Povežite se sa nama

OKO NAS

OČUVANJE TRADICIONALNE ARHITETURE: Kuće prilagođene čovjeku i prirodi

Objavljeno prije

na

Nekoliko projekata, koji se realizuju na sjeveru Crne Gore, imaju za cilj da stare kuće sačuvaju i od zaborava i od propadanja. Bogastvo tradicionalne arhitekture, pored toga što je važan dio kulturne baštine, tvrde u  Regionalnoj  razvojnoj  agenciji “Bjelasica, Komovi, Prokletije”  može biti i naša turistička prednost

 

„Kulturno pejzažiranje“ naziv je projekta, koji bi mogao značajno  doprinijeti  očuvanju tradicionalne arhitekture ruralnog dijela sjevera.  Realizujese  u prekograničnim oblastima Crne Gore i Albanije. Motiv je bio  činjenica da su  porodice koje  dočekuju turiste u starim seoskim kućama daleko uspješnije u seoskom turizmu od onih koje ih dočekuju u modernijim objektima.

Prošlog ljeta tim arhitekata  radio je na prepoznavaju  stilova tradicionalne gradnje na  sjeveru države,  pa su kako objašnjavaju iz Regionalne razvojne agencije “Bjelasica, Komovi, Prokletije” (RDA)  prepoznali veliku raznolikost,  u zavisnosti je li riječ o selima i katunima. Bogastvo su, kažu iz te organiazacije , koja, uz Polimski muzej realizuje projekat,  i osobenosti,  koje su u gradnju unijele pojedine etničke grupe.

Kako je u jednom od svojih radova objasnio inženjer pejzažne arhitekture i hortikulture Vaso Knežević, najčešći građevinski materijali za tradicionalne kuće sjevera Crne Gore su bili drvo i kamen. Na osnovu toga, piše on, izdvajaju se  tipovi kuća,  brvnara, kombinacija brvna i kamena, kombinacija kamena, brvna i čatme (kuće obložene prućem koje je popunjeno ilovačom ili blatom), kombinacija kamena, brvna i dizme.

„Čest tip kuća na sjeveru Crne Gore je ‘kuća na ćelici’ odnosno ‘kuća na magazi’, gdje je magaza izidana najčešće kamenom, a gornji dio kuće je od brvana ili od dizme (čatme). Takve kuće su pravljene u stranama, gdje je donji dio – magaza podzidana, najčešće jednim dijelom potkopana,  a drugim dijelom na slobodnoj površini. Kuću su činile najčešće dvije prostorije – kuća sa ognjištem u kojoj su se spremala jela i obitavalo se danju i soba, u kojoj se spavalo“-napisao je Knežević.

Krov tradicionalnih kuća na sjeveru, najčešće je bio pokriven drvenim lučevim daščicama – šindrom, sa velikim i strmim nagibom, radi što manjeg zadržavanja snijega i vlage. Takvih kuća je sve manje, ali kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih , na način kako su to preci radili.

Namjera RDA je da porodice koje su sačuvale stare kuće budu prepoznate kao čuvari važne kulturne baštine naših krajeva. „Dugogodišnjim radom na  terenu uočili smo da ljudi ili ruše stare kuće, pa naprave novu ili puste staru da se sama uruši.  Primijetili smo, međutim,  da su porodice koje su stare kuće stavile u funkciju turizma, daleko uspješnije od onih koji goste dočekuju u modernijim objektima na selu. Željeli smo da skrenemo pažnju na značaj i raznovrsnost stare arhitekture“- kaže direktorica RDA Jelena Krivčević.

Starih,  tradicionalnih kuća je sve manje ali,  kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih, na način kako su to preci radili. Urađena je stručna studija, ali i preporuke za one koji hoće da prave nove objekte na selu. Uz pomoć tih preporuka bolje će ih uklopiti u ambijent. Takođe, postoje preporuke i za one koji žele da adaptiraju stare objekte.

Krivčevićeva podsjeća da u nekim područjima, za koja je najavljen režim zaštite, nastaje urbanistički bum, gradnja vikend kuća, koje često nijesu uklopive u okolinu.

U RDA tvrde da je ohrabrujuće što je Ministarstvo održivog razvoja i turizma prepoznalo značaj ruralne arhitekture za razvoj turizma. Programom razvoja ruralnog turizma, kao jedna od mjera, kaže Krivčevićeva, planirana je podrška za očuvanje tradicionalnih seoskih kuća i pratećih objekata. RDA će, najavljuje ona, u narednom periodu raditi u četiri opštine izložbe fotografija, ali i davati predloge izgleda kuća koje treba da se grade na sjeveru.

Kako izgleda pokrivanje kuće  šindrom, ovih dana su mogli da se podsjete mještani Lubnica. U okviru projekta koji relizuje  RDA i Polimski muzej, Tatko Raičević, jedan od dva preostala majstora vična tom poslu u beranskom kraju, postavljao je šindru na objakat u dvorištu mjesne škole gdje će uskoro biti, takozvana,  etno soba.

Rijetki majstori koji izrađuju šindru na sjeveru kažu da se od tog posla može i sada lijepo živjeti.  Zahvaljujući turizmu, objašjavaju, taj materijal se „vraća u modu“. Šindra se pravi ručno, daska se cijepa,  sjekirom se na njoj prave posebni žljebovi, kako se voda ne bi zadržavala na krovu.

„Nekad to izgleda kao umjetnost. Naši preci su , pri građenju, mudro i vješto smišljali kako da svoje kuće  zaštite od raznoraznih vremenskih prilika. Uglavno, to su radili vrlo oskudnim alatom“- objašnjavaju u RDA.

Poznavaoci tradicionalne seoske arhitekture sjevera tvrde da je očigledno da su stari graditelji življeli u skladu sa prirodom i,  na osnovu toga,  birali najbolja rješenja i prilagođavali ih svom životu i radu.

„Tadašnji graditelji nijesu imali cilj da pokore prirodu, već da joj se prilagode. Gradili su od prirodnih materijala, iz svoje okoline, pa zato skoro nikada nijesu griješili, kao što se danas dešava u novijoj arhitekturi i urbanizmu. Kuća je uvijek bila na „ocjeditom“ mjestu, u stranama, čuvala se livada i plodna zemlja, ali i vodilo se računa da dom bude na što bezbjednijem mjestu, na suvoti, u zavjetrini, sa dobrim pregledom.“- napisao je Knežević u svom radu „Kuće koje pričaju o nama“.

Kao dobar primjer očuvanja, ali i turističke valorizacije  tradicionalne gradnje, on navodi primjer pljevaljskog sela Gajine, kao  i  zaseoka  Kalušići u selu Bobovo, iznad kanjona  Tare.

Takvih primjera, nadaju se u RDA, uskoro treba da bude još.  Smatraju da su očuvanju tradicionalne arhitekture i života u skladu s njom doprinijeli i štampanjem publikacije koja prikazuje istoriju, način života i običaje i tradiciju u katunima.

Posebnu arhitekturu tih  naselja  u planinama, kao i kulturu života u njima, tvrde u RDA, turisti sa zapada Evrope rijetko imaju priliku da vide negdje drugo. Raznolikost stilova i materijala, vidljiva je i u nomandskim naseljima na sjeveru.

„Katunske kolibe u različitim djelovima su se gradile od različitog materijala. U planinama kao što su Bjelasica i Komovi sa andrijevačke strane, gdje ima mnogo šume, napravljene su od drveta. Na Durmitoru, Sinjavini ili sa kučke strane Koma, gdje su predjeli krševiti i bez šuma, kolibe, svi prateći objekti, a često i torovi, građeni su od kamena”, piše između ostalog u publikaciji.

Istom cilju, očuvanja i valorizovanja tradicionalnog graditeljstva,  stremio je i projekat  “Kulturno pejzažiranje sela”. Uređuju se dva sela, koja su do sada pokazala rezultate u seoskom turizmu ili imaju planove u toj oblasti. Predviđena je i restauracija tri mlina, koji su, takođe, primjeri  naše autentične narodne arhitekture.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo