Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od Bara do Boljara preko Pekinga

Objavljeno prije

na

Moguće je da u narednih desetak dana počnu pripremni radovi na izgradnji autoputa Bar-Boljare kako bi smo počeli da koristimo pogodnosti jesenje građevinske sezone”, izjavio je u septembru prošle godine Milo Đukanović. Ta je jesen prošla, prođe i ova, od kada je prodan Telekom, prošlo ih je šest, a Crna Gora još nema ni kilometar autoputa. Kada će ga biti, to niko sa sigurnošću ne može da kaže.

MILIONI, MILIJARDE: Toliko pohlepe i neodgovornosti nije viđeno na ovim prostorima kada se radi o jednom projektu, koji je u svim razvojnim planovima države označavan kao „prioritet broj jedan”. ,,Govorimo o projektu vrijednom dvije milijarde eura, što ga svrstava među pet trenutno najvećih na svijetu”, kazao je početkom juna 2008. godine na Crnogorskom investicionom forumu u Londonu doskorašnji predsjednik Vlade Crne Gore. Od tada do sredine ove godine, vrijednost radova na zamišljenoj autocesti je nevjerovatno rasla – po 2,5 miliona eura svakodnevno! Dakle, od dvije milijarde u junu 2008., preko 2,8 milijardi eura samo godinu dana kasnije koliko je tražio pobjednik na tenderu, hrvatski konzorcijum koji je predvodio splitski Konstruktor, pa do enormnih 3,92 milijarde eura, cijena koju je ponudio grčko-izraelski konzorcijum Aktor-Šikun-Binui. No, svjesni da ne mogu osigurati ni milijardu eura, (ostatak su trebali da plate država i građani Crne Gore u narednih 30 godina), Grci i Izraelci su za fantastičnih 1,575 milijardi eura namjeravali da grade tek nešto više od trećine autoputa. I na to su naši čelnici pristali gotovo dnevno uvjeravajući javnost da će barem ta redukovana verzija autoputa biti izgrađena. Opet ništa, iako je Đukanović išao do Izraela. Sve te tužne epizode nalikovale su latinoameričkim sapunicama: u pet do 12 nešto bi prvorangirani na tenderu donosili, niko nije znao dok ne zasjeda Savjet za izgradnju autoputeva, naravno, na čelu sa premijerom, je su li to obećanja ili prava jamstva. Za blamaže, izgubljeno vrijeme i utrošeni novac, niko još nije odgovarao. Vozi Miško!

GARANCIJE, KORIDORI: ,,Validnih bankarskih garancija nema jer je cijena za dvije milijarde veća od one koja bi se postigla drugim pristupom i načinom tom poslu, kao i zbog lične koristi pojedinog ministra-građevinara i lobija”, govorio je potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović. I zaista: logično je bilo da u godinama recesije, kada mašine stoje, kada pada cijena građevinskog materijala, radne snage i zemljišta, i cijena gradnje autoputa bude značajno manja, a ne da ona raste!? Tako se, na primjer, vrijednost gradnje autoputa od Beograda do Boljara, u dužini od 254 km, procjenjuje na oko dvije milijarde eura, a gradnja 120 kilometara autoputa na Kosovu koštaće 800 miliona eura. A autoput od Bara do granice sa Srbijom, dug 169 kilometara, narastao na gotovo četiri milijarde!? Razumljivo je što su evropske finansijske institucije odbijale da podrže taj projekat, koji i nije u mreži panevropskih koridora. ,,Ponuđeni model gradnje nije u skladu sa našim specifikacijama”, jasno je saopšteno iz Evropske investicione banke, koja je ,,finansijska ruka” EU. Iz te institucije je predloženo da se cijeli postupak ponovi kako bi se, uvjereni su u sjedištu EIB u Luksemburgu, dobila mnogo niža cijena i kako bi oni potom mogli pomoći u realizaciji tog projekta. Vlada bivšeg premijera je takav prijedlog najprije sa indignacijom odbacila govoreći kako bi se izgubilo još najmanje godinu dana do početka realizacije tog posla, dok ga sada prihvata. I ono što su joj svi eksperti i opozicija već godinama predlagali, Vlada je tek nedavno uradila. U saradnji sa Srbijom, od EU je zatraženo da se pravac koji bi povezivao Italiju, Crnu Goru, Srbiju i Rumuniju označi kao ,,koridor 11″.

IZVJESNOST: Nove kreditore crnogorska vlast pokušava naći – u Kini. Ta velika zemlja preko balkanskih država pokušava da ,,na mala vrata” uđe u Evropu, posebno preko onih koje imaju ekonomske probleme. Ponekad i sumnjivim sredstvima, navode evropski mediji. Ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar kaže da se nada postizanju dogovora sa Kinezima ,,u dogledno vrijeme”. Dodaje: „Treba da vidimo da li postoji izvjesnost vezano za njihovo učešće u ovom projektu”. Do narednog proljeća sve je neizvjesno iako su nas iz Vlade ranije uvjeravali da Kinezi žele i da su spremni da grade put.

Navodilo se da bi oni osigurali sredstva, a radove bi obavljao splitski Konstruktor. Inače, ta kompanija se nakon odlaska Iva Sanadera sa vlasti u Hrvatskoj susrijeće sve češće sa problemima. Njenog direktora Željka Žderića je krajem novembra državno tužilaštvo u Splitu optužilo da je u saradnji sa još četiri osobe, u privatizaciji Konstruktora za najmanje dva miliona kuna (oko 260 hiljada eura) oštetio Hrvatski fond za privatizaciju. Kako tvrde mediji u Zagrebu, najvećoj hrvatskoj građevinskoj firmi bez ozbiljne finansijske pomoći izvana ili vrijednog novog posla prijeti slom. Navodi se takođe da žiro-račun te kompanije svako malo završi u blokadi zbog neplaćanja rata kredita koje iznose i po desetak miliona eura.

Zvanična Podgorica ponovo srlja. Ali, nakon što je Crna Gora postala kandidat za člana EU manevarski prostor za takvo ponašanje je značajno smanjen. Pokazuje to i njena odluka da, ipak, posluša i uvaži prijedloge EIB. Možda će se do proljeća konačno shvatiti da se do Boljara i Brisela teško stiže uz pomoć Pekinga! Valja nama izaći na veliku evropsku džadu!

Strah od OLAF-a

Odbacujući način i model gradnje autoputa koji predlaže EIB, crnogorska Vlada može sebi stvoriti probleme u pregovorima sa EU, koji će narednih godina pažljivo pratiti crnogorske ekonomske parametre. No, razumljiva je i namjera nekih crnogorskih čelnika da pokušaju pronaći druge kreditore, jer trošenje sredstava iz evropskih fondova pažljivo prate njene institucije, na čelu sa OLAF-om (Evropski antikorupcioni ured). Njegovi agenti su istraživali neke slučajeve korupcije u Hrvatskoj (namještanje poslova gradnje autoputeva u vladi i davanje velikih poslova povlašćenim domaćim kompanijama), a posla za njih bi u Crnoj Gori sigurno bilo veoma mnogo.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo