Povežite se sa nama

Izdvojeno

O NASILJU NA CRNOGORSKIM ULICAMA, OPET: Bez straha od kažnjivosti

Objavljeno prije

na

Za samo nedjelju dana mediji su pisali o četiri slučaja nasilničkog ponašanja u školskim dvorištima i na crnogorskim ulicama

 

Protekle sedmice u medijima su zabilježena četiri slučaja nasilničkog ponašanja. Uglavnom je bila riječ o napadu više osoba na jednu. Ako uzmemo duži vremenski period od, na primjer, dvije sedmice ili mjesec, registrovaćemo veći broj slučajeva vršnjčkog, maloljetničkog, porodičnog i klasičnog uličnog nasilja. Stiče se utisak da se na crnogorskim ulicama otvoreno demonstrira nasilje bez straha od kažnjivosti.

Građane najviše pogađa nasilničko ponašanje u školskim dvorištima i kada su počinioci i žrtve djeca ili tinejdžeri. Prije nekoliko sedmica je biolog i aktivista Darko Saveljić podijelio na društvenim mrežama kako je njegovo dijete u nekoliko navrata zlostavljala grupa vršnjaka iz druge škole. Riječ je o djeci uticajnih ljudi u crnogorskom društvu. Potom je u Baru grupa, uglavnom, maloljetnika pretukla dvojicu atletičara i Sarajeva, a na društvenim mrežama objavljen je video snimak jednog od njih u kojem pokazuje da ne žali zbog počinjenog djela. Najsvježiji primjer dogodio se prošle sedmice, kada je grupa četrdesetogodišnjaka pretukla učenika Osnovne škole „Štampar Makarije“ i njegovog starijeg brata. Navodno je pretučeni učenik ucjenjivao ćerku jednog od njih i od nje iznuđivao novac.

Roditelj djevojčice i njegovi prijatelji privedeni su na informativni razgovor. Direktor škole Novica Gačević kazao je da je do incidenta došlo u blizini dvorišta, ali da u školi nisu imali informacije da učenica ima probleme sa učenikom iz devetog razreda. Prema njegovim riječima, ni roditelji ih nisu obavijestili da postoji bilo kakav problem.

Drugi slučaj „školskog nasilja“ dogodio se na Cetinju, gdje su u dvorištu Srednje likovne škole pretučena dva maturanta. Njih su pretukli par godina stariji muškarci. Jedan od njih je teže povrijeđen, polomljen mu je nos. Dan kasnije je druga grupa mladića u podgoričkom Bloku 5 pretukla jednog Podgoričanina.

Posljednji slučaj dogodio se u Ulcinju. Objavljen je snimak na kojem se vidi da dva mladića metalnim predmetima udaraju dva Ulcinjanina koji pokušavaju da bježe. Sjutradan su, tek nakon što se pojavio snimak, privedeni Podgoričani Andrija Lambulić (20) i Andrej Šuškavčević (22). Navodno su obojica iste noći privedena u ulcinjski Centar bezbjednosti, ali drugim povodom i ubrzo su pušteni.

Zabrinuti roditelji i građani u više navrata pisali su Vladi Crne Gore da preduzme konkretne korake kako bi se zaštitila omladina. Iz Udurženja Roditelji upozorili su odlazećeg premijera Dritana Abazovića i ministra Filipa Adžića da svi ovi slučajevi pokazuju da se ne radi dovoljno da bi djeca bila zaštićena od nasilnika, kao i da nasilnici ne dobijaju jasnu poruku da će biti sankcionisani. Oni poručuju  da znaju da je dio institucija reagovao, ali da na osnovu onoga što su, kako kažu, dobili kao infomaciju, primjećuju da su reakcije bile prilično spore i nedovoljo snažne.

Skupštinski Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport organizovao je konsultativno saslušanje povodom vršnjačkog nasilja. Ministar Adžić je odgovornost prebacio na medije.

„Danas mi se čini da svaka svađa između vršnjaka, da li punoljetnih ili maloljetnih, osvane na naslovnici određenih medija. Negdje bih rekao da je i to, možda u nedostatku nekih značajnijih kriminalnih obračuna, nekih većih incidenata koji u posljednje godinu i po, dvije ili tri godine ne pune medijski prostor, možda medijima postalo mnogo interesantnije da se bave ovim temama“, kaže Adžić.

Kaže i da je to što se vršnjačko nasilje prijavljuje, odraz povjerenja u institucije. Tvrdi da je riječ o izuzetno složenom problemu, koji datira mnogo prije nego „što smo pojedini i rođeni“.

„Pamtim i kad smo svakodnevno, poslije škole, imali zakazane tuče. To je bila ustaljena praksa. Bilo je i incidenata gdje su i roditelji učestvovali. Nismo bili toliko prisutni u medijima. Sad svaki incident dobije mjesto na naslovnoj strani. Te teme jesu opterećujuće, ali možda su pojedinim maloljetnicima podsticaj da rade te stvari, kako bi se šira javnost za njih zainteresovala“, elaborira dalje Adžić svoju tezu.

Jovan Bojović, pravni savjetnik u NVO Juventas, poručio je da je ovakav način komunikacije Adžića za svaku kritiku. On smatra da neko ko je na ministarskoj poziciji ne bi smio da relativizuje ozbiljan problem vršnjačkog nasilja na ovaj način. Bojović poručuje da bi Adžić trebalo da shvati ozbiljnost problema i preuzme odgovornost u njegovom rješavanju, jer to nije samo „opterećujuća tema“, već nešto što zahtijeva brzu i djelotvornu akciju.

„Izjava Adžića da bi medijska pažnja mogla biti podsticaj za maloljetnike da čine nasilje je takođe neprihvatljiva i pokazuje manjak razumijevanja i osjećaja zaštite žrtava nasilja. Nasilje ne bi trebalo biti predmet senzacionalizma i pažnje medija, već bi trebalo biti tretirano kao ozbiljan problem koji zahtijeva stručno i odgovorno rješavanje“, rekao je Bojović.

Tokom pripreme za ovaj članak stigla vijest o tragediji u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. U školi je trinaestogodišnjak iz očevog pištolja usmrtio osmoro djece i čuvara, dok je sedmoro ranjeno. Učenik se po zakonu Srbije ne može krivično goniti, dok je njegov otac zadržan u zatvoru, a majka privedena.

U Crnoj Gori neće biti bolje sve dok djeca trpe nasilje u školama, a ministar priča o medijskom podsticaju na nasilje i normalizaciji „zakazanih tuča poslije nastave“. Ako se ne preduzmu konkretne akcije, nasilja će biti još više i biće još brutalnije.

 

U martu maloljetnici pretučeni zbog fudblskog dresa

Za 24. maj odgođeno je suđenje petorici optuženih za brutalno prebijanje Podgoričanina D. R. i nasilničko ponašanje na štetu M. P. početkom marta u glavnom gradu. Za to krivično djelo odgovaraju Lazar Radulović (19), Matija Vlahović (19), Aleksa Grgović (20), Obren Kovačević (20) i Petar Božović (19) zbog sumnje da su početkom marta brutalno pretukli maloljetne D. R. i M. P. Sudija je obrazložio da se glavni pretres odgađa, jer okrivljeni Božović nije primio poziv za suđenje.

„Dok je sa društvom sjedio u PC Gejmeru, s leđa mu je prišao Vlahović, uhvatio ga za desno rame i pitao: ‘Kakva ti je to majica, da li je to majica ‘Crvene zvezde’?. Nakon što je oštećeni potvrdno odgovorio, Vlahović mu je rekao da je skine, što je D. R. odbio. Vlahović mu je potom povišenim tonom ponovio da skine majcu i udario ga šakom u predjelu vilice, a onda i više puta u predjelu glave. Pridružili su mu se okrivljeni Radulović Lazar i Kovačević Obren, pa su sva trojica oštećenom zadali više udaraca – rukama u predjelu glave, i nogama u predjelu tijela“, piše u tužilačkim spisima.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo