Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVA INICIJATIVA U KULTURI: Da li je Crnoj Gori potreban muzej arhitekture

Objavljeno prije

na

Na inicijalno pismo za osnivanje crnogorskog muzeja arhitekture, sa šest adresa stigla su samo dva odgovora. Generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu, Aleksandar Dajković otpisao je arhitekti  Slobodanu Bobu Mitroviću u oktobru prošle godine, davanjem načelne podrške njegovim naporima u oblasti očuvanja arhitektonske baštine Crne Gore

 

Na adrese šest crnogorskih institucija upućena je, u septembru prošle godine, Inicijativa za formiranje muzeja arhitekture Crne Gore.Kratak tekst obrazloženja zanimljive inicijative primili su predstavnici krunskih institucija  koje mogu pokrenuti ovaj projekat, predsjednik Savjeta CANU, Dragan Vukčević, ministar kulture Aleksandar Bogdanović i ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović. Dopis je istovremeno upućen  Savezu arhitekata CG, Inženjerskoj komori i Arhitektonskom fakultetu u Podgorici.

Koliko ima interesovanja nadležnih u Crnoj Gori za podizanje svijesti o značaju arhitektonskog stvaralaštva, o očuvanju arhitektonskog nasleđa i aktivnog učešća u diktiranju pravaca oblikovanja prostora u savremenoj Crnoj Gori, znaće se po reagovanju na poziv za osnivanje ustanove kakve imaju razvijene zemlje u svijetu.

Kao inspiracija za osnivanje muzeja arhitekture poslužila je izložba pod nazivom Nerealizovani arhitektonski planovi u knjaževini/kraljevini Crnoj Gori, autora Tatjane Jović i Aleksandra Berkuljana, koja je u aprilu prošle godine održana u Biljardi na Cetinju i kasnije u junu u Dvorcu kralja Nikole u Baru, koja je ukazala na veliko bogatstvo arhivskog materijala istorijskog graditeljstva Crne Gore.

Potpisnici ove Incijative, arhitekta Slobodan Bobo Mitrović, kao i par istraživača i dokumentarista crnogorske istorije urbanizma i graditeljskog nasleđa, Tatjana Jović, direktor Muzeja kralja Nikole i Aleksandar Berkuljan, službenik Narodnog muzeja Crne Gore, ističu,  kako vodeće kulturne institucije na Cetinju, Državni arhiv, Dvorski arhivi Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević posjeduju veliki arhivski materijal istorije graditeljstva na prostoru današnje Crne Gore. Pored bogate arhivske građe, osnovaniGrađevinskiiArhitektonski fakultet u Podgorici te dinamična izgradnja Crne Gore, čine bazne elemente za osnivanje muzeja arhitekture.

,,U pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom od Crne Gore se zahtijeva postojanje baze podataka o bilo kojoj društvenoj i privrednoj oblasti. Mi to nemamo. Prostorno planiranje, urbanistički planovi, arhitektonska i graditeljska djela, infrastrukturni sistemi, kulturni pejzaž, zaštićena kutlturna dobra, vjerski objekti, istorijska urbana jezgra, itd.., granski su dezintegrisani, u velikom broju ne postoje elementarni podaci o objektima… Neke institucije postoje i egzistiraju, međusobno neumrežene i nekoordinirane. Svakog dana postaje sve očiglednije da ne postoji insititut koji će ovlašćeno interpretirati graditeljsku i kulturno istorijsku nauku, važan segment nacionalnog identiteta, kao modela izgradnje i kulturnog modela po kojem živimo u Crnoj Gori”, navodi se u tekstu Inicijative.

Da autentični, prepoznatljivi model, stil gradnje vezan za područje Crne Gore,  odavno ne postoji, dokaz su raznovrsne i stilski neusklađene građevine nastale  tokom proteklog investicionog buma na Crnogorskom primorju kao i u glavnom gradu. Pravila arhitektonskog oblikovanja primjerena području, ukinuta su. Nekada su postojala, gradski propisi  do tančina su definisali izgled svakog novog objekta. Čak je i srednjovjekovni Statut Grada Budve propisivao jasne uslove za izgled budućih građevinskih objekata koji su se morali poštovati. U savremenoj Crnoj Gori projekti arhitekture velikog broja objekata, hotela, turističkih naselja, stambenih zgrada ili pojedinačnih vila, stižu metodom copy-paste projekata sa interneta. Pa  tako uz more niču građevine inaselja koja nemaju ničeg zajedničkog sa naslijeđenom arhitekturom ili sa odlikama mediteranskog stila gradnje. To su najčešće neke kvazi moderne građevine, kopije objekata iz svjetskih metropola ili azijskih urbanih centara, potpuno neprimjerenih ambijentu prostora Crne Gore. Koliko bi ustanova poput muzeja arhitekturemogla pomoći u formiranju i afirmaciji posebne crnogorske arhitekture, nije baš najjasnije.

,,Muzej arhitekture proučavao bi istorijski razvoj i savremenu praksu, institucionalno prostorno planiranje, urbanističke ideje specifičnog prostora i reljefa Crne Gore, projektovanje objekata svakodnevnog života, javne prostore, forme uređenja životne sredine i planiranja održivog razvoja, formirajem muzejskih fondova i svjedočanstvima proteklih izgradnji. Afirmacijom nacionalne urbanističke i arhitektonske misli, kroz povremene izložbe svojih i graditelja iz regiona i svijeta, publikovanjem svojih istraživačkih radova, ukazivao bi na trajne vrijednosti arhitekture Crne Gore najširoj publici i stručnoj javnosti”, obrazlažu autori inicijative.

Takve ustanove osnovane su u mnogim zemljama svijeta, negdje kao muzej arhitekture, često  kao muzej arhitekture,dizajna i primijenjenih umjetnosti. Poznat je Muzej arhitekture u Londonu – MoA, osnovan sa vizijom da bude globalni centar za preduzetništvo i inovacije u arhitektonskoj industriji, mjesto gdje i profesionalci i javnost dolaze da uče i informišu se o trendovima u arhitekturi isrodnim industrijama, kroz radionice, kurseve, predavanja, konferencije, izložbe. Poput naučne ustanove otvorenog tipa, posvećene pronalaženju načina da se javnost uključi u arhitekturu.

Na sajtu Vikipedije objavljena je lista oko tridesetak muzeja arhitekture u raznim zemljama, od kojih većina u nazivu ima odrednicu nacionalne arhitekture, kao Muzej njemačke arhitekture u Frankfurtu, Muzej finske arhitekture u Helsinkiju, Muzej estonske arhitekture u Talinu ili Muzej portorikanske arhitekture u SAD. Među njima se izdvaja velelepni prvi nacionalni muzej italijanske arhitekture, MAXXI- Muzej arhitekture i dizajna u Rimu, smješten u modernom zdanju za XXI vijek. Tu su i stari i novi Bauhaus muzeji u Vajmaru u Njemačkoj, Državni muzej arhitekture u Moskvi, Kanadski centar za arhitekturu u Montrealu ili EDO – Muzej arhitekture na otvorenom u Tokiju i mnogi durgi širom svijeta.  Zanimljiv je  u tom smislu Muzej narodne arhitekture i života, osnovan u Užgorodu u Ukrajini kao i Muzej domaćeg dizajna i arhitekture u Londonu.

U zemaljama u regionu muzeji arhitekture osnovani su u Zagrebu i Ljubljani.  Dok u Beogradu, u okviru Muzeja nauke i tehnike egzistira posebna sekcija, Zbirka Odjeljenja arhitekture koja se bavi prikupljanjem zaostavštine najznačajnijih srpskih neimara 19. i 20. vijeka. Odjeljenje posvećeno arhitekturi posjeduje oko 10.000 projekata najznačajnijih arhitekata Srbije kao i značajnih ruskih arhitekata koji su u njoj radili između dva svjetska rata.

Šta bi to bila crnogorska arhitektura teško je reći, ali bi neke naučne eskpertize na takvo pitanje možda dale pravi odgovor. Na inicijalno pismo za osnivanje crnogorskog muzeja arhitekture, sa šest adresa stigla su samo dva odgovora. Generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu, Aleksandar Dajković otpisao je arhitekti Mitroviću u oktobru prošle godine, davanjem načelne podrške njegovim naporima u oblasti očuvanja arhitektonske baštine CG.  Upoznao ga je detaljno sa zakonskim okvirima za osnivanje, status, upravljanje, rukovođenje, finansiranje i druga pitanja vezana za formiranje jedne takve institucije. Dajković je naveo da je inicijativa opravdana  i od značaja je za naučno-istraživačku djelatnost, zaštitu i očuvanje arhitektonskog nasleđa Crne Gore, te da će Ministarstvo kulture sa ,,osobitom pažnjom sagledati Vaš predlog i ukoliko bude potrebno, kontaktiraće Vas”.

Kurtoazna podrška stigla je mejlom i od Inženjerske komore, koju ispred Sekcije za arhitekturu potpisuje arhitekta Maja Velimirović. Ostali su ostali uzdržani po pitanju osnivanja Muzeja arhitekture pa i Savez arhitekata i Arhitektonski fakultet. Nije im palo na pamet da je to možda njihov posao.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladina odluka da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra izazvala je velika negodovanja kod starih zakupaca. Posebno zbog povećanja cijena početnih naknada zakupa, te novog načina bodovanja prijava na tenderima po kom oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama –  neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda

 

 

Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup plaža na Crnogorskom primorju, na osnovu pravilnika o Izmjenama i dopunama Programa  privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024 – 2028. godine kojeg je Vlada donijela 11. februara, izazvao je pravu buru nezadovoljstva među dosadašnjim korisnicima u pojedinim primorskim opštinama.

Javno preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi, objavilo je u ponedjeljak 17. februara Javni poziv za zakup 96 kupališta na području budvanske rivijere. Dan kasnije isto je učinjeno i za plaže na području Bara i Ulcinja, zatim Tivta i Kotora.

Riječ je o javnim kupalištima, dugim prirodnim pješčanim plažama, stjenovitim uvalama i novoizgrađenim malim terasama, kojih na Crnogorskom primorju ima ukupno 563, uključujući nova 74 gradska kupališta izgrađena u organizaciji JP Morsko dobro.

Za 70 hotelskih kupališta biće raspisan tender za novi zakup nešto kasnije, kada se završi posao iznajmljivanja javnih kupališta. Izuzetak čine plaže koje su pod dugoročnim investicionim ugovorima.

Svi ugovori o zakupu kupališta na cijelom primorju su nevažeći. Tender nije bio raspisan prošle godine zbog kašnjenja nadležnog ministarstva sa usvajanjem dokumentacije, zato su odlukom Vlade ugovori sa starim zakupcima po drugi put bili aneksirani. Prethodno su na isti način produženi ugovori 2023. godine, nakon čega je Državna revizorska institucija (DRI) upozorila Vladu da se gube prihodi od zakupa obale zbog produžavanja ugovora sa cijenama i uslovima iz 2019. godine., i dala preporuku da se to ispravi.

Protiv odluke da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra glasali su potpredsjednik vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ministri iz redova Demokrata i ministar za ljudska i manjinska prava, Fatmir Đeka, nisu učestvovali u glasanju, dok su ostali članovi Vlade podržali ovu odluku.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok bolnice javnog zdravstva kubure sa magnetnim rezonancama,  Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO) je tokom prošle godine za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama. Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura

 

 

Nikšićka i bjelopoljska, dvije najveće opšte bolnice u Crnoj Gori, više od dvije godine čekaju obećane aparate za magnetnu rezonancu (MR). Tenderi su raspisani ali i poništeni. Posljednji put u avgustu prošle godine kada nije podnijeta nijedna ispravna ponuda i ponuđači su isključeni iz postupka javne nabavke.

Cijela procedura kreće ispočetka, pa će ove bolnice u novom postupku tražiti aparate za magnetnu, vrijednosti od po milion eura, drugačije specifikacije, jer su prethodno poručeni već prevaziđeni. Iz Ministarstva zdravlja još su planirali kupovina MR aparata za Klinički centar Crne Gore (KCCG) i KBC Kotor.

Crnogorsko javno zdravstvo raspolaže sa četiri aparata za magnetnu rezonancu koja su u funkciji. Tri ima Klinički centar, od kojih je jedan u Dječijoj klinici, jednu magnetnu rezonancu ima KBC Berane, dok je jedan novi uređaj namijenjen Opštoj bolnici u Baru u fazi instalacije.

Dok javno ne nabavi svoje, građani ove usluge koriste u privatnim zdravstvenim ustanovama. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO)je tokom prošle godine, za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama.Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura.

Preglede i liječenje osiguranika Fonda za zdravstvo u privatnim klinikama država je 2023. godie platila ukupno oko 2.700.000 eura. Najviše novca je i tokom te godine plaćeno klinici Hipokrat za preglede magnetnom rezonancom – 820 hiljada eura, značajno više nego ove.

U maju prošle godine ova klinika podnijela je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SPO) protiv direktora Fonda zdravstva Vuka Kadića zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Na sajtu Vlade na kome je prezentiran broj zaposlenih u upravi precizira se- ,,u ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”.

Kada se broju zaposlenih dodaju i ova privredna društva ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu. Ukupno 76.481 zaposlenih.

Prema poralu Moj novac,Instituta Alternativa, u državnim preduzećima zaposleno je 22.105 ljudi. U privrednim društvima na državnom nivou 13.702, a u opštinskim preduzećima 8.403.

I pored neumoljive statistike koja se čita i sa vladinog sajta, premijer tvrdi da već imaju uspjeha u racionalizaciji državne uprave. ,,Centralna vlast je smanjila broj zaposlenih za 400 od novembra 2023. do novembra 2024. godine. Ukupno, zajedno sa lokalnim samoupravama, broj ljudi u javnom sektoru je manji za 150 što znači da su lokalne samouprave više zapošljavale. Čak i u javnim preduzećima je manje zaposlenih, pa je recimo u Rudniku uglja, broj zaposlenih manji za 100, bilo je je 1.300, sada je oko 1150. U Eektroprivredi je isti slučaj. Polako smanjujemo broj zaposlenih, a ove godine ćemo brutalno krenuti u razračunavanje sa ovim problemom”, kazao je Spajić.

Podaci sa sajta Vlade govore da dosadašnje razračunavanje izgleda ovako – do najvećeg povećanja zaposlenih je došlo u Generalnom sekretarijatu Vlade i ministarstvima. U ovim institucijama se broj zaposlenih sa 3.095 u novembru 2021, povećao na više od duplo – 7.353 u decembru prošle godine. Samo od septembra 2024, kada je bilo 7.047 zaposleno je preko 300 novih radnika. Skok je još značajniji od juna 2024. kada je bilo samo 3.379 zaposlenih u ministarstvima i Generalnom sekretarijatu.

Značajan pad zaposlenih u organima javne uprave zabilježen je pod stavkom Organi u sastavu ministarstava –  sa 12.188 iz novembra 2021, na 7.490 u decembru 2024.

Iako premijer pominje smanjenje zaposlenih čak i u javnim preduzećima, statistika svjedoči o velikom povećanju broja radnika u posljednje četiri godine.

Crnogorski elektrodistributivni sistem DOO Podgorica (CEDIS) –  od promjene vlasti 2020. godine kada je bilo 1.360 zaposlenih, došlo se do 1.721 radnika u 2023. godini. Broj radnika se povećao i u Pošti Crne Gore sa 988 u 2020. godini na 1.189 u 2023, Aerodromi Crne Gore sa 961 na 1.124 u 2023. godini. Prema premijerovim podacima o 1.300 zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja, broj radnika se u toj državnoj kompaniji povećao skoro duplo u odnosu na 2020. kada je bilo 691 zaposlenih. Podaci sa sajta Moj novac govore da je zaposlenih u 2023. bilo 1.168.

Lokalna preduzeća su uglavnom u gubitku, ali im to im ne smeta da zapošljavaju radnike. Tako je podgorička Čistoća 2020. godine imala 489 zaposlenih, a 2023. čak 641. Iste godine zabilježila je rekordni gubitak od 1,7 miliona eura.

U susret najavljenoj racionalizaciji uprave, premijer je obećao da država neće zaboraviti svoje bivše zaposlenike. Suština je da se nađe način da se ti ljudi zaposle u privatnom sektoru, kazao je premijer i najavio program Iskra. ,,Inicijativa Iskra će pomoći tehnološkom opismenjavanju građana i za samo tri mjeseca kampa građani će moći da se zaposle na konkurentnim mjestima i primaju dobre zarade”, kazao je Spajić.

Zanimljivo je da je premijer Spajić istakao ,,da je laž da je aktuelna vlast nastavila politiku partijskog zapošljavanja”!

Brojni medijski tekstovi i istraživanja o premrežavanju uprave i državnih preduzeća partiskim, rođačkim i kumovskim kadrovima, govore da je nova vlast ne nastavila, nego čak i unaprijedila partijsko zapošljavanje i nepotističke prakse.

I dok premijer najavljuje otpuštanja, iz Ministarstva javne uprave, koje je zaduženo za ovu problematiku, tvrde da u ovom trenutku nije zahvalno govoriti o višku zaposlenih u javnim ustanovama.

Iz ovog ministarstva Danu su saopštili da Crnu Goru na putu pristupanja EU očekuju brojne obaveze, pa iz tog razloga se očekuje jačanje postojećih kapaciteta javne uprave a čak i regrutovanje novih kadrova.

„Činjenica koja to potvrđuje jeste i da EU, u iznosu od 5,6 miliona eura kroz dva projekta, podržava jačanje kapaciteta u javnoj upravi na centralnom i lokalnom nivou, uključujući usvajanje Plana zapošljavanja i obuku novih državnih službenika za upravljanje EU fondovima, s fokusom na dva pilot sektora (zaštita životne sredine, zapošljavanje i socijalna politika)“, naveli su  iz Ministarstva javne uprave.

Premijer je, s druge strane, izjavio da je ova vlada dva puta slala rješenja Evropskoj komisiiji za smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. ,,I oni su to oba puta odbili”, rekao je Spajić.

Nadu uliva procjena Ministarstva javne uprave da će u trenutku pristupanja Crne Gore u EU između 100 i 150 službenika biti delegirano na rad u institucijama EU.

Kad će početi i kako će se odvijati smanjenje državne uprave još uvijek ne znamo. Ono što znamo je da ona puno košta.

Svake godine iznova saznajemo da državna uprava nemilice troši novac građana. Tokom protekle godine trošak službenih putovanja u zemlji i inostranstvu koštao nas je 8,4 miliona, a za reprezentaciju (ručkovi, večere, jela, zakuske) oko 950 hiljada eura, odnosno ukupno oko 9,4 miliona eura za te svrhe. Sve to je bilo za oko 2,7 miliona eura više nego što je bilo predviđeno rebalansom budžeta za proteklu godinu.

Saznali smo i da ručkovi lokalnih i državnih funkcionera često koštaju preko hiljadu ili par hiljada eura, da poslanici tokom godine uspiju o našem trošku da obiđu preko 10 inostranih destinacija, da se i pored preko 4.500 službenih automobila i dalje izdvajaju stotine hiljada za kupovinu novih… Uobičajeno, glomazni državni aparat ima svoje potrebe i prohtjeve koje građani plaćaju. Sve do neke racionalizacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo