Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA PRESUDA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Nalogodavac van dometa pravde

Objavljeno prije

na

,,Budna sam dočekala jutro. Strah od nepravde čini me nervoznom. Petak 27.februar, plaši me. Kakva će biti odluka Apelacionog suda? Pitanje, koje me muči, pitanje od kojeg mi se oduzima dah. Plašim se da mi ponovo ne ubiju brata Slavoljuba”, napisala je na svom FB profilu Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića, dan uoči izricanja presude Apelacionog suda.

U petak 27. februara, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, predsjednik sudskog Vijeća Apelacionog suda Dragiša Rakočević pročitače presudu, čime će biti okončano četvrto suđenje za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, ubijenog prije gotovo deceniju, 30. avgusta 2005, ispred svoje kuće.

Deset godina kasnije ubistvo nije rasvijetljeno a sudski epilog još se čeka.

Način na koji je opstruiran decenijski sudski postupak, smjenjivane sudije koje su ga vodile, nizale se štamparske greške u presudama, nestajali dokazni materijali, govori jedno: da neko jako moćan ne želi da se sazna puna istina o ubistvu inspektora Šćekića. Gotovo sistematski su iz predmeta izdvajani dokazi koji ukazuju da je u pozadini ubistva organizovani kriminal i njegova sprega sa nosiocima vlasti.

Na optuženičkoj klupi su Barani Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović, Saša Boreta i Milan Šćekić. Prema posljednjoj presudi, koju je oborio Vrhovni sud, Boreta i Bigović osuđeni su za organizaciju ubistva na po 30 godina zatvora, a istu kaznu dobili su i Šćekić kao izvršilac i Vujadinović kao pomagač ubistva. Radi se o presudi koju je izrekla sutkinja Višeg suda Biljana Uskoković, a Apelacioni sud potvrdio u jesen 2013, čime je ta presuda postala i jedina koja je tokom decenije procesa prošla više sudske instance. U maju 2014. obara je Vrhovni sud, s obrazloženjem da se nijesu mogli koristiti ključni dokazi jer se radi o dokazima specijalnog tužilaštva, a ,,nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala”.

Optuženi su u prvoj presudi, koju je u avgustu 2009. godine donio kasnije smijenjeni sudija Lazar Aković, osuđeni upravo za ,,zločinačko udruživanje”. Aković im je izrekao ukupno 115 godina za zločinačko udruživanje, svrstavši tako ubistvo inspektora Šćekića u kategoriju organizovanog kriminala.

Optuženi Barani nijesu samo u Akovićevoj sudnici označeni kao dio organzovanog kriminala.

,,Prema policiji Bigović kontroliše grupu od osam ljudi i povezan je sa Lukom Bojovićem preko njegovih saradnika Cvetka Simića i Ilije Novovića”, navodi OCCRP. Prema njima, Bigović je bio konektovan na tzv. rakovački klan, pošto je njegova sestra udata za vođu tok klana Nebojšu Stojovića Stojketa. Bigović se vidi kao veza Stojovića i Luke Bojovića, člana Arkanovih tigrova i vođe zemunskog klana koji je u Madridu krajem 2014. osuđen na 18 godina zatvora za zločinačko udruživanje.

Bigović i Boreta kao dio organizovane grupe registrovani su i u tzv. plavoj knjizi kriminala domaćih službi. ,,Po brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih dela koja sadrže elemente terorističkih akata, izdvaja grupa kojom rukovode Saša Boreta, Ljubo Bigović i Armin – Muša Osmanagić”, navodi se u objavljenim djelovima tih obavještajnih dokumenata. Dalje stoji: ,,Oni su u sprezi sa pojedinim pripadnicima beogradskog podzemlja, a povezani su i sa ‘kolegama’ iz bivših jugoslovenskih republika, Albanije, zapadnoevropskih i južnoameričkih država, što je indicija da je u pitanju organizovani lanac za šverc narkotika”.

U prvim danima suđenja, u sudnici su predstavljene rute kretanja, i međusobni susreti optuženih u vremenu prije ubistva inspektora Šćekića, dok su trajali napadi na hotel Splendid, događaj koji se nalazi u pozadini slučaja. Zanimljiv podatak iz sudnice je da je optuženi Vujadinović neposredno prije napada na hotel Splendid, zaustavljen na policijskom punktu kod Petrovca, ,,dok je upravljao ML mercedesom vlasništvo biznismena Veselina Barovića”. Barović je prijatelj premijera Mila Đukanovića.

Inspektor Šćekić je radio na istrazi napada na hotel Splendid kada je ubijen. Vijeće sutkinje Uskoković zaključilo je da je ubijen pošto je došao do dokaza da iza napada stoje Boreta i Bigović. Motivi i nalogodavci bombaških napada nijesu na sudu nikada rasvijetljeni.

U decembru 2013, policijski inspektor Predrag Vučinić koji je bio u obezbjeđenju Splendida tokom napada, objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju, u kom Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Kartal od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića traži zaštitu od svojih pretpostavljenih koji mu, kako piše, ne daju da istražuje Mićunovića. Kartal je penzionisan, a istragu je preuzeo Šćekić. Kartal je tužilaštvu potvrdio da je to njegova zabilješka. Zabilješka se nalazi u odvojenom predmetu i nije dio predmeta čija će presuda biti poznata u petak.

U ljeto 2005. Splendid je u tajnosti kupio bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici ostali nepoznati javnosti. Ta firma je bila zakupac hotela i u obavezi na višemilionska ulaganja u hotel koji je naprasno privatizovan. Ukupna suma tih investicija poklapa se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Mićunović je nakon završetka napada postao stalni gost Splendida.

Žarko Radulović, direktor hotela i svjedok u procesu je tadašnjoj specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović ispričao da iza napada stoji barski kriminalni klan – Bigović, Kožar i Boreta i da mu je saopšteno da će napadi prestati ako za dva i po miliona eura kupi kuću od Nikole Borete, koja vrijedi mnogo manje. Baš to svjedočenje, jedan od ključnih dokaza o organizovanom kriminalu u pozadini ubistva, je u međuvremenu izdvojeno iz spisa, a Radulović je pred Apelacionim sudom nedavno saopštio da se ,,ne sjeća” šta je svjedočio pred tužilaštvom. Prošlo je deset godina i ne sjećam se detalja”, naveo je on.

Pred sudom su izjave ranije mijenjali i pripadnici policije. Miljan Perović, direktor ZIKS-a i vjeruje se Đukanovićev kandidata za novog šefa ANB, na sudu je opovrgao ranije iskaze – da je Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom inspektoru Šćekiću neposredno pred ubistvo. Slavica Šćekić optužila je Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Prvu presudu, sudije Akovića, koja optužene tereti za zločinačko udruživanje, više sudske instance ukinule su pod sumnjivim okolnostima. Aković podnosi ostavku nakon što je Sudski savjet, pod kontrolom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice tražio njegovo razrješenje. On je javno ustvrdio da je Medenica na njega vršila pritisak. Apelacioni sud potom ukida njegovu presudu.

Slučaj preuzima sutkinja Slavka Vukčević. Ona donosi osuđujuću presudu izrekavši optuženima maksimalne kazne za ubistvo, ali ih ne tereti za zločinačko udruživanje. Medenica opet insistira na razrješenju sudije u slučaju Šćekić. Sutkinja Vukčević na kraju sama traži razrješenje i biva izabrana za notarku. Apelacioni sud obara i njenu presudu, u dijelu koji se odnosi na izrečene kazne robije, ali potvrđuje dio u kom se optuženi oslobađaju za zločinačko udruživanje.

Vrhovni sud konačno prošle godine traži da se iz predmeta izuzmu svjedočenja Radulovića i zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, još jedan od ključnih dokaza tužilaštva. Vlaović je svjedočio da su mu optuženi u zatvoru potvrdili da su organizovali i izvršili ubistvo inspektora Šćekića. U međuvremenu je nestao, pa naprasno nedavno nađen CD sa njegovim svjedočenjem. CD je na kraju ipak saslušan u sudnici, a dio iskaza ostao van predmeta.

Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da se iz predmeta izdvajaju ključni dokazi i tako ruši slučaj, te da se sudijama ostavlja sve manje prostora za osuđujuću kaznu optuženima. Slavica Šćekić smatra da je, bez obzira na to ostalo dovoljno dokaza da se optuženi osude (vidi box) i po njoj bi jedina zakonita odluka morala biti osuđujuća.

Kako god presudi Apelacioni sud, nalogodavac će ostati van dometa pravde. A slučaj ubistva inspektora Šćekića i napad na hotel Splendid ostaće da čekaju nekog novog tužioca.

SLAVICA ŠĆEKIĆ, PRAVNA ZASTUPNICA I SESTRA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA
U ubistvo moga brata umiješan ANB

MONITOR: Za petak je najavljena presuda Apelacionog suda u slučaju ubistva vašeg brata, inspektora Slavoljuba Šćekića. Šta očekujete od te presude, imajući u vidu da proces traje deceniju, tokom koje su se dešavale brojne ,,greške” i opstrukcije procesa?
ŠĆEKIĆ:Vrhovni sud je naložio vijeću Apelacionog suda da otkloni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 386 st.1 tač. 8 ZKP, koje se sastoje u tome što je nejasna izreka pobijene presude u odnosu na krivično djelo iznude , vezano za događaj podmetanja eksplozivnih naprava na objekat hotela Splendid u izgradnji. Povrede člana 386 st. 1 tač.7 ZKP, koje se sastoje u tome što se u postupku donošenja drugostepene presude nije sudilo za krivična djela na organizovan način, pa se u konkretnom slučaju nijesu mogli koristiti kao dokazi obavještenja koja su specijalnom tužiocu u vrijeme vođenja pretkrivičnog i krivičnog postupka dali Žarko Radulović i Zoran Vlaović; člana 386 st. 2 u vezi člana 356 st. 3 u vezi st.1 ZKP – što nije reprodukovan audiovizuelni snimak saslušanja svjedoka Vlaovića, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude i člana 386 st.2 u vezi člana 356 st. 2 u vezi člana 329 st. 4 ZKP – jer nijesu neposredno izvedeni dokazi, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Vijeće Apelacionog suda je otklonilo te povrede, saslušan je svjedok Žarko Radulović, reprodukovan je audiovizuelni snimak saslušanja Zorana Vlaovića, obrazloženo je kako i na koji način bi optuženi pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu koja prelazi 30.000,00 eura. Kada je dokazana krivica okrivljenima, za očekivati je da presuda bude pravedna i zakonita, i bez grešaka bilo koje vrste. A pravedna i zakonita će biti samo osuđujuća, maksimalna kazna u trajanju od po trideset godina. U ovom slučaju, krivica okrivljenih je dokazana. U suprotnom, smatraću da se i dalje nastavlja opstrukcija procesa, i da neki moćnik na sve moguće načine pokušava da svoje plaćenike spasi od kazne, kako ovi ne bi progovorili i ugrozili njegovu slobodu.

MONITOR: Mislite da će na odluku suda uticati to što su neki od dokaza na kom je građen slučaj, poput izjava Žarka Radulovića i dijela iskaza svjedoka Zorana Vlaovića, izuzeti iz spisa predmeta?
ŠĆEKIĆ: Iz predmeta je izuzet dio iskaza Žarka Radulovića dat pred specijalnim tužiocem, i dio iskaza Zorana Vlaovića, dat pred sudijom za istragu. To ne može uticati na odluku vijeća Apelacionog suda. Ima sasvim dovoljno dokaza u iskazima pomenutih svjedoka, kojima se potvrđuje krivica okrivljenih. Navešću samo jedan primjer.

Okrivljeni Boreta povjeravao se Vlaović Zoranu, zaštićenom svjedoku, i rekao mu je da su Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović neposredni izvršioci ubistva, a Boreta Saša i Ljubo Bigović, organizatori ubistva. Imajući u vidu da zaštićeni svjedok zna da je Boreta u svoje vozilo marke ferari ugradio metalne pločice za koje je platio iznos od 15.000,00 eura, potvrđuje da su njih dvojica bili bliski i da su se povjeravali jedan drugom dok su bili u pritvoru.

MONITOR: Više puta ste ocijenili da je u pozadini ubistva vrh crnogorske vlasti?
ŠĆEKIĆ: Moj brat je ubijen samo zato što je časno, pošteno i profesionalno obavljao svoj posao. U ubistvo pored već okrivljenih, umiješano je više lica, pojedinci iz ANB, jedan saizvršilac i nalogodavac. Zašto preostali učesnici u ubistvu nijesu privedeni licu pravde, diskutabilna je i veoma ozbiljna tema kojom za sada niko od nadležnih organa neće da se bavi, iako sam to više puta tražila, i usmeno i u pisanoj formi.

U Crnoj Gori organizovani kriminal opstaje zahvaljujući vezama sa političkim strukturama i institucijama. Umiješanost nalogodavca je vrlo teško dokazati, naročito ako je moćan, zaštićen i ako lišava života svakog onog ko otkrije njegove kriminalne radnje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo