Povežite se sa nama

INTERVJU

OBRAD NENEZIĆ, PISAC: Teatar uživo

Objavljeno prije

na

U međučinovima kovida 19 imamo klasičnu brehtovsku začudnost i gimnastiku uma sa novim mandatarom i njegovim egzibicionizmom o sastavljanju četiri ministarstva, koja su neophodna za duhovni progres naroda i države. Da tu skalameriju napišem u romanu ili postavim na sceni, čitaoci ili gledaoci bi mi to pripisali kao konstrukciju, neznanje ili pretjerivanje

 

MONITOR: U romanu „Deset za jednoga“ pisac iz Londona dolazi u Crnu Goru, otkriva skrivene porodične tajne i zamršenu istoriju zemlje svojih predaka. Priča ima dva toka – jedan u sadašnje vrijeme pandemije i drugi u periodu Drugog svjetskog rata. Kako biste vi opisali vaš novi roman?

NENEZIĆ: Tema koju sam obrađivao u romanu Deset za jednog nastala je prije nekoliko godina kada su me iz Kulturnog centra Bar pozvali da radim predstavu sa motivima iz Bara. Zanosio sam se mišlju da insceniram zločin koji se desio u Drugom svjetskom ratu na barskom Belvederu, kada je  surovo strijeljana barska mladež od strane njemačkih okupatora i njihovih saradnika. Međutim, odustao sam od istorijske priče, jer je istorija obično nedovoljna za složenost umjetničkog djela, pa sam sličnoj temi pristupio iz ugla stranca koristeći elemente istorijske fikcije, dnevničkih zapisa, psihološkog romana, ali i detektivske zanatske trikove… Imajući sve nabrojano u obzir, roman Deset za jednog bih označio kao postmoderni roman. Namjerno sam naraciju prepustio strancu koji bolje i objektivnije sagledava Crnu Goru u čeljustima pluralizma. Ovo je priča o antiherojima, kao što su u mojim djelima obično antiheroji noseći likovi. Vjerujem da je modernom čitaocu previše mitomanije, on želi da se osjeti urbanim stanovnikom ove planete.  I suštinski i formalno. Na taj način želi da pristupi i novim i vječnim temama, jer živi digitalno doba.

MONITOR: U romanu se pominju brojna stradanja u Crnoj Gori tokom 20. vijeka. Da li smo se i koliko odmaknuli od te bratoubilačke prošlosti?

NENEZIĆ: Posljednji događaji pokazuju da nijesmo. Sve se više zvecka oružjem. Međutim, znajući da smo u NATO, ta priča mi je teatralna. A teatralnost se ni u pozorištu ne cijeni, osim ako nijeste Pirandelo. Siguran sam da su posljednje podjele, koje su inicirali SPC i Zakon o slobodi vjeroispovijesti, pravoslavno stanovništvo u Crnoj Gori u etničkom i vjerskom smislu razdvojile za sva vremena. Valjda je trebalo da se desi nešto ovako mučno da se ljudi napokon klone od onog višedecenijskog manira da vas ubjeđuju u ono što jeste ili nijeste ili da vas tjeraju i prisvajaju. Jednostavno su svi izabrali svoje strane. A poslije iskrene ili lažne ljubavi preostaje nam suživot, kakav takav, čiji će kvalitet svakako zavisiti od našeg evropskog puta i ulaska u EU.

MONITOR: Iste identitetske nedoumice muče vaše savremene i junake iz prošlosti, tu nema razrješenja?

NENEZIĆ: Naprotiv, ja i moji književni junaci mislimo da nas je rješenje iznenadilo sve. Iako im je bila druga namjera, pomenuti događaji su riješili vjerske, nacionalne i identitetske zavrzlame. To rješenje neće prihvatiti samo oni koji sjede na dvije stolice i kojima odgovara status kvo.  Čovjek i identitet su kao knjiga i naslov. Ne postoji knjiga sa dva naslova. Čak i ako se naslov izgubi u prevodu, to se zove „nesrećni prevod“. A i vremena su se promijenila. Meni kao crnogorskom piscu više nije cijeli „svijet” isto govorno područje i region, već je moj svijet internet. Međutim, kad se kao stvaralac uhvatim u koštac sa nekom temom, ja moram da zaboravim svoj crnogorski identitet, jer on postaje breme ili sljepilo, a likovi u djelu moraju biti izbalansirani da to ne bi ispao pamflet a ne umjetničko djelo. To se najviše osjeća u ovom romanu gdje su glavni likovi Englez, Italijan i Crnogorac islamske vjeroispovijesti, kroz čije karaktere pričam priču o podijeljenoj ondašnjoj i današnjoj Crnoj Gori.  Takođe, ovim romanom potvrđujem da je moje djelo mnogo angažovanije od mene kao intelektualca. Mene ne zanima instant politika, jer sam svim svojim bićem usmjeren na umjetnost. Ali sam informisan. Tek kad u meni zrene svijest o nečemu ili nekome, to pretvaram u angažovano djelo, bez obzira da li se radi o romanu, drami ili filmu, jer savremenost je nophodna i djelu i konzumentu.

MOMNITOR: Odavno je period Drugog svjetskog rata izašao iz fokusa piscima i drugim stvaraocima. U Vašem romanu on je ključ za razotkrivanje porodične istorije. Da li i šire kolektivne?

NENEZIĆ: U umjetnosti velike teme nikad ne izlaze iz mode. A Drugi svjetski rat je velika tema. Poslije ere socrealizma koji je nedvosmisleno prepunio čašu dobrog ukusa, logično je bilo da se čitalac zasiti. Međutim, ja u mom romanu ne obrađujem velike teme, bitke, pobjede i poraze, već jedan zločin. A zločin je svuda isti. Na svim stranama svijeta. U ratu i miru. Zato nije slučajno što sam ga uzeo kao motiv. Naravno, iz razloga što je univerzalan. Istina je da svaki lik predstavlja neku od sukobljenih strana. Svaki lik je svojevrsna personifikacija ili metafora. Ali je istina i da najveću žrtvu podnesu nevini. To je bila moja ideja. I tako sam je sproveo u djelo kako bih napisao antifašistički roman. Da, upravo antifašistički roman, bez obzira na sve kritizerske, populističke i politikantske opservacije na račun antifašizma. U Crnoj Gori ne postoje dva antifašizma, nego samo jedan, iskonski. Evropski. Sve ostalo je smišljena i upakovana neistina koja nema dobre namjere. Zato građani Crne Gore, pa i planete, ne smiju da dopuste da se antifašizam obesmisli.

MONITOR: Razmatrate pitanja kulture i umjetnosti, koja su uvijek u sjenci „prelomnih“ istorijskih zbivanja. Kako ocjenjujete sadašnji terenutak u kulturi?

NENEZIĆ: U crnogorskoj kulturi i umjetnosti postoji ogromna netrpeljivost, da ne kažem težu riječ, kao i u društvu uostalom. Vjerujem da smo to naslijedili od socrealizma i antikomunizma, a kasnije od nacionalnih i vjerskih podjela. Problem je što su „vikači” uvijek kolo vodili. U tome su im mnogo pomogale institucije, masovni mediji, a tek društvene mreže. Svak ko profesionalno živi od umjetnosti, bilo pisac, slikar, muzičar… zna koliko je to težak hljeb. A ja sam dvije trećine u dvoipodecenijskom bavljenju umjetnošću egzistirao kao slobodni umjetnik i profesionalni pisac. Međutim, samo jedan Konkurs za samostalne i nezaposlene umjetnike Ministarstva kulture, koji se desio ljetos u doba korone, značajno je promijenio i mogao bi da promijeni kulturno lice ove zemlje. Predlažem budućim ministrima i vladama da taj konkurs zadrže i pomognu profesionalnim umjetnicima, a uz redovni Konkurs za kulturno-umjetničko stvaralaštvo naša scena bi bila mnogo bogatija i kvalitetnija. Međutim, u čitavom tom nizu, u međučinovima kovida 19 imamo klasičnu brehtovsku začudnost i gimnastiku uma sa novim mandatarom i njegovim egzibicionizmom o sastavljanju četiri ministarstva, koja su neophodna za duhovni progres naroda i države. Da tu skalameriju napišem u romanu ili postavim na sceni, čitaoci ili gledaoci bi mi to pripisali kao konstrukciju, neznanje ili pretjerivanje. A taj teatar gledamo uživo. Mislim da se mandatarova predstava neće završiti aplauzom, nego zvižducima, a već su počeli.

MONITOR: Pripremate savremenu dramu. O čemu se radi?

NENEZIĆ: U produkciji JU Zahumlje i KIC Budo Tomović narednih dana ćemo, nadam se, ako korona dozvoli, početi rad na futurističkoj komediji radnog naslova Kontraevolucija, naravno uz sve mjere NKT koje preporučuje manje forme. Tema komedije je vječni sukob nauke i religije, koji se ne može završiti patom, bar ne u komediji. Sigurno neće imati ni srećni kraj, a obostrani poraz je vrlo poželjan u komediji, a naročito futurističkoj. Kontraevolucija je neki prirodni nastavaka moje futurističke komedije Nobelovci koja je dobro prihvaćena i u zemlji i u regionu. Svakako, radi se o angažovanom tekstu, koji flertuje sa apsurdom i groteskom. Iako je Kontraevolucija niskobudžetna i mala forma, radujem joj se kao da radim spektakl.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Privilegije odgovaraju svima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se  odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva

 

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da su brojni izborni ciklusi pokazali da nijedna partija ne propusti priliku da nakon pobjede na izborima zaposli svoj partijski ili nepotistički kadar, te da ne treba biti naivan i misliti da će ova praksa uskoro nestati. Zašto neće?

MRDOVIĆ: Zato što smo partitokratsko društvo. Da je DPS, nakon sticanja nezavisnosti, želio da ovo bude država nezavisnih institucija, onda bi omogućio da se u javnoj administraciji zapošljavaju najbolji kandidati, bez političkog, nepotističkog ili interesnog prefiksa. Umjesto toga, godinama su se mogle zaposliti samo pristalice  DPS-a i njenih saveznika, kao i rodbinski i slično povezani. Na taj način je kreiran model partijsko-interesnog zapošljavanja oličenog u  poslušnosti,  pa kada je došlo do pada DPS-a prije četiri godine nove vlasti su iskoristile isti „recept“ i počele sa zapošljavanjem svog kadra.

Treba reći da su rukovodioci novih vlasti nakon 2020. godine imali i potrebu da budu okruženi svojim ljudima u koje će imati povjerenja, jer su uposleni iz vremena bivše DPS i njenih saveznika često bili kočnica i opstrukcija u radu,  zbog partijske lojalnosti. Tako  danas, četiri godine nakon pada DPS-a, zemljom vladaju i vlast i opozicija – nove vlasti na vodećim funkcijama, a opozicija kroz dubinu i ekspertsko-rukovodni kadar.

Da je javna administracija profesionalna, izborni ciklusi označavali bi samo promjene na ključnim rukovodećim pozicijama. Ne bi se kontinuirano govorilo o prekomjernim zapošljavanjima u administraciji, koja se nakon svih izbornih ciklusa samo uvećava. Vlada koja se usudi da sprovede stvarnu racionalizaciju u upravi, izgubiće prve sljedeće izbore.

MONITOR: Nedavno je bilo četiri godine od smjene DPS-a. Šta su još zaostavštine stare vlasti, osim partijskog zapošljavanja, koje je nova vlast preuzela?

MRDOVIĆ: Razne beneficije u javnoj administraciji. Pokazalo se da putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se toga odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva. Kada se zna da su zarade u javnom sektoru sada u većini povoljnije od privatnog sektora, jasno je zašto mnogi hrle ka javnoj administraciji.

Najveća „zaostavština“ te partije, a koja ipak najteže pogađa cjelokupno društvo, je to  što smo i dalje „zarobljena država“ izrazito slabih institucija. Nove vlasti nijesu uspjele da pravednim i kvalitetnim zakonskim izmjenama stvore osnov za početak uspostavljanja reformisanog pravosudnog i policijskog sistema. Korupcija i kriminal su i dalje bitni epiteti koji se lijepe našoj državi sa međunarodnih adresa, dok građani na unutrašnjem planu i četiri godine od pada DPS-a osjećaju duboku nepravdu i nejednakost i ostali su gladni pravde. Zemlji je nasušno potreban veting u pravosuđu i policiji, jer se ne može očekivati da će pravdu isporučiti oni koji su godinama bili pod političkim i interesnim uticajima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR LAZOVIĆ, NARODNI POSLANIK I KOPREDSJEDNIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA U SRBIJI: Radimo na velikoj međunarodnoj podršci Zelenih za zaustavljanje rudnika Rio Tinta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Litijum je izuzetno važno pitanje, ali daleko od toga da je jedino. Srbija je zatrovana, 15 hiljada ljudi premine od zagađenja vazduha, desetine  je hiljada divljih deponija širom zemlje, a preko 700 hiljada ljudi nema čistu pijaću vodu. Preko 400 hiljada građana napustilo je Srbiju za vrijeme vlasti SNS-a. Javni dug je više nego dupliran. Od plate ne može da se živi jer cijene  rastu vrtoglavo.  Zeleno-lijevi front će  na jesen predstaviti plan za unapređenje životnog standarda

 

 

MONITOR: Pred junske lokalne izbore došlo je do podjele u koaliciji Srbija protiv nasilja. Vaša stranaka je na izbore izašla, ali je dobar dio opozicije potpuno ili djelimično, bojkotovao izbore. Po više pokazatelja -da je bilo opozicionog jedinstva dobijeni bi bili i Beograd i Niš. Kako danas gledate na odluku Vaše partije da na izbore izađe uprkos nejedinstvu opozicije?

LAZOVIĆ: To je jedina ispravna odluka koja je uostalom doneta i većinom glasova koalicije. Na žalost, izgleda da i pojedinci iz opozicije moraju da se uče demokratiji i poštovanju volje većine i prethodnih dogovora. Vrlo je važno da razumemo da Vučić nikada neće sam od sebe dati izborne uslove, moramo ga na to naterati. Ali bojkot nije rešenje i ne može biti nikako dobar za naše društvo, a posebno je neshvatljiv bojkot dela izbora, kao da izborni uslovi nisu isti ili čak gori u drugim gradovima u odnosu na Beograd. Da smo zajedno izašli na izbore ili da bar nije bilo aktivne kampanje sabotiranja od strane dojučerašnjih kolega, danas bi imali vlast u nekoliko gradova i desetak opština. Borba protiv režima bi sigurno bila lakša.

MONITOR: Dio opozicije je tada tvrdio da bi se- da se nastavio pritisak na režim uz pomoć međunarodne zajednice –  izdejstvovali prihvatljivi predizborni uslovi i postigao veoma dobar rezultat. Posle Rezolucije EP o velikom neregularnostima na decembarskim izborima, nije bilo reakcija Evropske komisije i Evropskog savjeta. Da li je  postojala nekakva usmena garancija da će se pritisak sa Zapada nastaviti?

LAZOVIĆ: Velike stvari smo zajedno uradili na međunarodnom planu. Uspeli smo da promenimo odnos EU prema autokrati Vučiću-za to je dokaz i Rezolucija, ali i mnogi sastanci i aktivnosti koje smo imali. U trenutku kada se donosila odluka o izlasku na izbore, nije bilo čak ni indicija da bi vlast pristala na odlaganje. Zato nije moguće tvrditi da bi se sve ovo postiglo, samo da su se odložili izbori. Ali to je sada za nama, bojkotom je napravljena ogromna šteta opoziciji. Treba iz toga da naučimo i da nastavimo da se borimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR:  Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore !

MONITOR: Može li se Podgorici dogoditi budvanski scenario, gdje nakon izbora nije moglo doći do konstituisanja vlasti?

PEPIĆ:.Naravno, postoji velika mogućnost i da nakon ovih izbora u Podgorici , politička situacija i dalje bude nejasna i nestabilna. Ne očekujem da bilo ko od takmaca na ovim izborima dobije  značajniju prednost. Opet podsjećam da su ove  izbore izazvali  oni koji su na prethodnim bili na zajedničkoj listi.  Poznavajući poprilično ove koji na njima učestvuju , sumnjam da će se oni baš onako lako dogovoriti. Umjesto  brzog uspostavljanja i funkcioniranja lokalnih organa vlasti u glavnom gradu , za mene ne bi bilo iznenađenje da Podgoričani u narednoj godini budu imali još jedne izbore. Ovako stanje je i u još nekim opštinama. Plašim se da će se takvo stanje nastaviti i dalje u društvu. Mi smo tipično partitokratsko društvo.  Pravi i praktično jedini izlaz iz toga vidim u uvođenju otvorenih izbornih lista. Da građani stvarno i direktno biraju svoje predstavnike, na lokalnom  na republičkom nivou. I da naši odbornici i poslanici stvarno budu izabrani glasom građana , a ne voljom političkih šefova ! Sa ovakvim izbornim sistemom i zakonodavstvom , samo ćemo se vrtjeti u krug

MONITOR: Kako sukobi unutar poltičke većine, te na relaciji predsjednik premijer Vlade utiču na funkcionisanje sistema i institucija?

PEPIĆ: Naravno da sukob predsjednika i premijera utiče na neke političke i društvene tokove. No meni to i ne djeluje kao nešto ” strašno i opasno “. Naravno da bi normalna i u opštem interesu kohabitacija bila poželjnija.
Kada pominjemo ovaj sada već žestoki sukob između Jakova i Milojka , ne mogu a da ne podsjetim  na ono antologijsko pitanje od prije skoro četiri godine , novinara Petra Komnenića , prilikom njihovog prvog javnog pojavljivanja u emisiji u kojoj su bili zajedno:  ” Momci stvarno , ko ste vi ?”. Stvarno nijesmo ni znali ko su. Samo su se nečujno i tiho pojavili u 42. Krivokapićevoj Vladi.
Ubrzo su i postali , iako su bili u toj expertskoj Vladi dovedeni  kaa experti , važni politički  faktori.
Obojica su htjeli da budu lideri. A dva lidera ne mogu biti nigdje , pa ni u stranci. Zato nije iznenađenje  što su oni od ” jednog pored drugoga ” , ubrzo prešli u fazu ” direktno jedan protiv drugoga “. To nije ništa novo za našu društveno- političku scenu. Samo radi podsjećanja:  ” Branko- Momo” ” Milo- Momo” „Sveto-  Milo… U  svakoj stranci je bilo toga. Takvi sukobi su  izazivali ozbiljne  krize , koje su, naravno, dovodile  i do izbora.
Aktuelni Predsjednik i aktuelni premijer  morali bi shvatiti i prihvatiti  da oni nijesu tu zbog sebe , već zbog građana. I da bi zbog opšteg interesa  trebali i morali da nađu u sebi snage i prevaziđu , ili zanemare lične sukobe i netrpeljivost. Niko nije toliko vrijedan da zbog njega trpi zajednica !

MONITOR: Nedavno je bila četvrta godišnjica od pada Demokratske partije socijalista. Kako ocjenjujete rezultate vlada koje su se potom smijenile?

PEPIĆ: Taj 30.08.2020. godine, iako može da djeluje kontradiktorno, donio je i mnogo toga  i nije. Najveći gubitnici smo mi koji smo se iskreno borili protiv onog i onakvog sistema. Dobro se zna što je bio i kakav je bio DPS do avgusta 2020.  Ali ovi koji su u ove četiri godine vladali , više nemaju pravo da sa DPS-om ” prikrivaju ” svoje činjenje i nečinjenje nakon toga. Rezultati i 42., 43. i ove 44. Vlade  daleko su od onoga što se ne samo trebalo , već i moralo uraditi.

MONITOR: Vidite li promjene?

PEPIĆ:  Konačno se nakon više od 30 godina , promijenila vlast. Što se pokazalo da nije ništa strašno , već naprotiv poželjno. Nažalost, mi smo umjesto promjena , dobili klasične zamjene. Neki od onih koji su bili žestoko protiv Mila , kada su dobili pozicije u mnogim stvarima su pokušali da budu kao on. Umjesto “originala ” dobili smo mnoge ” kopije originala “.
U nekim stvarima ne samo da se nastavilo po ” starom” , već je to i prevaziđeno. Naročito u  isključivo partijskom zapošljavanju i angažovanju.  Naročito u nekim bolje stojećim firmama, organizacijama , institucijama imamo samo partijska i porodična zapošljavanja. Nerijetko se može naći da u istoj firmi i državnim organima su zapošljeni i rade , od đeda do unuka. Imamo i slučajeve, da neko ko je bio direktor u nekoj firmi , a u međuvremenu postao poslanik , je sklopio ugovor sa firmom ( čitaj sobom) , da se ako mu istekne mandat  vrati opet kao direktor !
Ona ” sjaši Kurta…” nije baš bez neke !

MONITOR: Da li je demontiran Đukanovićev sistem?

PEPIĆ: Iako je bilo nekih pokušaja demontaže Milovog sistema,  na tome je malo,  moglo bi se reći minimalno urađeno. Sistem koji je uspostavio DPS i naročito Milo, nije praktično ni načet. Kao da i nije bilo želje i volje za tim. Ona 42. Vlada, koja je morala i trebala da bude politička , bila je  tzv. expertska. Onaj koji se najviše zalagao za tu i takvu Vladu experata, u njoj je bio  jedini političar i to potpredsjednik Vlade. On je  uz blagoslov i pomoć DPS- a formirao novu 43. Vladu. Koja je ne samo formalno, već i stvarno politički oživjela DPS.  U ovoj 44.Vladi i među članovima Vlade , a bogami i poslanicima vladajućih, naročito PES-a imamo i jedan broj onih , koji su bili u DPS- u , kada je bio na vlasti.
Teško je  očekivati da oni koji su učestvovali u stvaranju onog sistema, ili su ćutali, demontiraju taj  sistem Mnogi od onih koji su iskreno bili i borili se protiv đukanovićevog režima, skrajnuti su sa strane.
Ipak ima i dobrih pokušaja. Tu mislim prije svega na djelovanje Specijalnog tužioca i SPO- a. Ali ,  daleko od toga da to bude dovoljno.

MONITOR: Često ukazujete na ćutanje crnogorskih političkih vođa, na genocid u Gazi. Zašto ćute i čemu još ćute?

PEPIĆ: Niti mogu,  niti bih smio dati sebi za pravo , da ne podignem glas protiv onoga što izraelski režim radi Palestincima. Nad onim zločinima i klasičnom genocidu. Znam da ja kao jedinka ne mogu to da spriječim. Ali hoću da budem čovjek i da jasno i glasno kažem, stop tom genocidu nad Palestincima. Neću i ne smijem da ćutim ni o tome što su  zločinu i iživljavanju nad Palestincima pokrovitelji Izraela, zapadne velike sile.
Sramno i licemjerno je ćutati o tome.
Sramno je i licemjerno što i crnogorska politička elita, pa i neki NVO i raznorazni aktivisti o tome ćute. „Ubiše ” se dokazujući nam koliko su  beskompromisni borci za ljudska prava i slobode, a o Gazi ćute. Sramno je to i licemjerno!

Čast izuzecima. Kao izuzetak, ističem poslanika Nikolu Zirojevića  koji je, jedini od poslanika , htio da podrži peticiju građana i predloži donošenje rezolucije u CG Parlamentu. Njema stvarno svaka čast! A šta o ostalima reći?  Sem kako možete i smijete da ćutite  nad ubijenom i izmasakriranom palestinskom djecom?

Pored toga što neće da podignu svoj glas zbog dešavanja u Gazi, mnogi naši političari i javni poslenici  ćute na sve  što može direktno da ugrozi njihov lični interes. Ili  im  reagovanje može doprinijeti, da im se zakoče ili isključe  finansijski ventili.
Meni je najvažnije , bez obzira na posljedice  ono “rekoh i spasi dušu ” Kao onaj mrav u priči – „  da se zna na čijoj sam strani “!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo