Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada u Crnoj Gori na raspolaganju imaju samo uobičajnu proceduru prijave policiji. Ni vaninstitucionalni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani

Plašila sam se, bila izgubljena i bespomoćna i to sedmicama, kaže dopisnica TV Vijesti Alisa Hajdarpašić  koju su dok je izvještavala ispred kuće porodice bivšeg visokog policijskog zvaničnika Zorana Lazovića u Bijelom Polju, tokom policijskog pretresa njenih prostorija, vrijeđali i omalovažavali.

Slučaj je odmah prijavila policiji. No, reakcije nije bilo. “Nakon što sam shvatila da dani prolaze a pomaka u istrazi nema, odlučila sam da se oglasim javno, preko Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG)”, kaže Hajdarpašić.

Ona je iz Tužilaštva kontaktirana tek nakon što je DPNCG javno osudio ovaj napad. “Tek tada su me pozvali da dam izjavu, što mi je stvorilo dodatne sumnje u postupanje istražnih organa, jer do tada nisam doživjela da su ozbiljno shvatili moju prijavu, odnosno,  šikaniranje i zastrašivanje kojim sam bila izložena”, kaže Hajdarpašić. Dodaje da država nema apslotno nikakve mehanizme prevencije i zaštite novinara i novinarki u slučaju napada, nego čak svojim nedjelovanjem ohrabruje nove napade.

Hajdarpašić ističe i utisak da se, bez podrške DPNCG i advokata kojeg su angažovali, Tužilaštvo ne bi ni pozabavilo njenom prijavom.

Slično  iskustvo proživjela je i novinarka iz Kolašina Dragana Šćepanović. Ona je skoro dvije godine bila meta anonimnih tekstova na portalu Aktuelno. Taj portal nije evidentiran u registru Ministastva kulture i medija. U vlasništvu je  Ski Resort Kolašina, tj. biznismena Zorana Bećirovića.

Dragana Šćepanović je izvještavala o njihovim poslovima u tom gradu. ,,Nedopustivo dugo sam trpjela kampanju diskreditacije, sve dok nisam primijetila da sam postepeno izmijenila životne navike – nijesam više išla sama nigdje noću, imala sam nesanice, osjećala sam nelagodu”, priča Šćepanović. Konstatuje i da je u anonimnim komentarima na portalu Aktuelno bilo niz seksističkih uvreda, komentara na račun njenog izgleda i privatnog života koje uredništvo nije filtriralo. Slučaj je prijavila policiji, ali tužilaštvo je utvrdilo da nema elemenata krivičnog djela.

,,Najviše me pogodilo i obeshrabrilo to što sam osjećala da država nema mehanizme i  ne želi da ih nađe kako bi spriječila ono što trpim, kako bi mi omogućila da se svojim poslom bavim bez svakodneve nelagode, strijepnje i straha”, kaže Šćepanović. Zahvaljujući pravnoj podršci koju je i njoj pružilo DPNCG podnijela je privatnu tužbu protiv osnivača i urednika portala. Kroz projekat ove organizacije ima i plaćenu psihoterapiju. ,,Nažalost, sa mjesečnim primanjima koje imam, plaćanje psihoterapeuta sebi ne mogu priuštiti. To stvara još jednu frustracije jer mi je jasno da će mi psihološka podrška još dugo trebati, a projekat kojim se ona finansira je ograničen”, kaže naša sagovornica.

U Crnoj Gori je prema podacima Sindikata medija, samo za četiri mjeseca 2024. godine evidentirano osam napada na novinare, dok ih je 2023. godine, bilo 16, a godinu ranije 28. Posebno su novinarke postale česta meta uvredljivog govora i uznemiravanja u komentarima onlajn medija i na društvenim mrežama.

Sa zastrašivanjem i diskriminacijom se ne srijeću samo novinarke u našoj zemlji. Johannu Vehkoo, finsku novinarku i suosnivačicu istraživačkog portala Longplay bivši političar Junes Lokke tužio je za klevetu nakon što ga je 2016. u svom tekstu optužila za rasizam. Slučaj je trajao  pet godina. ,,Olakšanje koje sam osjetila kada su nakon pet godina odbačene optužbe bilo je ogromno”, kaže Vehkoo.

Ni ona, baš kao i crnogorske novinarke, nije mogla računati na mehanizme državne pomoći novinarima. “Finski novinarski sindikat i moje lično pravno osiguranje nisu mogli da mi pomognu. Kao freelancerka nisam imala ni podršku poslodavca. Srećom, međunarodnu podršku sam pronašla preko organizacije Free Press Unlimited, što je bilo presudno važno da spasem život i ključno za vođenje slučaja do Vrhovnog suda”, kaže Vehkoo.

Holandska međunarodna organizacija za slobodu štampe Free Press Unlimited (FPU) ima fond koji nudi hitnu  podršku novinarima i medijskim radnicima koji su ugroženi fizički, psihički ili u online sferi. Kako su nam objasnili, to podrazumijeva brze i anonimne grantove za medicinsku pomoć, životne troškove, preseljenje, psiho-socijalnu podršku, opremu, digitalnu sigurnost i druge oblike podrške kako bi im omogućila siguran i brz povratak na posao.

Za pomoć FPU mogu se obratiti novinari i novinarke koji se bave novinarstvom ili medijskim radom u državi članici EU ili zemlji kandidatkinji, putem onlajn prijave. “Svaka aplikacija za podršku koju primimo prolazi kroz temeljan, ali brz i anoniman proces verifikacije kao dio procesa donošenja odluka o fondu”, navodi se u odgovoru Free Press Unlimited.

Iako većinu zahtjeva za hitnu pomoć dobijaju iz Evrope, bilo ih je i iz drugih krajeva svijeta. “Od 2020. do danas primili smo 1.800 zahtjeva za pomoć. Ona je odobrenu u 228 slučaja i dat im je mali grant u iznosu od ukupno 390 hiljada eura”, navode u toj organizaciji. Prema njihovim podacima, u 49 odsto slučajeva imali su zahtjeve koji se tiču života i preseljenja, 21 odsto tražilo je pomoć za kupovinu opreme, a 12 odsto psiho-socijalnu podršku. Najviše podržanih novinara i organizacija bilo je iz Turske, Ukrajine i Njemačke.

Kako pravo na pomoć imaju i zemlje koje su kandidatkinje za članstvo u EU, za pomoć im se mogu obratiti i novinari i novinarke iz Crne Gore.

U okviru Media Freedom Rapid Response (MFRR), čiji je član i ova organizacija, već su pružali pomoć crnogorskim novinarima i novinarkama. Tako su tokom 2020. pružili podršku istraživačkom novinaru Jovu Martinoviću koji je tada osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog sumnje da ima veze sa organizovanim kriminalom o kome je izvještavao. On je, nakon teške sudske borbe, oslobođen optužbi. MFRR je tokom prvog suđenju pokrio dio Martinovićevih sudskih troškova i javno ga branio od optužbi.

Iste godine pružili su i podršku istraživačkoj novinarki Oliveri Lakić i predstavnicima tadašnje crnogorske vlasti uputili apel da hitno pruže Lakićevoj i njenoj porodici adekvatnu policijsku zaštitu.

Dražen Đurašković iz Sindikata medija kaže da je jedini državni mehanizam za zaštitu novinara u Crnoj Gori Komisija za praćenje istraga napada na novinare, koja ima ograničeni uticaj jer njena preporuke institucije ne sprovode. “Ne postoji mehanizam prevencije i zaštite u slučaju napada”, kaže naš sagovornik. On  ističe i da crnogorskim novinarkama/novinarima fali veća podrška poslodavca kao i uspostavljanje specijalizovanih timova u Upravi policije i tužilaštvu koji će pratiti i istraživati slučajeve napada na njih. “Novinari koji su se nama obratili uglavnom ističu da takve podrške trenutno nema, zbog čega smatramo da je neophodno raditi na jačanju kapaciteta samih medija da pruže slične servise zaposlenima”, kazao je on.

Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada na raspolaganju imaju samo uobičajnu proceduru prijave crnogorskoj policiji. Ni vaninstitucionalni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani, već se svode na pojedinačne slučajeve pomoći strukovnih udruženja i NVO  koji projektno nude servise pomoći i zaštite novinarima.

I Hajdarpašić ističe da su mehanizmi zaštite poput onih koje postoje u zemljama EU neophodne i Crnoj Gori, s obzirom da ne postoje državni mehanizmi zaštite. “Iz ličnog iskustva, ali i od kolega novinara, mogu reći da je mnogo više neprijavljenih uvreda, prijetnji, protivzakonitih pritisaka, fizičkih nasrtaja od prijavljenih”, kaže ona. Dragana Šćepanović takođe ističe potrebu za kontinuiranom podrškom. ,,Vapim za takvom podrškom, pa čak i prostorom da ispričam kako se osjećam, nekome ko se bavi novinarstvom i ko razumije kakve posljedice može na zdravlje, ali i na kvalitet bavljenja novinarstvom, imati situacija u kojoj sam ja”, objašnjava ona.

Naši sagovornici su saglasni da bi uspostavljenje fonda sličnog onome koji je pokrenuto FPU, koji bi nudio kontinuiranu pomoć koja nije vremenski (projektno) ograničena bila značajna novina jer bi  pružala adekvatniju zaštitu u slučajevima napada, prijetnji, kampanja zastrašivanja ili neosnovanih tužbi.

Teodora ĐURNIĆ
Tekst  je dio projekta „Efektivna prevencija i zaštita novinara u Crnoj Gori“ koji sprovode  Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Hanns Seidel fondacija uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj  teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave i partnera.