Povežite se sa nama

Izdvojeno

NP ,,PROKLETIJE” – POSLEDNJI LEDNIK NA BALKANU: Neotkrivena ljepota

Objavljeno prije

na

Lednik, kao da tu samuje, smješten je u Donjem – Velikom kotlu. Sniježnik, kako ga zovu planinari, star je hiljadama godina. To su potvrdili  i naučnici koji su ga pohodili prije punih pet decenija

 

Na Karanfilu, jednom od masiva planine Prokletije kod Gusinja, nedaleko od visoravni, odnosno doline Grebaje, na teritoriji Crne Gore, nalazi se lednik star nekoliko hiljada godina, o kome se u javnosti vrlo malo zna i do sada je potpuno nevalorizovan.

Saradnik za turizam u Nacionalnom parku Prokletije i iskusni planinar i vodič Boban Redžepagić, koji ovu planinu poznaje veoma dobro, kaže da je potrebna mnogo veća i bolja promocija, kako bi se za ovaj lednik više čulo.

,,Porazna je činjenica da, sasvim sam siguran, devedeset odsto građana Crne Gore, ne zna za ovaj lednik”, ističe Redžepagić.

On kaže da je lednik ,,dobro sakriven” u srcu planine, ali da do njega nije teško doći.

,,Do lednika se stiže sasvim lagano, nisu potrebne nikakve alpinističke vještine, niti oprema, samo dobre patike ili lagane planinarske cipele”, kaže Redžepagić.

On dodaje da je lednik udaljen svega sati i po hoda od takozvane treće livade u Grebajama, da je staza označena i na dva uspona osigurana sajlom, ali ipak ne propručuje da se kreće bez vodiča.

,,Zbog toga što se o ledniku malo zna i u Crnoj Gori i šire, vrlo malo planinara i turista iskazuje interesovanje za tu planinarsku stazu”, kaže Redžepagić.

Lednik kao da tu samuje, smješten u Donjem – Velikom kotlu. Sniježnik, kako ga zovu planinari, star je hiljadama godina. To su potvrdili ljudi od nauke koji su ga pohodili prije punih pet decenija.

,,Još 1973. godine akademik Branimir Gušić je na jednom simpozijumu o flori i vegetaciji jugoistočnih Dinarida, iznio je podatak da se u Prokletijama nalazi jedini ostatak živog lednika na Balkanu”, objašnjava Redžepagić.

Prema njegovim, kao i riječima mnogih drugih poznavalaca planina, gusinjski lednik smješten je na najnižoj nadmorskoj visini na Balkanu, a možda čak i šire.

,,Ovaj lednik formiran je na visini od svega 1.630 metara. Ono što bi valjalo znati je činjenica da se u ledeno doba u izvorištu doline Grebaje nalazilo glecijalno udubljenje, takozvani cirk,  iz kojeg je polazio Grebajsko-doljski lednik, koji se kod Gusinja spajao sa velikim Vrujskim lednikom, pa je vrlo moguće da je ovaj postojeći lednik u stvari ostatak tog lednika”, kaže Redžepagić.

On objašnjava sa preciznošću iskusnog planinara da se gusinjski lednik ispod vrhova Karanfil, i još preciznije ispod karanfilskog Velikog vrha (albanski Maja Gur e Zjarmit), u donjem Velikom kotlu.

,,Nije vidljiv iz doline Grebaje, ali se odlično vidi iz Volušnice, na suprotnoj strani doline. Iznad se uzdiže prepoznatljiva stijena Maje Hekurit, poznata kao Koplje, visoka oko 600 do 700 metara”, kaže Redžepagić.

Prethodno je od Gusinja do doline Grebaje, odakle je polazište planinarske staze koja vodi do lednika, moguće doći asfaltnim putem dugim sedam kilometara.

,,Lednik je širine četiristo, a dužine oko osamsto metara. Kao da je sakriven na ovom mjestu”, dodaje Redžepagić.

Debljina prastarog leda nikada, čak ni u vrijeme neopisivih vrućina, ne spušta se ispod 15 metara, koliko je visok krajem avgusta. U proljeće je visok preko 30  metara i idealan je za skijanje tokom ljetnje sezone.

,,Veličinu lednika tokom zime teško je odrediti, jer je tada skoro potpuno nepristupačan, okovan snijegom”, ističe Redžepagić.

Planinari objašnjavaju da kada se uđe u takozvani rased, na mjestu na kojem je lednik pukao, sa plus 30 stepeni, ljeti, teško se može izdržati hladnoća koja caruje unutar njega.

,,Ko doživi tu ljepotu, te nijanse u bojama leda, koje govore o njegovoj starosti, uvijek će poželjeti da ga ponovo posjeti. Ovaj lednik i ovo mjesto zaslužuju bolju promociju, jer su i za nauku i za turiste, od velikog značaja za Crnu Goru. Ja bih iskoristio priliku da pozovom geologe i naučnike drugih struka da ga bolje prouče, i da njegov značaj bolje prezentujemo svima koji su zainteresovani”, kaže ovaj turistički radnik i planinar.

Gusinjskom ledniku, ili sniježniku, kako se danas zove, sunce već hiljadama godina nije moglo ništa.

U lokalnim turističkim organizacija u ovom regionu smatraju da je potrebna jedna mnogo ozbiljnija kampanja na tom nivou i organizovanje posjeta ledniku, a onda, nakon toga, bolja promocija kroz medije.

Direktor Turističke organizacije Gusinje Irfan Radončić, smatra da postojanje lednika pruža priliku za kreiranje jedinstvene turističke ponude, odnosno tematskih turističkih tura.

,,Tu je prije svega edukativni aspect o istoriji lednika, zatim geologija i njegova veza sa lokalnim ekosistemom, i sve to sa aktivnostima na otvorenom kao što je trekking na ledniku. To bi posjetiocima omogućilo nezaboravno iskustvo kakvo ne mogu doživjeti često”, kaže Radončić.

Direktorica TO Plav Samira Canović, podsjeća da su upravo prošlog ljeta javnosti otkrili Abdijino jezero, koje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori, i dodaje da bi nešto slično moglo da se učini i na promociji lednika.

,,Organizovali smo jednu turu i poveli oko sedamdeset posjetilaca. I svi su bili oduševljeni. Malo ko i od lokalnog stanovništva je znao da je to jezero na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori. Tako nešto treba uraditi i sa lednikom. Organizovanje tura i posjeta, bolja promocija kroz lokalne turističke publikacije i prospekte, kako bi informacije o značaju tog lednika stigle do što većeg broja ljudi. Drugačije je kada ljudi odu i vide, onda oni dalje šire priču. Tako ćemo najbolje zainteresovati javnost”, smatra Canović.

Ona ukazuje i na druge prirodne zanemenitosti Nacionalnog parka Prokletije koje nisu dovoljno medijski promovisane.

,,Iz godine u godinu imamo sve više domaćih i stranih turista. Potrebno je pripremiti turističke brošure, staviti to u ponudu, i interesovanja će vjerovatno biti. Moramo uključiti sve lokalne turističke organizacije, a onda neka svoj dio posla, koliko je to u njihovoj nadležnosti, uradi i Nacionalna turistička organizacija”, kaže direktorica TO Plav.

Turistički radnici podsjećaju da masiv Prokletije predstavlja planinski vijenac u istočnoj Crnoj Gori, Kosovu i sjevernoj Albaniji. Enciklopedijski podaci govore da su Prokletije visok planinski vijenac na jugoistočnom rubu Dinarskog planinskog sistema.

Gorostasni masiv ukupne je dužine od 417 kilometara. Zapravo, nesvakidašnji greben, bogat kristalnočistim planinskim rijekama, jezerima i dolinama iznad kojih ponosno dominiraju surovi vijenci, čini prirodnu granicu između Crne Gore, Kosova i Albanije.

Najviši vrh Prokletija, Jezerski vrh 2.694 metra nadmorske visine (albanski Maja Jezerce), nalazi se na teritoriji Albanije, i istovremeno je i najviši vrh Dinarskih planina.

U Crnoj Gori najviši je vrh Zla kolata, sa 2.534 metra nadmosrke visine. Tu ispod ovih vrhova, na terotoriji Crne Gore, sakriven je prelijepi, veliki lednik, star nekoliko hiljada godina. Samuje i čeka na to da bude bolje valorizovan, turistički promovisan i posjećen. Biće ipak da to nije posao samo za lokalne turističke radnike. Ovako značajnom resursu, država mora posvetiti dužnu pažnju.

    Tufik SOFTIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo