima Abdića, bili su neporedivi sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.
Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front. Samo jedan detalj. Dovoljno je da Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.
Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.
„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.
Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije. Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju.
Ne valja se zavaravati: ako bude Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice