MONITORING
NOVA PRESUDA DARKU ŠARIĆU: Politička klima topi kazne?
Otkako se Šarić 2010. naprasno predao beogradskim vlastima, tvrdeći da to čini jer se u Srbiji promijenila ,,politička klima”, mnogi koji su radili na slučaju Šarić smijenjeni su ili sklonjeni. Pa i dvojica sudija vijeća koje je Šarića osudilo na 20 godina. Novi sudski sastav smanjio je kaznu Pljevljaku na 15 godina. Hoće li klima u Beogradu do kraja procesa još istopiti kaznu osumnjičenom narkobosu
Kazna Darku Šariću istopila se u ponovljenom procesu koji se protiv ovog Pljevljaka, osumnjičenog da je narkobos i šef jedne od najvećih narkogrupa u Evropi i šire, već osam godina vodi u Beogradu.
Vijeće beogradskog Specijalnog suda ovoga puta Šarića je kaznilo sa 15 godina zatvora, što je za pet godina manja kazna u odnosu na onu prethodnu. Šarića je, naime, 2015. godine isti sud kaznio sa 20 godina robije, ali je tu presudu uskoro, već naredne 2016. godine, ukinio Apelacioni sud, i proces je vraćen na početak. Apelacioni sud je ukidanje presude obrazložio tvrdnjom da je Šarić trebalo da bude kažnjen po starijem, blažem zakonu, koji je izmijenjen 2009. godine, kada je i krenula akcija Balkanski ratnik, protiv Šarića i njegove grupe, zbog optužbi da su prošvercovali 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
No, nijesu se samo zakoni koji se sada u Beogradu primjenjuju na Šarića mijenjali. Otkako se 2010. godine Šarić naprasno predao beogradskim vlastima, uz obrazloženje da to čini jer se u Srbiji promijenila ,,politička klima”, mnogi pojedinci koji su godinama radili na tom slučaju smijenjeni su ili prebačeni na druge pozicije. Kada je pokrenuta akcija Balkanski ratnik , u Beogradu je na vlasti bila Demokratska stranka Borisa Tadića, a u vrijeme predaje Šarića, SNS i Aleksandar Vučić, nerijetko prozivan zbog bliskih veza sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem, ali i Đukanovićevim prijateljem Stankom Subotićem, povezivanim sa Šarićem i putevima zabranjene robe balkanskom rutom. Do danas, ostali su nepoznati detalji Šarićeve predaje, odnosno njegovih pregovora sa srpskim i crnogorskim vlastima.
Ono što je, međutim, očito je da su se nakon njegovog hapšenja do najnovije smanjene kazne desile brojne smjene onih na koje se ne može lako uticati, a koji su bili uključeni u istragu i proces protiv Šarića. Tako je Ivica Petrović, bivši šef operative BIA, koji je vodio istragu protiv narkokartela neposredno pred hapšenje Šarića degradiran na mesto operativca BIA u Obrenovcu. Istražni sudija Dragan Lazarević, koji je potpisivao odobrenja za prisluškivanja i mjere nadzora, premješten je 2014. godine na drugu funkciju. Ubrzo, Vučić smjenjuje i nekadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije Srbije Rodoljuba Milovića, kog je Šarić u sudnici optužio da je ,,korumpirani general Papaja” koji mu je navodno smjestio dokaze. Kada ga je smijenio Vučić je kazao da je Milović pošteni policajac. Zašto smjenjuje poštenog policajca, ostalo je nejasno.
Konačno, dvojica sudija koji su bili u vijeću Specijalnog suda koje je Šarića ranije kaznilo sa maksimalnih 20 godina robije, na sumnjiv način sklonjeni su iz tog suda, a nakon što je donešena ta presuda. Tu odluku tročlano vijeće nije donijelo jednoglasno, dvojica sudija su bili za, a jedan protiv takve kazne. Glasanje je tajno, pa se ne zna ko je kako glasao. Ono što se zna je da je samo jedan od trojice sudija koji su donijeli tu presudu, Siniša Petrović ostao u Specijalnom sudu. I ne samo to, nego je nakon presude napredovao. Petrović je sada predsjednik Specijalnog suda, a bio je i u vijeću koje je donijelo novu presudu protiv Šarića.
Sudija Vladimir Vučinić tvrdio je za beogardski Mrežu za istraživanje korupcije i kriminala (KRIK) da je na njega vršen i direktan pritisak, a nakon odluke da vrati pasoš beogradskom biznismenu Miroslavu Miškoviću, kojeg Vučićeva vlast koristi kao simbol njihove posvećenosti borbe protiv korupcije. Prema svjedočenju Vučiniča na njega je pritisak vršio predsjednik Višeg suda Aleksandar Stepanović koji je njega i Aleksandra Trešnjeva premjestio iz odeljenja za organizovani kriminal. Oni su se uzalud žalili na ovu odluku. Nakon svega, Vučinić je napustio sudstvo i postao advokat.
U trenutku kada je Vučinić sklonjen iz Specijalnog suda, osim za slučaj Šarić bio je zadužen i za druge važne procese, među kojima je suđenje osmorici bivših pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) s Miloradom Ulemekom Legijom na čelu zbog oružane pobune. Nakon njegove smjene, u tom procesu uslijedila je oslobađajuća presuda, a Šariću, sada pet godina manja.
Zanimljivo je i da je Vučinić, kada je u pitanju proces protiv Šarića, jedini koji se bavio uslovima predaje Pljevljaka. On je, kako napominje beogradski KRIK, bio jedini član sudskog vijeća koji je insistirao da Šarić objasni okolnosti svoje predaje.
„Htio sam da saznam motive zašto se predao. Interesovalo me je o čemu je i s kim pregovarao. To je naišlo na različito razmatranje, ne u javnosti, nego interno. Mnogi su se nervirali zašto sam postavio ta pitanja. Čak su tražili i moje izuzeće. To je nešto što sam doživeo prvi put u karijeri, da se nakon završetka suđenja, a dva dana prije objavljivanja presude traži moje izuzeće kao člana vijeća! Da je Šarić znao da će dobiti kaznu od 20 godina, ne vjerujem da bi se predao”, objašnjavao je sudija Vučinić za KRIK. Beogradski mediji su nakon Šarićeve predaje spekulisali da je osumnjičenom narkobosu obećano maksimalno 10 godina robije.
Drugog sudiju Specijalnog suda koje je Šarića kaznilo sa 20 godina, Trešnjeva, predsjednik Višeg suda Stepanović sklonio je iz tog suda, tvrdeći da nema dovoljno iskustva. Ta ocjena, piše KRIK, bila je suprotna evaluaciji rada Trešnjeva koju je nekoliko mjeseci ranije izradila Komisija Apelacionog suda i u kojoj je istaknuto da on „izuzetno uspješno obavlja sudijsku funkciju“. Takođe, strukovno udruženje CEPRIS, čiji je Trešnjev član, reagovalo je na ovo Stepanovićevo obrazloženje navodeći da nije iznio istinite informacije i da postoji bojazan da je Trešnjeva premjestio iz ličnih razloga.
Hoće li klima u Beogradu do kraja procesa dodatno istopiti kaznu osumnjičenom narkobosu, ostaje da se vidi. Očigledno je međutim, da Šarićevoj grupi pogoduje klima ne samo u Srbiji, nego i u Crnoj Gori.
Brat Darka Šarića, Duško, i Jovica Lončar, direktor Šarićeve kompanije Mat company, oslobođeni su nedavno optužbi da su oprali oko dvadeset miliona eura preko crnogorskih banaka. Tužilaštvo i sudstvo su prebacivali odgovornost jedni na druge za palu optužnicu, ali je jasno da se tužilaštvo iz nekog razloga nije mnogo bavilo porijeklom novca za koji su tvrdili da su oprali Šarić i Lončar, što je umnogome uticalo na krajni ishod procesa. Takođe, da je do ovdašnjih organa, vrlo je moguće da se nikakav proces protiv Pljevljaka i njegove grupe nikada ne bi ni pokrenuo.
Šarićeva grupa je u Crnoj Gori imala brojne poslove, bila prilično prisutna u biznisu, i imala dobre političke konekcije. Proces protiv Šarića i Lončara u Crnoj Gori nije pokrenut na incijativu crnogorskog tužilaštva, već italijanskih organa. Takođe, Šarićeva grupa je ovdje i nakon što je pokrenuta akcija Balkanski ratnik, neometano poslovala, a tužilaštvo ćutalo uprkos upozorenjima medija.
Monitor je tako u proljeće 2010. objavio seriju tekstova o sumnjivim transakcijama koje je klan Šarić vršio posredstvom Hipo Alpe Adrie, a preko svog poslovnog partnera pokojnog Dragana Dudića i njegovog sina Damjana, kasnije uhapšenog u Atini zbog pranja novca. Tužilaštvo nije reagovalo.
Vijesti su objavile da je, recimo, Prva banka braće Đukanović dodijelila kredit Šarićevoj firmi i više od pola godine nakon što je podignuta optužnica protiv ove grupe u Beogradu. Tako je u avgustu 2010. odobren kredit od 15 miliona eura, a kao hipoteka dat je luksuzni hotel Maks prestiž u Budvi koji se formalno vodi na srpskog državljanina Bojana Stanojkovića, ortaka Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc kokaina.
Prema, svojevremno u javnost dospjelim dokumentima srpske BIA, u pregovore o predaji srpske policije sa Šarićem uključen je bio i crnogorski kontroverzni biznismen, prijatelj Đukanovića sa optužnice za šverc cigareta u Italiji, Branislav Brano Mićunović. Mićunović je navodno prijetio da će izvršiti atentat na tadašnjeg srpskog šefa policija Milorada Veljovića ukoliko se ne ispoštuje dogovor između njega i policije o predaji narkobosa.
Čini se da sve teče po dogovoru.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Komentari
Komentari
Izdvojeno
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
Komentari
PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove
-
Izdvojeno2 sedmiceOSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
INTERVJU3 sedmiceVESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
FOKUS4 sedmiceREZULTATI POPISA: Svih nas ima
-
DUHANKESA4 sedmice35 godina “Monitora“ – kapa dolje!
-
HORIZONTI4 sedmiceANDRIJA MANDIĆ – VOJVODA DIOBA: Od Ace do Ace
-
DANAS, SJUTRA4 sedmiceŽeđ, 35
-
Izdvojeno4 sedmiceSLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze
-
ANKETA4 sedmiceTRI I PO DECENIJE MONITORA: Luča slobodnog novinarstva