Frilenseri ne mogu da se prijave kao zaposleni, pa nemaju ni zdravstveno ni radno osiguranje. Neki tako, uz brojne pritiske i druge neprijatnosti, žive godinama
O frilens novinarima, novinarima bez matične redakcije, u Crnoj Gori malo se zna i govori. Nijedna medijska zakonska regulativa ih ne prepoznaje. Ne mogu da se prijave kao zaposleni, pa nemaju ni zdravstveno ni radno osiguranje. Neki tako žive godinama. „Uz to, dešava se da budu izloženi raznim rizicima – pritiscima, neprijatnostima, napadima, prijetnjama, a nemaju redakciju koja bi stala iza njih. Zbog toga je važno da imaju zakon koji će to učiniti”, kaže za Monitor frilens novinarka Marija Pešić.
Ona oko tri godine, u kontinuitetu, sarađuje sa jednim medijem, portalom PCNEN. Pisala je i za mnoge druge – Dan, BIRN, Vijesti, Institut za medije, a u okviru projekata, i za nevladine organizacije koje se bave istraživačkim novinarstvom. „Sagovornici često znaju da me pitaju ‘A za koga ti je ovo?’, što može da utiče na njihove odgovore i iskrenost. Naučila sam da kažem da je ‘za mene’. Mnoge kolege i koleginice, koji takođe frilensuju, često imaju probleme pri pronalaženju sagovornika. Dešava se da ih zbog toga što nemaju matičnu redakciju ne uzimaju za ozbiljno”, ističe.
Prema njenim riječima, takav odnos prema frilens novinarima je upravo ono što ih čini dragocjenim. „Sloboda u izvještavanju, objektivnost, nepostojanje cenzure i nametnutog autoriteta – od toga sagovornici i naročito oni u istraživačkim pričama, strepe, jer znaju da nemaju preko koga da ‘zategnu konce’ ukoliko to bude bilo potrebno”.
Iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG) za Monitor ističu da su frilenseri rastuća zajednica u medijskom sektoru i da zahtijevaju dodatnu pažnju strukovnih udruženja i nadležnih institucija. ,,Opšta pravna tekovina ih jedino pominje u Zakonu o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija koji ih definiše kao ‘domaće ili strano fizičko lice koje ima boravište u Crnoj Gori i koje samostalno obavlja inovativne aktivnosti pružajući intelektualne usluge za potrebe domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica’. To im ne garantuje nikakva radna prava i socijalnu zaštitu, već samo nudi opciju registrovanja i oporezivanja, vezujući rad frilensera za istraživanja i inovativne aktivnosti. Rezultat takvog zakonodavstva je takav da frilenseri u Crnoj Gori rade bez ugovora o radu, bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja, bez ikakve sigurnosti”.
Bez ugovora o radu, frilens novinarima ne preostaje drugo sem da biraju da li da rade „na crno“, ne plaćaju porez i „odreknu“ se radnog staža, ili da potpišu ugovor o djelu, pri čemu bi oko 40 odsto ugovorene zarade poslodavac uplatio u svrhe osiguranja i doprinosa.
Frilens novinarka Jovana Damjanović sarađuje i sa inostranim medijskim kućama poput Dojče Velea, gdje je radila na programu Balkan Booster za video sadržaje. Za Monitor kaže da joj radni dan zavisi od obaveza kojih se tog mjeseca prihvatila. „Dobra strana frilensinga je apsolutna sloboda izbora tema i vremena koje ću ostaviti da ih obradim. Međutim, kada pišete za različite medije, stil koji preferiraju varira, pa se i načini rada znatno razlikuju, što zna da bude mučno. Još je nešto problematična – kada pišete a nijedna redakcija ne stoji iza vas, ko vas onda štiti?”.
Crna Gora nema ni informaciju o broju frilensera uopšte, pa tako ni frilensera u medijskoj industriji. „Imajući u vidu značaj regulisanja njihovog položaja, posebno zbog tendencije da poslodavci u medijima sve češće angažuju frilensere, nedavno smo formirali mrežu frilensera koja će funkcionisati u okviru granskog sindikata. Glavni odbor je usvojio i plan daljeg djelovanja koji uključuje identifikovanje najvećih problema i zalaganje za njihovo rješavanje. Među njima, osim neprepoznavanja od strane medijskog i radnog zakonodavstva, identifikovan je izostanak podrške od strane redakcije, kao i nemogućnost pristupa državnim fondovima”, navode iz Sindikata medija.
Oni najavljuju i da će kroz zagovaračke aktivnosti insistirati da se status frilensera zakonski reguliše, da im se omogući isti obim prava kao i drugim medijskim radnicima, pri tom formirajući servise koji će im biti na usluzi u okviru sindikata.
Neke države u regionu, poput Hrvatske i Srbije, pitanje novinara frilensera su počele da rješavaju. U Srbiji su izbili i protesti, jer su zakoni frilensere obavezivali da plate porez retroaktivno. Među desetinama hiljada koliko ih ima u toj državi, mnogi su morali da u te svrhe izdvoje i desetostruko veću sumu od mjesečnih primanja. Nakon pregovora sa Vladom, novo zakonsko rješenje Zakona o porezu na dohodak građana, čije se usvajanje očekuje narednih mjeseci, uvešće frilensere u sistem naplate poreza.
U brojnim evropskim državama, a naročito u Mađarskoj, slobodno novinarstvo postalo je glavni oblik novinarskog rada. Frilenseri širom Evrope tretiraju se kao „preduzetnici“, kako bi poslodavci izbjegli troškove njihovog zapošljavanja. Pored toga, kolektivni ugovori koje zaključuju sindikati koji organizuju slobodne medijske radnike (posebno ugovori koji se tiču utvrđivanja cijena usluga), u većem dijelu država Evropske unije (EU) proglašeni su nezakonitim. Dobar primjer je Holandija koja je uvela zakonske mjere koje štite frilensere. U toj državi, ako poslodavac angažuje samozaposlenog novinara na istoj aktivnosti kao i zaposlenog, njihov status mora biti jednak.
Monitor je Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija pitao šta će preduzeti u vezi sa ovim pitanjem. Nijesu odgovorili. Iz tog ministarstva, izuzev povremenih diplomatskih saopštenja u kom osuđuju napade i pritiske na novinare i građanske aktiviste, duže od godinu ćute na sva važna pitanja.
Novinari frilenseri u Crnoj Gori su baš kao i termin koji ih opisuje. Strani. I nezaštićeni.
Frilensing cvjeta i u drugim profesijama
U frilensere, sem različitih tipova medijskih radnika, spadaju i programeri, jutjuberi, influenseri i mnogi drugi. Njih poreski sistem naše države, na konkretan način, ne prepoznaje.
,,Glavna prednost frilensinga u Crnoj Gori danas je nerazvijenost tržista za mnoge poslove koje frilenseri mogu da ponude, uključujući i video produkciju. Mana je slabo razvijena kolektivna svijest o informacionim tehnologijama (IT) generalno, njihovoj marketinškoj primjenjljivosti i efikasnosti, kao i potencijalnoj mogućnosti zarade“, kaže za Monitor frilens video producent Anton Luković.
Mnogi frilenseri zarađuju na internetu, i jedan od glavnih problema sa kojim se često suočavaju je nemogućnost primanja uplata iz inostranstva putem PayPal-a i sličnih posredničkih alatki, jer one nijesu aktivne u Crnoj Gori. „Kroz omogućavanje takvih servisa, frilensing iz Crne Gore bio bi dostupniji internacionalno“, zaključuje Luković.
Andrea JELIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice