Povežite se sa nama

HORIZONTI

NOVI ŠPIJUNSKI SOFTVERI U BORBI PROTIV NEPRIJATELJA PRIVATNE DRŽAVE: BIA cilja novinare i građanske aktiviste

Objavljeno prije

na

Izvještaj Amnesty international je dokumentirao, preko digitalne forenzike, prisustvo malignih softvera na telefonima nekoliko srpskih novinara i aktivista koji su privedeni od strane policije i/ili BIA-e na informativne razgovore. Da su neprijatelji privatne države porodice Vučić pod prismotrom nehotice je otkrio i šef države rekavši da on „zna koje zapadne službe su preko kojih opozicionih stranaka“  uticale na studente da ne razgovaraju sa njim

 

Nije tajna da policije i obavještajne službe koriste prislušne uređaje i softvere u borbi protiv kriminalaca i onih koji ugrožavaju državni poredak. Podaci o javnim nabavkama MUP-a Srbije pokazuju da ovaj organ i Bezbedonosno-informativna agencija (BIA) imaju na raspolaganju širok spektar opreme – izraelski Cellebrite, britanski Oxygen, švedski MSAB, kanadski Magnet, ruski Elcomsoft itd.  Ti proizvodi omogućavaju da čitav sadržaj mobilnog telefona ili računara bude dostupan policiji i tajnoj službi maltene na jedan klik.

Neke kompanije (Cellebrite, MSAB…) nude i tzv. napredne ili „laboratorijske“ usluge otključavanja telefona tako što će stručnjaci iz centrale kompanije daljinskim putem pristupiti telefonu koji se „vještači“ i otključati ga. Ovakvi softveri omogućavaju i najdublji nivo izvlačenja podataka koji uključuju i skrivene i obrisane datoteke, listing Wi-fi mreža na koje se korisnik povezivao, GPS lokacije, istoriju internet pretraga, unose na tastaturi, emailove, notifikacije i metapodatke fotografija i video materijala. Nekad je moguće sve ovo izvući za manje od pet minuta. Kompanije Cellebrite i MSAB jamče da njihov softver može uraditi i istoriju kretanja vlasnika telefona i pronaći sve osobe sa kojima je vlasnik imao kontakt ukoliko imaju fizički pristup datom telefonu.

Srbija je, prema istraživanju Balkanske istraživačke reporterske mreže (BIRN), od 2017. godine intenzivirala nabavku ovakve opreme. Na žalost, meta te opreme nije galopirajući organizovani kriminal i korupcija, već oni koji se bore protiv istog. U do sada objavljenim transkriptima nekada kodirane Sky ECC aplikacije, može se pročitati kako načelnik operative BIA-e Marko Parezanović dogovara sa vrhom države i predsjednikom Apelacionog suda povoljnu presudu i puštanje na slobodu Darka Šarića i drugih pripadnika narko klana koji služe režimu. Parezanović daje upute i kritike za akcije narko klanova i prenosi informacije svemoćnom Oskaru (kako se naziva šef u Sky komunikaciji). Parezanović je i jedan od kreatora Srpskog sveta i rukovodi obavještajnim operacijama u Crnoj Gori po javnom priznanju Vučićevskih Novosti koje vodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić. I drugi narko bosovi i pripadnici kriminalnih organizacija, po do sada objavljenoj procurjeloj dokumentaciji i svjedočenjima smijenjenih inspektora policije, rade za režim i vladajuću porodicu. U poslove sa drogom su po istim izvještajima upleteni i bivši šefovi BIA-e i MUP-a koji su sada ministri i potpredsjednici na jednako osjetljivim pozicijama.

MUP i BIA ne štede resurse kada treba pratiti, uhoditi i zastrašivati nezavisne novinare, opoziciju, građanske aktiviste i sve koje režim smatra prijetnjom. Takođe se ulaže i u opremu za masovno nadgledanje stanovništva. Srpske službe su još 2016. godine investirale  u tzv. IMSI-hvatače (International Mobile Subscriber Identity-Catcher) koji se koriste u kriminalističkim istragama i potragama ali takođe omogućavaju i neselektivni nadzor velikih grupa ljudi u određenim područjima. IMSI hvatači oponašaju bazne stanice za mobilne telefone, identificiraju i geolociraju korisnike i neselektivno prikupljaju komunikacije sa svih mobilnih telefona u rasponu od nekoliko stotina metara. Varijacije uključuju stacionarne jedinice velikog kapaciteta, mobilne verzije ruksaka, modele veličine akten tašne, pa čak i dronove koji nose „hvatače“. Sve varijante su gotovo sigurno nevidljive za mete. Veoma su pogodni za urbane zone gusto pokrivene baznim stanicama mobilne telefonije. Prema nalazima BIRN-a, Srbija je zadnjih godina uvezla više od 20 ovih uređaja. Samo u protekloj godini, prema podacima dobijenim od vanjskih ministarstava Švajcarske i Finske, izdato je 16 dozvola za izvoz IMSI hvatača u Srbiju. Uređaji koje  MUP Srbije kupuju u Švajcarskoj koštaju nešto više od dva miliona eura po komadu.

Po pravilu policijski nadzor mobilnih komunikacija zahtijeva sudski nalog i mobilnog operatera kao posrednika. Međutim, pravni stručnjaci upozoravaju da istovremeno nije zakonski uređena upotreba ovih „hvatača“ tako da oni mogu nesmetano prikupljati podatke – pogotovo za identifikaciju učesnika u antivladinim protestima koji dobijaju sve veći zamah ovih dana. Trenutno je preko 50 fakulteta u zemlji pod blokadom zbog protesta studenata. Ekoloških aktivisti i poljoprivrednici su takođe aktivni zbog planova vlasti da kopaju litijum.

Pored IMSI hvatača, švajcarski NeoSoft nudi globalne geolokacijske sisteme koji (tzv. SS7 protokol) koji omogućava precizno praćenje elektronskih uređaja širom planete uz podršku izraelske kompanije Circles. Istraživanje BIRN-a i Amnesty International-a pokazuje da je i ova firma isporučivala svoje proizvode srbijanskim vlastima. Srbija je u maju 2016. kupila i tzv. NetHawk seriju opreme kanadskog proizvođača EXFO koja se koristi za presrijetanje i geolociranje mobilnih i Wi-Fi komunikacija, skeniranje radio frekvencija, ometanje signala i otkrivanje suparničkih IMSI hvatača.

Nedavno usvojen budžet Republike Srbije je opredijelio oko 84 miliona eura BIA-i, što je povećanje od gotovo 15 miliona u odnosu na godinu ranije. Ovolika suma novca je prema „ekspertskom mišljenju“ predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i dalje mala. Nezavisni mediji u Srbiji pišu da veliki dio tog novca iz legalnih tokova odlazi na nabavku špijunske opreme ali specijaliziranih softvera za penetraciju mobilnih telefona poput programa Pegasus i Predator.  Vučićeve službe, kao pokrovitelji organizovanog kriminala imaju i ogromne crne fondove na raspolaganju. Po Sky transkriptima, Prvi brat Srbije i Zvonko Veselinović (koga procurjeli srpski policijski izvještaj iz 2011. opisuje kao narko bosa koji posluje sa albanskom mafijom) su početkom 2021. godine slavili prvu „zarađenu“ milijardu eura. Predsjednik je to negirao dok je Prvi Brat tužio Vijesti.

Pegasus je špijunski program izraelske kompanije NSO Group koji ima mogućnost daljinskog pristupa telefonu kroz tzv. nulti klik – što znači da vlasnik aparata ne mora ništa kliknuti da bi bio inficiran i stavljen „pod mjere“ kako se to kod nas popularno kaže. Veoma je popularan kod autoritarnih režima. U regionu je već ranije forenzički dokazano da ga je koristila vlada sve autokratskijeg mađarskog premijera Viktora Orbana protiv istraživačkih novinara i advokata koji su osumnjičeni za antidržavne stavove. Stoga nije neko iznenađenje da ga posjeduju i režim Orbanovog prijatelja Vučića. Monitoru je par neformalnih diplomatskih izvora reklo da je i režim Mila Đukanovića 2019. godine pokušavao kupiti Pegasus radi špijuniranja opozicije i novinara, navodno bezuspješno. NSO Group je pod američkim sankcijama zbog poslova sa režimima diljem svijeta poznatim po gaženju ljudskih prava.

Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je za TV Pink prije tri dana izjavio je da su tvrdnje međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International, da srbijanska policija i obaveštajne službe koriste špijunske softvere da nadziru telefone novinara i aktivista, neosnovane i da predstavljaju napad na bezbjedonosnu praksu u Srbiji. „Mi smo te tehnološke alate inače dobili kao donaciju sa Zapada i sve to koristimo po zakonu“, kazao je. BIA je takođe negirala izvještaj BIRN-a i Amnesty-ja.

Izvještaj je dokumentirao, preko digitalne forenzike, prisustvo malignih softvera na telefonima nekoliko srpskih novinara i aktivista koji su privedeni od strane policije i/ili BIA-e na informativne razgovore. Od njih je traženo da predaju telefone i druge lične stvari tokom ispitivanja koja su trajala onoliko dugo koliko je trebalo režimskim operativcima da probiju zaštitu telefona i instaliraju spajver (špijunski softver). Nakon toga bi im telefoni bili vraćeni. Osim inostranih sofvera, Amnesty je otkrio i domaći NoviSpy softver koji je instaliran na telefone četiri građanska aktivista.

Da su neprijatelji privatne države porodice Vučić pod prismotrom nehotice je otkrio i šef države rekavši da on „zna koje zapadne službe su preko kojih opozicionih stranaka“  uticale na studente da ne razgovaraju sa njim. Isto to su, kaže Vučić radili i sa poljoprivrednicima. „Naše službe to imaju na merama i  znaju preko kojih opozicionih predstavnika rade takve stvari“, kazao je.  Srpski studenti tokom protesta odbijaju razgovarati sa predsjednikom države koji po Ustavu nema te nadležnosti već se ciljano „obraćaju institucijama sistema“. Time šalju jasnu poruku da su institucije zarobljene i da Vlada, koja po Ustavu vodi spoljnu i unutrašnju politiku, je obični servis vladajuće porodice. To je jasno pokazao i sam predsjednik, koga je formalni premijer Miloš Vučević pozvao da prisustvuje televizijski prenošenoj sjednici Vlade. Vučić je dijelio lekcije ministrima i davao upute i objašnjenja šta i kako da se radi po pitanju studentskih protesta i svega drugog.

Ranije su režimski mediji optužili hrvatsku Sigurnosnu obavještajnu agenciju (SOA) da plaće studente po 1000 dinara (manje od 10 eura) da vrše blokadu fakulteta. Istovremeno, Vučićev režim ima pomoć i hrvatskih kompanija. Pretragom portala javnih nabavki novinari BIRN-a su našli  porudžbu za kurs obuke za rad na alatima za digitalnu forenziku iz 2021. godine. Posao je dobila   hrvatska grupacija IN2, IN2 Informatički Inženjering i Insig2 vrijedan 8 miliona dinara (skoro 70 hiljada eura). Hrvati su trebali na osnovnom i srednjem nivou obučiti policijske službenike korišćenje Cellebrite, XRY, Magnet Axiom itd.

U Crnoj Gori tri parlamentarne stranke (NSD-DNP-SNP) i članice vladajuće koalicije, kao i dva pravoslavna episkopa  ne kriju svoju lojalnost Vučićevom režimu i sistemu vrijednosti. Logično proizilazi pitanje kako se ovakvo djelovanje srpskih službi i kriminalnih organizacija očituje u Crnoj Gori i drugim zemljama prema kojima Beograd ima pretenzije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Režim je istovremeno organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku u Beogradu. Nezavisni mediji su do sada nekoliko puta pokazali da je među „studentima“ u parku najmanje studenata a najviše aktivista Vuč(ev)ićeve Srpske napredne stranke (SNS), fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci i drugi „koji hoće da uče“ za dnevnice od 80 do 150 eura. Uz to gratis idu i čuveni Vučićevi sendviči i ostala hrana i piće. Spavanje za „kampere“ je organizovano u Hotelu Balkan. Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama i oznakama rasformirane i, po ratnim zločinima i organizovanom kriminalu, zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO) državne bezbjednosti. Predvodili su ih Goran Radosavljević Guri, bivši komandant Žandarmerije i Živorad Žika Ivanović, bivši pripadnik JSO, obojica sa problematičnom prošlošću.

Vučević se požalio na K1 TV kako njegovim „studentima u Pionirskom parku noću upadaju u šatore, pljuju ih, prete im likvidacijama“. Stoga „država mora da reaguje na nasilje i da se tome stane na put“.  Vlast nije ponudila nijedan dokaz za te tvrdnje. Novinar KTV-a,  bivši radikal Nemanja Šarović,  je nakon pokušaja razgovora sa „studentima“ primijetio kako mnogi ne znaju ništa o fakultetima i smjerovima koje navodno studiraju i da su svi indeksi koji su mu pokazani „glajnc novi“. Nakon toga je priveden od strane policije „zbog uznemiravanja“ i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak.

Kada je u pitanju nasilje, tokom studentske blokade zgrade Radio televizije Srbije (RTS) režimski mediji su javili da su studenti napali policiju i da je „policajac Lazar Baćić zadobio težu povredu oka…i prebačen u Urgentni centar“. Tamo ga je sačekao gospodar Vučić koji se slikao zagrljen sa njim. Predsjednik je optužio „boljševičke plenumaše“ kako je nazvao studente, za napad na Baćića metalnim bokserom. Međutim, na video snimcima se vidi kako uniformisani policajac udara Baćića koji je bio u civilu, vjerovatno misleći da je demonstrant. Pojavio se i audio razgovor između Baćića i drugog policajca u kome Baćić priznaje da ga je udario kolega ali ne želi pričati za medije. Vučićevi mediji su nastavili sa pričom da su za napad krivi studenti. Verbalni napad na ministra Nikolu Selakovića je objavljen kao fizički napad. Objavljeni medicinski i policijski izvještaji su, opet i po ko zna koji put, uhvatili Vučića i njegove u dezinformacijama. „Poznajući dugo Aleksandra, znam da on ne bi izlazio sa takvim izjavama da sve nije dobro provereno, analizirano i zasnovano na čvrstim činjenicama i informacijama“ rekao je premijer Vučević  je na K1, ne trepnuvši.

Zbog ovakvog ponašanje vlasti mnogi se pribojavaju da će Vučić dosadašnju krizu i studentske proteste pokušati riješiti na rusko-kineski način. Računa se da je EU zauzeta drugim problemima i da se američka administracija neće miješati. Tome je, makar u dijelu javnosti, doprinijela i posjeta Donalda Trampa Džuniora), sina američkog predsjednika. Vučić  je na svom Instagram profilu objavio da sa Amerikom „zajedno gradimo snažnije veze i svetliju budućnost“. Tramp mlađi je u Beogradu bio i u septembru 2024. zbog potencijalnih investicija. Za Vučevića je posjeta znak da „Tramp i Vučić vode sličnu politiku“. On  je protumačio da je „poruka porodice Tramp očigledna“ –  podržavaju politiku Vučića. Koliko je taj zaključak tačan za Srbiju vidjet će se nakon 15. marta i scenarija za koji se vladar odluči.

Administracija predsjednika Trampa je javno osudila politiku koju sprovodi Vučićev gubernator Republike Srpske (RS) Milorad Dodik. Tužilaštvo BiH izdalo je u srijedu naredbu za privođenje Dodika, premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića. Oni su osumnjičeni za napad na ustavni poredak nakon što je Skupština RS-a, jednostrano i protivustavno, izglasala zakone kojima zabranjuje rad BiH Tužilaštva, Suda i SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) na teritoriji pod kontrolom porodice Dodik (tata, sin i ćerka plus kumovi). Krivični zakon BiH predviđa zatvor od 5 godina, kao i mogućnost zabrane obavljanja dužnosti. Prije toga izglasani su i zakoni o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Za to je Dodik nepravosnažno osuđen na godinu zatvora uz zabranu obavljanja funkcije. Očekuje se raspisivanje nacionalne i potom međunarodne potjernice preko Interpola. Dodik je rekao da će nastaviti svoje poslove predsjednika entiteta i da „nikada neće napustiti RS“ – što je razumljivo. Samo 2023. i 2024. godini firme povezane sa porodicom Dodik su dobile 1887 državnih ugovora vrijednih 541,32 miliona KM-a ili 276,77 miliona eura. Obrazac kleptokratije je identičan vučićevskoj Srbiji i miloističkoj Crnoj Gori.

U pripremi je i novi ustav RS-a koji će biti „još srpskiji“. Izglasan je i zakon o stranim agentima dok je kleveta (generički definisana) opet kriminalizovana. Predsjednik Vlade RS Radovan Višković je poručio da se „pravi situacija da možda neko zapuca iz prave puške“ i da „BiH ne postoji“.

Šef Stejt departmenta Marko Rubio je osudio Dodikove akcije koje „podrivaju institucije BiH i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost“. On je pozvao „partnere u regionu“ da se pridruže „u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“. EUFOR je nedavno  poslao  nova pojačanja dok je gensek Alijanse Mark Rute posjetio Sarajevo.

Vučić je rekao da Srbija „nikada neće podržati hapšenje“ zvaničnika RS-a. Srbijanski vicepremijer Aleksandar Vulin (isto akter brojnih korupcionaških afera i veletrgovine drogom) je u Banja Luci izjavio da je proces Dodiku „osveta Srbima“ i da je „Srbija dovoljno jaka i da neće biti dozvoljeno privođenje“. Početkom ovog mjeseca su Dodika u Banja Luci posjetili i podržali Vučićevi „Srbi iz Crne Gore“, Andrija Mandić i Milan Knežević.

 

Velika je nedoumica koliko se Crna Gora može nositi sa eskalacijom, ukoliko se na to odluči Andrićev venac. Andrija Mandić i Milan Knežević i znatan dio njihovih  partijskih funkcionera javno Vučića tretiraju kao svog vrhovnog vođu. Premijer Milojko Spajić je Mandićevu i Kneževićevu  podršku Dodikovim antiustavnim mjerama,označio kao njihov privatni stav. Ranije je Spajić rekao prestižnom američkom Vol strit žurnalu (WSJ) da iza Do Kvon afere i kampanje protiv njega stoji srpska državna bezbjednost. Promjene na čelu Agencije na nacionalnu bezbjednost (ANB) i jačanje policije i granične službe su možda znak da je proevropski dio Vlade ipak svjestan rizika.

Predstojeći dani i događaji mogu biti presudni za region i Crnu Goru.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSUĐUJUĆA PRVOSTEPENA PRESUDA MILORADU DODIKU: BiH pred najvećim iskušenjem od Dejtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. To je u RS-u i Srbiji  označavano kao napad na RS, Srbiju i srpstvo. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH.  U cijelom teatru, koji su  vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se Dodiku sudilo

 

 

Presudom Suda Bosne i Hercegovine (BiH) aktuelni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i 6 godina zabrane političkog djelovanja. Ako bi presuda postala pravosnažna, on više ne bi mogao biti predsjednik ovog BiH entiteta. Međutim, po postojećem zakonu, s obzirom da je osuđen na godinu dana zatvora, Dodik ne mora u zatvor već može otkupiti zatvorski staž za 36000 kovertibilinih maraka ili približno 18400 eura. Na ovu presudu postoji pravo žalbe Apelacionom sudu. Žalbeni proces bi mogao trajati do godinu dana. Drugooptuženi Miloš Lukić, rukovodilac  Službenog glasnika RS-a je oslobođen optužbi. 

Čitav događaj je u RS-u i Srbiji je bio praćen „patriotskom“ pomamom koja se možda jedino može porediti sa vremenom izglasavanje UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH. Suđenje Dodiku je označavano kao napad na RS, srpski narod, Srbiju i cjelokupno srpstvo sa kojima je poistovjećivan ovaj političar i akter brojnih korupcionaških afera i porodično-kumovskih kriminalnih poslova.  

U prvoj reakciji na presudu (kojoj nije prisustvovao) Dodik se pojavio u Banja Luci na pozornici pred okupljenim narodom ispred Skupštine RS-a i u prisustvu hrvatskog advokata Anta Nobila. Rekao je da „moramo biti veseli…nema razloga za nikakvu zabrinutost… od danas nema više BiH…“ Rekao je i da će Skupština RS-a „donijeti zakon o zabrani Tužilaštva i Suda“ i najavio i zakon o zabrani SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) i OSA-e (Obavještajna sigurnosna agencija) i svih drugih institucija na nivou BiH. Te mjere dok ovaj tekst odlazi u štampu, ulaze u procedruru Skupštine RS.

Odmah po presudi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sazvao sjedniću Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je nakon sjednice rekao da je „Predsednik Vučić … izneo 7 tačaka i zaključaka koji su jednoglasno prihvaćeni“ Prva je osuda presude Dodiku kao “nedemokratska i protivpravna”, onda poziv na smirenost u reagovanju, poziv na poštovanje Dejtonskog sporazuma, poziv na „jedinstvo i zajedništvo celog našeg naroda i svih političkih partija“ u RS-u i Srbiji. Dačić je u maniru drame dodao „predsednik… upravo kreće ka aerodromu i putuje u Banjaluku“ i da je „svima jasno da je Srbija u teškoj situaciji i RS i srpski narod u celini“. U Banja Luci, u nastavku predstave, nakon „radnog sastanka“ sa rukovodstvom RS-a na koji je sa sobom poveo i ministra finansija Sinišu Malog Vučić se obratio medijima. Rekao je da je „Dodika zamolio da pokrene dijalog…da pokaže srpsko opredeljenje za mir, za rešavanje problema kroz dijalog, a ne kroz pretnje i ucene”. Vučić se založio za jedinstvo vlasti i opozicije u RS i rekao da će Dodik biti pozvan da se obrati srbijanskom parlamentu za mjesec dana. Presudu je Vučić, u uobičajenom maniru, okvalifikavao da je „uperena protiv RS-a i srpskog naroda”, dok je za suđenje rekao da je bio „čudan i besmislen” proces. Potom je pozvao sve ljude u RS-u „da sačuvamo mir i stabilnost“ i da „nemamo nijedan ratni plan“. 

Evropska unija (EU) je pozvala sve političke aktere u zemlji da se suzdrže i odbace retoriku provokacija i izazivanja podjela i dovođenje u pitanje ustavnog poretka, suvereniteta, cjelovitosti i teritorijalnog integriteta zemlje. Američki Stejt Dipartment je takođe naglasio podršku suveritetu i teritorijalnom integritetu BiH i da „uvažavamo današnju presudu Suda BiH predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku”. Glasnogovornica Temi Brus je naglasila da se sadašnja američka administracija „čvrsto protivi bilo kakvim akcijama lokalnih lidera koje bi narušile sigurnost i stabilnost“. 

Iz Crne Gore do sada su glasnuli samo Vučićevi sljedbenici. Milan Knežević je na društvenoj mreži X napisao da je presuda „pucanj u Dejtonski sporazum“. On je takođe poistovjetio Dodika i njegov u korupciji ogrezao režim sa „narativom o Srbima kao dežurnim krivcima za sve što se dešava na Balkanu“. Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, koji se nalazi u službenoj posjeti Izraelu,  je napisao da „presuda  ne doprinosi očuvanju Dejtona i donosi političku nestabilnost u BiH“. Presuda je „u osnovi antidemokratski čin i pokušaj da se putem sile nekome onemogući da se bavi politikom“. Iz Socijalističke narodne partije (SNP) je zvanično saopšteno da presuda „ozbiljno ignoriše Dejtonski sporazum“ i vraća u „period nestabilnosti na prostoru BiH“

U cijelom teatru, koji su opet vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se njemu zapravo sudilo. Buka o uvijek ugroženim Srbima je nadjačavala svaki drugi ton.   

Sve je počelo u ljeto 2023. godine kada je Narodna Skupština RS-a donijela dva otvoreno provocirajuća zakona koji su inicirali predsjednik Dodik, Vlada RS-a i dio poslanika. 

Dodik je već neko vrijeme bio nezadovoljan ranijim odlukama nezavisnog Ustavnog suda BiH i odapinjao otrovne strijele kako navodno Srbe preglasavaju u tom sudu. Sud je koncipiran tako da se onemogućava preglasavanje jedne etničke skupine nad drugom. Ustavni sud čini devet sudija. Zastupnički dom Federacije BiH bira četiri, a Narodna skupština RS-a dvojicu sudija. Preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne zemlje.

Pored svih molbi i upozorenja, Dodik i njegov režim su odlučili da idu u direktnu konfrontaciju i sa BiH i sa međunarodnom zajednicom. Prvi sporni zakon je bio Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a. Riječ je o zakonskim izmjenama kojima se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u Republici Srpskoj, pa po tome ne mogu postati ni izvršne. Visoki predstavnik u BiH je trenutno njemački diplomata Kristian Šmit kome sada Dodik prijeti hapšenjem ako kroči na teritoriju njegovog de fakto privatnog entiteta. Drugi zakon je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Šmit je, na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), donio odluku 1. jula 2023. kojom u potpunosti obustavio kompletan zakonodavni postupak kao suprotan Ustavu BiH. Šmit je uveo i izmjene Krivičnog zakona BiH, čime je neizvršavanje odluka Visokog predstavnika postalo krivično djelo. I Sjedinjene Države i EU su podržali ovaj potez. I pored toga, Dodik je 7.jula potpisao ukaz kojim se proglašavaju zakoni kojima se na njegovoj teritoriji suspenduje nadležnost Ustavnog suda zemlje i odluke Visokog predstavnika. Nakon toga je njegov ukaz objavljen u Službenom glasniku RS-a 9. jula čime je, stupio na snagu. 

Optužnica Tužilaštva BiH je veoma koncizna (svega 4 strane) i precizna. Usmeni dio presude se takođe prioritetno fokusirao na obrazloženje u odnosu na legitimitet visokog predstavnika u BiH što je Dodikova odbrana uzaludno pokušavala osporiti. 

Dejtonskim mirovnim sporazumom (iz 1995.) Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda i sprovodi civilne aspekte Dejtona. Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10, u kojem se on proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Savjet za sprovedbu mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija kasnije je dalje definisao njegov mandat. Visokog predstavnika bira Upravni odbor PIC-a koji potom obavještava o izboru i Savjet bezbjednosti UN-a koji je odobrio i Dejtonski sporazum i raspoređivanje vojnika u BiH. Visoki predstavnik nema nadležnost nad inostranim vojnim kontigentom u BiH.

Odbrana Milorada Dodika se isto pozivala da je on morao potpisati ukaz jer mu je to bila obaveza u skladu sa članom 80. st. 4. Ustava RS-a. Sud BiH je istakao da upravo ta odredbe, na koju se odbrana pozivala, pokazuje suprotno. Sud smatra da je optuženi u skladu s tom odredbom bio u obavezi da u Narodnoj skupštini RS-a traži ponovno odlučivanje o tim zakonima koji su doneseni. On je postupio suprotno.

Teško je vjerovati da će se Dodik odlučiti za radikalnu eskalaciju i pogotovo da bi ga, studentskim protestima uzdrmani, vladar Srbije podržao u tome. Nakon najava „radikalnih mjera“ od  RS-a, supervizor za Brčko Luis Krišok je upozorio da bi ugrožavanje ustavnog poretka BiH moglo dovesti do „preispitivanja Konačne arbitražne odluke za Brčko“. U eventualnom scenariju odvajanja RS-a Brčko, koje presijeca teritoriju RS-a na dva dijela, se već ranije spominjalo kao potencijalno krizno žarište.

Diplomatska zajednica i brojni komentatori smatraju da kratkoročno ovakva situacija veoma godi Vučiću koji ovim prebacuje fokus sa masovnih protesta protiv galopirajućeg kriminala i korupcije njegovog režima na teren odbrane vaskolikog srpstva i prava Srba s druge strane Drine. Mnogi vjeruju da bi, ako bi pacificirao Dodika i natjerao ga u političku penziju, Vučić imao prećutnu podršku Zapada da nekako okonča turbulencije u svome dvorištu. Moguće je da bi u ovakvom scenariju braća Vučić tražila i ustupke oko Crne Gore. Na crnogorskom rukovodstvu ostaje da pomno prati situaciju i da preventivno djeluje kako zemlja ne bi postala opet moneta za potkusurivanje velikih. 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo