Posjeta predsjednika Skupštine Ivana Brajovića Specijalnom državnom tužilaštvu može se posmatrati u kontekstu predstojećih izbora. I za članove parlamenta i u tužilačkoj organizaciji
Predsjednik Skupštine Ivan Brajović gostovao je, po pozivu, u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Javnost je uskraćena za informaciju o čemu je, i sa kim, predsjednik Socijaldemokrata razgovarao. Bez advokata.
Da je tema za razgovor bilo, to znamo i bez zvaničnih objava. Zaboravljeni djelovi prve dionice auto-puta, afera Ramada u kojoj je Brajović ostao jedini lažni svjedok koji nije procesuiran i pravosnažno osuđen ili sporna prodaja zemljišta u Danilovgradu, samo su neke od njih.
Istog dana obaviješteni smo da je viša državna tužiteljka Suzana Milić sudu podnijela optužnicu protiv Željka Vukovića, stavljajući mu na teret da je jedan od napadača na književnika Jevrema Brkovića, 24. oktobra 2006. godine, kada je ubijen Srđan Vojičić. Sa još nepoznatim saučesnicima. Bez utvrđenog motiva i identifikovanih inspiratora, naručilaca i organizatora zločina.
Priča podsjeća na sudski rasplet ubistva vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića. Jedan osuđeni za koga i tužilac tvrdi da nije izvršilac ubistva (Damir Mandić). Nepoznat egzekutor, motivi, naručilac… I priznanje ministra pravde Zorana Pažina i direktora Uprave policije Veselina Veljovića da slučaj, zbog propusta tokom istrage, najvjerovatnije neće biti do kraja riješen.
Željko Vuković je sa zločinom iz 2006. godine javno povezan prije šest mjeseci. Tada su, praktično na 13. godišnjicu Vojičićevog ubistva i pokušaja ubistva Brkovića, policija i tužilaštvo slavodobitno saopštili da je on identifikovan i uhapšen na osnovu DNK-a materijala sa jedne od metalnih šipki koje su koristili napadači na Brkovića.
Šef kriminalističke policije Enis Baković je saopštio da Vuković, na osnovu prikupljenih dokaza, nije Vojičićev ubica. I da nadležni još ne znaju ko jeste. ,,Postoje dokazi iz kojih proizlazi osnov sumnje da on nije direktni izvršilac ubistva pokojnog Vojičića. Ovo krivično djelo još do kraja nije rasvijetljeno. Ostalo je još rada na identifikaciji dva izvršioca”, rekao je Baković. I kako tada, tako i danas.
Sa pričom o Brajovićevoj rivolving kartici iz Atlas banke, ogromnim iznosima koje je dugovao po tom osnovu (50 – 70 hiljada, prema različitim izvorima) i načinu na koji je taj dug izmiren upoznao nas je odbjegli tajkun i vlasnik upropašćenih IBM i Atlas banke Duško Knežević. On je tada, opisujući i dokumentujući finansijske usluge koje je činio državnim funkcionerima (Milo Đukanović, Branimir Gvozdenović, Velibor Milošević, Budimir Šegrt…) kazao kako je Brajovićeve dugove tolerisao jer njegova SD kontroliše državno preduzeće Aerodrome Crne Gore, i odlučuje u kojoj banci će držati višemilionske depozite. Iz nekog razloga, njihov izbor godinama je bila Kneževićeva Atlas banku.
Potom je MANS, javnosti i Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), predočio detalje operacije Rivolving – Kosić. Prema dokumentima koje su prikupili, Brajović je krajem 2013. sa firmom Free Eenrgy sklopio predugovor o prodaji 4.500 kvadrata zemljišta u danilovgradskom selu Kosić za 150 hiljada eura. Dva dana kasnije Atlas banka kupcu odobrava kredit u istom iznosu (150.000 eura). Tek u junu 2016. banka je, kao jednu od mjera obezbjeđanja vraćanja kredita, stavila hipoteku na zemljište u Kosiću.
„Sastavni dio ugovora o hipoteci“, navode iz MANS-a, „bio je i izvještaj o procjeni vrijednosti nekretnine, gdje se navodi da vrijednost zemljišta iznosi 81 hiljadu eura“. Šest mjeseci kasnije Atlas banka obavještava katastar da je kompanija Energo Invest Group (nekadašnja Free Energy) izmirila kompletan dug. Dvije nedjelja nakon toga isto zemljište dobija novog vlasnika. Za 55 hiljada eura kupuje ga Dražen Vujisić, jedan od vozača Duška Kneževića.
Višegodišnju operaciju Knežević je, opisujući svoj poslovni aranžman sa Brajovićem, sažeo u jednu rečenicu: ,,Ja sam mu u stvari oprostio dug, jer sam mu suštinski dao pare da ga pokrije”.
Sve ovo smo, dakle, saznali u prvom tromjesečju prošle godine. U novembru je stigla i vijest da su u SDT-u, po ovom slučaju, „formirani spisi predmeta“. U toku je izviđaj, dodali su.
Krajem prošle godine glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je objasnio kako predsjednika Skupštine do tada nije mogao saslušati zato što on nema status osumnjičenog. Još se ispituju događaji i utvrđuje da li su oni proizveli društveno opasne posljedice, saopštio je Katnić. Uz opasku: „Do tada je Brajović ugledan građanin i ja žarko želim da to bude i dalje…“.
Slične želje Katnić je prethodno, u više navrata, poželio i Milu Đukanoviću. Pa se jednako žarko potrudio da na predsjednikov ugled ne padne ni trunka sumnje i pored do detalja dokumentovanih malverzacija sa njegovom rivolving karticom u Atlas banci, spornim garancijama za milionski kredit u Londonu ili sponzorisanim putovanjima u mondenska ljetovališta… Katnić, jednostavno, ne može da zamisli da Đukanović i njegovi najbliži (afera Limenka) stiču dobit na način koji bi „proizveo društveno opasne posljedice“. Pa neka košta koliko košta.
A zašto Brajović ne može ono što može Đukanović? Pa, to je isto kao da pitate zašto DF ne može ono što može DPS.
Od prethodnih parlamentarnih izbora SDT, predvođeno Katnićem, na sudu pokušava dokazati da su čelnici DF-a „prali novac“ i nezakonito finansirali svoju kampanju. Iste optužbe na račun DPS, dokumentovane ili zasnovane na priznaju čelnika te partije, i dalje se istražuju. SDT od aprila 2018. istražuje donacije koje su, uoči prethodnih izbora, na račun DPS-a uplaćivali stanovnici Vrela ribničkih. Vjerovatno najsiromašniji stanovnici Podgorice donirali su ozbiljan novac, stotine i hiljade eura pojedinačno, a da to nadležnima nije bilo sumnjivo dok ih nijesu uzbunile NVO. Od tada izviđaju.
I to je nešto, rekli bi oni koji duže od godinu ukazuju da je državno tužilaštvo ignorisalo Đukanovićevo priznanje o paktiranju vladajuće partije sa krupnim biznisom („interesna dobrovoljnost“). Predsjednik države i vladajuće partije tada je, praktično, priznao da njegova partija vodi dvostruko knjigovodstvo. „Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu“, rekao je Đukanović, „Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti organi tražili”. To u tužilaštvu nema ko da čuje.
Posjeta predsjednika Skupštine tužilaštvu može se posmatrati u kontekstu predstojećih izbora. I za članove parlamenta i u tužilačkoj organizaciji.
Neko je pravilo da se, uoči izbora, dio saveznika vladajuće partije nađe u naslovima crne hornike. Tek da se podsjete da savezništvo sa DPS-om nema valjanu alternativu. Pošto bi promjena saveznika mogla skupo koštati njihove čelnike sa medom na prstima.
Ni Milivoje Katnić ne krije da želi drugi mandat. Pošto mu prvi ističe 3. jula. ,,Ja očekujem da do kraja odradim ovako profesionalno i dobro. Da ne kalkulišem, da bi bio izabran. Očekujem da ću imati protivkandidata, očekujem atletiku da trčimo na 100 ili 400 metara bez obzira na moje godine, i očekujem da izaberu najboljeg…“, kazao je početkom marta. Situacija nije jednostavna. Katnića bi za novi mandat morao predložiti vrhovni državni tužilac. On je trenutno u v.d. stanju. Baš kao i dobar dio tužilačke i pravosudne organizacije. Nema naznaka da bi se to moglo promijeniti u skorijoj budućnosti. Zato valja biti inventivan. A, može biti, i kooperativan.
Podizanje optužnice protiv Željka Vukovića, pod uslovom da je sud potvrdi, uglavnom služi za popravljanje statistike. Bez opasnog talasanja. Ukoliko zaista ne vjerujete da je pisca Jevrema Brkovića, neposredno po izlasku romana koji je kompromitovao dio ovdašnjih moćnika, samoinicijativno napao heroinski zavisnik. (Vuković negira optužbe i „pretpostavlja“ da je DNK na šipki ostavio dok je skupljao staro željezo).
To je šablon. Slavoljub Stijepović bivši ministar, gradonačelnik i aktuelni šef kabineta predsjednika države „pere novac“ tako što ga od Duška Kneževića nosi u DPS. Vladajuća partija za to ne snosi nikakve sankcije. Ili ono kad nekadašnjeg sekretara VDT-a Nenada Vujoševića tužilaštvo tereti za kriminalno udruživanje i pranje novca, ignorišući njegove tvrdnje iz objelodanjenih telefonskih razgovora da je za Kneževićev račun kupovao tužilačke usluge. Ako to nije radio zašto je optužen. Ako jeste – đe su mu saučesnici. Ili makar svjedoci iz tužilaštva da potvrde pokušaj podmićivanja.
Nakon polovičnog obračuna sa kriminalnom organizacijom koju je u Budvi organizovao i predvodio Svetozar Marović (izbjegao zatvor i sačuvao ukradeni novac) glavni SDT Milivoje Katnić i njegovi saradnici se nijesu bavili slučajevima visoke korupcije. Otud sumnje da je i budvanska epizoda odrađena za račun pobjedničke frakcije vladajuće partije. Vidjećemo u novom mandatu. Ili, ipak, ima i drugih mogućnosti. I kandidata.
Zoran RADULOVIĆ