Povežite se sa nama

MONITORING

Novi KOS ruši ANB i Duška Markovića?

Objavljeno prije

15 godina

na

Od kraja 2008. u skupštinskoj proceduri se nalaze amandmani na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje „novi KOS” – Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS) Ministarstva odbrane. Amandmani su „zamrznuti” zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a, što smatraju neprimjerenim. ANB tako, barem zvanično, ostaje jedina tajna služba sa monopolom nad tajnim prikupljanjem podataka. Niko ne osporava da Crna Gora treba da ima najmanje dvije obavještajne službe; posebne vojne službe postoje u svim susjednim državama (Srbija ima čak dvije – VBA i VOA). Nezamislivo je da Vojska Crne Gore može ostvariti ustavnu funkciju odbrane države ako ne raspolaže obavještajnim podacima o ratnim potencijalima drugih država, niti Ministarstvo odbrane može efikasno sprovoditi civilni nadzor VCG, te njenu bezbjednosnu i kontraobavještajnu zaštitu. Standardi NATO interoperabilnosti takođe nameću imperativ ustrojstva posebne vojne službe. Amandmani o ustrojstvu OBS-a, saznaje izvještač Monitora iz internog dokumenta Ministarstva odbrane – rađeni su po ugledu na rješenja iz Zakona o odbrani Republike Slovenije, s tim što za OBS nijesu predviđena policijska ovlašćenja (hapšenje, legitimisanje, itd) koje ima slovenačka vojno-obavještajna služba. Crnogorska OBS bi bila organizaciona jedinica Ministarstva odbrane a njenim radom bi rukovodio načelnik koga bi imenovao ministar odbrane.

Ministar odbrane bi bio ključna figura OBS: poput šefa ANB, on bi bio ovlašćen da – po prethodno dobijenoj dozvoli od predsjednika Vrhovnog suda – izdaje naloge za tajno prikupljanje podataka. Ali, za razliku od šefa ANB, kome je, barem na papiru, zabranjeno članstvo u političkim partijama, ministar odbrane je političar, visokorangirani član DPS.
Iako OBS, prema tvrdnjama iz Ministarstva odbrane, još nije zvanično ustrojena, misterija sa „vojnom službom” eskalirala je do tvrdnji kako je, daleko od očiju javnosti, došlo do dramatične rasprave u vrhu vlasti u koju je uključena OBS ili neki njen embrion. Direktor ANB Duško Marković je, tvrdi se, odbio da slijepo izvršava naloge i produbi kolaboraciju sa šefovima organizovanog kriminala, zbog čega je – mimo zakona – aktivirana „vojna služba” da odradi ono što ANB neće. Marković je 2005. izabran za direktora ANB a mandat mu – sa opcijom reizbora – ističe iduće godine.
„Po svemu sudeći, Marković pokazuje intencije da se suprotstavi nastavljanju prakse nezakonite zloupotrebe ANB, pa i formiranju paralelne vojne bezbjednosne službe i to može eskalirati narednih dana podnošenjem ostavke ili smjenom Markovića”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član Odora za bezbjednost i odbranu Skupštine.
,,Vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režima. Najnovije akcije bezbjednosnih agencija SAD, Hrvatske, Srbije i Italije su uzdrmale temelje kriminalne organizacije formirane u Crnoj Gori krajem 1990-ih. Roje se sumnje da neko od važnih ljudi iz sistema bezbjednosti, kao i iz kriminalne organizacije, aktivno sarađuje sa službama ovih zemalja, što je dovelo do spektakularnih istraga za ubistvo Iva Pukanića i zaplijene 2,8 tona kokaina koji je, po svemu sudeći, naručila crnogorska kriminalna organizacija”, kaže Medojević.

Priča sa „vojnom službom” je započeta početkom 2007. nakon što su raspuštena dva bivša vojno-obavještajna centra u Podgorici (5. regionalni centar VBA i 3. centar VOA). U novoformiranom Ministarstvu odbrane Crne Gore osnivaju Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu na čijem je čelu bio Božidar Lakić.

Kao rijetko ko, Lakić je aktivni veteran crnogorske političke scene. Bio je krajem 1980-ih ministar a u doba sankcija protiv SRJ – šef carinarnice u Baru. U drugoj polovini 1990-ih Lakić je DB rukovodilac za Bar, Budvu i Ulcinj. Do sredine 2007. istovremeno je bio šef ANB za Podgoricu i načelnik Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane.
Skupa s Lakićem na rad u Ministarstvo odbrane su prebačeni i Veselin Mazić i Predrag Abramović, dva prvoklasna ANB operativca sa iskustvom kontraobavještajnog djelovanja protiv bivšeg KOS-a.
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane (Vlada ga usvojila 27. novembra 2008), ukinuto je Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu a Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane Bora Vučinića. Ustrojena je OBS i definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”.
Nevolja nije samo u tome što je Pravilnik usvojen prije verifikovanja amandmana na Zakon o odbrani i zvaničnog ustrojstva OBS. Nekome se očigledno žurilo previše, jer se Pravilnikom preciziraju i nadležnosti Lakića kao ministrovog savjetnika za odbrambeno-bezbjednosna pitanja: da ,,vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost” i ,,organizuje i koordinira rad obavještajno-bezbjednosne službe”.
„Ne postoji komparativno iskustvo da savjetnik ministra vodi rad službe, što dodatno potvrđuje opravdanost mojih sumnji u vezi pravih motiva ovakvog protivustavnog uređenja nove službe bezbjednosti”, kaže Medojević za Monitor . I dodaje: „Analizom zakonskih i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast, došao do zaključka da u okviru Ministarstva odbrane funkcioniše nepoznati broj bezbjednosnih operativaca, pod rukovodstvom savjetnika Lakića, koji formalno nijesu organizovani ni sistematizovani u skladu sa zakonom”.
Na sajtu Ministarstva odbrane prezentirana je šema na kojoj je kao posebna organizaciona jedinica predstavljena OBS sa 17 službenika.
Iako „fantomska”, ova služba je, kaže Medojević, „sklopila najmanje jedan međunarodni sporazum, o čijem sadržaju, takođe, kao član Odbora za bezbjednost i odbranu nijesam upoznat”.
Ilegalne aktivnosti „vojne službe” Medojević dovodi u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”. Na meti se, tvrdi, našao šef ANB Duško Marković (od 1998. in continuo šef tajne službe). Kao autora „paralelne službe” Medojević je označio Milana Roćena, ministra inostranih poslova.
„Ideja formiranja vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Izbor provjerenog Roćenovog kadra Božidara Lakića za šefa ove službe, bio je snažan signal da Roćen sebi priprema novo ministarsko mjesto. Pod uticajem Roćena, pripremaju se izmjene Zakona o odbrani kojim se predviđa da ministar odbrane bude šef bezbjednosne službe, što je opet rješenje koje ne postoji u uporednoj praksi”, kaže Medojević.

Roćen i Lakić se poznaju najkasnije od 1980-ih kada su u zgradi Dva sanduka, obavljali poslove u državnom i partijskom vrhu. Iako nominalno diplomata, Roćenove biografske činjenice govore o tome kako je upućen u vojno-obavještajnu problematiku. Kako je Monitor pisao, dok je 1990-ih bio u Ambasadi SRJ u Moskvi saradnik sa vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, kasnijim načelnikom Vojno-obavještajne službe i šefom Generalštaba u Beogradu. Dok je 2006. važio za glavnog kandidata za ministra odbrane, službena Roćenova titula je bila – vojni savjetnik Mila Đukanovića.

Još je Roćen u najboljim odnosima sa Jevgenijem Primakovim, KGB veteranom, 1991-1996. šefom ruske obavještajne SVR (Služba vnešnej razvedki) i osoba od povjerenja generala armije Sergeja Šojgua, ministra i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ruske Federacije.

 

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PzP I ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
Imaju prislušne uređaje KOS-a, provjeravaju političku podobnost


MONITOR: Na čemu temeljite tvrdnje da je OBS već formirana i da djeluje iz Ministarstva odbrane?
MEDOJEVIĆ: Vršeći svoju poslaničku funkciju došao sam do saznanja koja me navode na sumnju da u okviru Ministarstva odbrane postoji grupa državnih službenika koji se bave bezbjednosnim poslovima, koriste opremu i tehniku i obavljaju određene operativne radnje, bez potrebnog zakonskog osnova, pa samim tim i van sistema parlamentarne kontrole, propisane Ustavom Crne Gore (član 82).

Zakon o odbrani (u članu 36) propisuje da Ministarstvo odbrane organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove za potrebe odbrane, ali ne postoji nijedan važeći zakon u Crnoj Gori koji uređuje pitanja od važnosti za organizaciju, rukovođenje, nadležnosti i kontrolu nad ovom važnom službom. Postojanje određenog – a meni kao parlamentarcu i članu Odbora za bezbjednost i odbranu nepoznatog broja operativaca, koji obavljaju vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove van zakonskih okvira i van demokratske kontrole – dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost postupanja ministra odbrane po ovom pitanju.

Nakon postavljanja poslaničkog pitanja i sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu koja je održana 6. novembra ove godine, dobili smo čitav niz kontradiktornih i međusobno suprotstavljenih odgovora ministra odbrane. On tvrdi da OBS u okviru Ministarstva odbrane ne postoji, iako je OBS Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ministarstva predviđena kao posebna organizaciona jedinica.

MONITOR: Takođe tvrdite kako „vojna služba” ima „svu modernu opremu za prisluškivanje građana”?
MEDOJEVIĆ: Na osnovu mojih izvora iz Ministarstva odbrane došao sam do informacija da je dio stare opreme od Vojske SCG zadržan u Crnoj Gori, kao i da se pristupilo aktivnostima na nabavci nove opreme i tehnike za potrebe ove fantomske bezbjednosne službe. Prema našim informacijama ta nabavka je već obavljena i operativci ove vojne službe imaju potrebna tehnička sredstva za obavljanje svojih aktivnosti. Ova nabavka je, po svemu sudeći, obavljena tajno i za nju zna vrlo mali broj ljudi od najvećeg povjerenja vrha crnogorske vlasti. S druge strane, vojni bezbjednjaci nemaju saradnju sa ANB, pa se postavlja pitanje kako i s čim obavljaju svoje aktivnosti? Iz više izvora smo dobili informacije da je uloga ove službe da provjerava političku podobnost pripadnika Vojske Crne Gore i Ministarstva obrane, kao i da budno prate javne nastupe koji kritički govore o haotičnom stanju u Ministarstvu odbrane i VCG. Tako su se bezbjednosne i kontarobavještajne provjere ove fantomske službe svele na provjere ko kako glasa i ko se ne slaže sa katastrofalnim stanjem u kojem se nalazi VCG.

MONITOR: Ilegalne aktivnosti „vojne službe” dovodite u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”?
MEDOJEVIĆ: Pritisak međunarodnih faktora na policiju, ANB i tužilaštvo da hapse vođe kriminalne organizacije svakim danom je sve veći, a svima je jasno da bi takva akcija dovela do pada Vlade ili velikih smjena u ovim institucijama. Dolazi vrijeme podnošenja računa, a sve je veći broj profesionalaca i u policiji i ANB koji ne žele da, poslije pada ovog režima, završe kao Rade Marković i drugi pripadnici službe u Srbiji koji su do kraja i slijepo izvršavali naređenja Miloševića

MONITOR: Za Milana Roćena tvrdite da „komanduje vojskom iz sjenke”. Na koji način?
MEDOJEVIĆ: Ideja formiranja vojne bezbjednosne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Na ovaj problem upućuju i neki krugovi iz NATO saveza sa kojima sam ja imao komunikaciju, koji upozoravaju na neophodnost definisanja ove službe u skladu sa Ustavom Crne Gore. PzP je u više navrata upozoravao na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i to dovodimo u vezu sa mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa. Koju cijenu će platiti država Crna Gora i naše evroatlantske integracije zbog ovih privatnih aranžmana – tek ćemo da vidimo.

 

VIDAK LATKOVIĆ, PORTPAROL MINISTARSTVA ODBRANE
Ne prisluškujemo nikoga


MONITOR: Iako je ministar odbrane demantovao da je OBS formirana, činjenica je da je posebnim Pravilnikom takva služba već definisana. Kako to objašnjavate?
LATKOVIĆ: Shodno zakonskoj obavezi da organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove, Ministarstvo odbrane je svojim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji propisalo postojanje OBS kao organizacione jedinice koja bi pružala obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i ratu. Ovim Pravilnikom je samo predviđen broj izvršilaca u službi – 17, a radna mjesta i opis poslova će se propisati posebnim pravilnikom koji će biti donijet nakon izmjena i dopuna Zakona o odbrani. Nakon što su prošli skupštinsku proceduru, Vlada je odlučila da, radi dodatnog sagledavanja, povuče iz skupštinske procedure Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani. Dakle, u Ministarstvu odbrane još nije formirana organizaciona jedinica sa ovlašćenjima da tajno prikuplja podatke.

MONITOR: Da li Ministarstvo odbrane razmjenjuje podatke sa stranim obavještajnim službama i kojim?
LATKOVIĆ: U sklopu ukupnih aktivnosti na pripremi jedinice za mirovne misije i njeno upućivanje u ISAF misiju u Avganistanu i potrebe za razmjenom obavještajnih informacija o situaciji na terenu gdje bi bila locirana naša jedinica, Ministarstvo odbrane naravno razgovara i o ovoj temi sa strateškim partnerom i zemljama koje već učestvuju u ovoj misiji.

MONITOR: Da li je Ministarstvo odbrane nabavilo sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu?
LATKOVIĆ: Ministarstvo odbrane ne posjeduje, nije nabavljalo, niti imalo namjeru da nabavi nikakvu “sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu”, niti je takva sredstva koristilo u svom radu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

7 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

7 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo