U kotorskom Institutu za biologiju mora tvrde da je ulov ribe eksplozivnim napravama tek rijetka pojava u našoj zemlji. ,,Možda se ponegdje i danas dešava, ali su to usamljeni slučajevi. Mislim da je takvo divljaštvo prošlost”, kaže direktor te institucije Aleksandar Joksimović. No, Joksimović, na žalost, nije u pravu. Ovaj, kako neki vole kazati tradicionalni način ulova ribe, još je veoma rasprostranjen na Crnogorskom primorju, posebno na njegovom južnom dijelu, pa čak i na rijeci Bojani. Iz policije je zvanično potvrđeno da samo u Ulcinju ima 35 registrovanih dinamitaša. Da ih možda ima i više, mogu se uvjeriti svi oni koji ujutro prođu barkom ulcinjskim priobaljem. Na gotovo svakoj ponti mogu se viđeti po dvije osobe kako spremno čekaju „masu”. Ali, nije to više kao nekada kada se od jedne eksplozije lovilo na stotine kilograma ribe. Sada se dinamit baca da bi se ulovilo samo nekoliko kilograma. Ulcinjani vole svoje ribare, čak iako su dinamitaši. Znaju da na taj način oni hrane svoje familije, ali je to istovremeno jedan od načina da zadovolje svoju strast za ribom. Posljednjih godina se, naime, veoma malo ribe lovi mrežama, još manje kočama. Kako je ribe u Port Mileni i u rijeci Bojani takođe znatno manje, onda se zadovoljavaju i sve rjeđim ulovom popularnih „nobelovaca” (nazvanih tako po A. Nobelu, izumitelju dinamita).
ZAKON: Predsjednik opštine Ulcinj Nazif Cungu smatra da više nema izgovora za ovakvo stanje. „Zakon je više nego jasan i treba ga sprovesti. Mi smo spremni da pomognemo ljudima koji na nelegalan način love ribu, ukoliko je razlog tome njihovo loše imovinsko stanje, odnosno ukoliko im je to jedini izvor zarade”, rekao je on. Čini se, dakle, da ubrzano prevladava svijest da je to loša tradicija i da se na taj način nemjerljiva šteta nanosi zajednici, moru i biodiverzitetu. Tome su svakako najviše doprinijele nesreće koje su se proteklih godina dogodile dinamitašima na ovom području. Najdrastičniji su dva primjera: jedan od njih ostalo je bez nogu, a drugi bez ruke i oka. Tokom ljeta često su ugroženi i plivači a posebno ronioci. Prije nekoliko godina u Hrvatskoj, kod Paškog mosta, od dinamita je poginulo dvoje njemačkih turista. Bijahu to otac i sin, strastveni ronioci, oba doktori. Nakon toga njemački mediji su pozivali Njemce da ne idu na ljetovanje u „varvarsku Hrvatsku”.
POLICIJA: Najveća odgovornost za razmah „nobelovaca” svakako je na policiji, koja već decenijama sprovodi akciju Dinamit. No, rezultati su veoma loši. „Ovo je djelo teško dokazivo”, kaže šef ulcinjske policije Rudolf Elezović, koji je pozvao mještane i vlasnike restorana da ne kupuju ribu ulovljenu dinamitom i na taj način daju doprinos suzbijanju te pojave. Iz crnogorske Vlade je najavljeno da se radi na reorganizaciji ribarske inspekcije, te da se razmatra mogućnost da se granična policija uključi u kontrole na moru. I izvršni direktor ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić kaže da je potrebna energičnija akcija policije i obalske straže, uz podršku civilnog sektora kako bi se ovaj problem konačno riješio. „Ne stanemo li ovim pojavama hitno na kraj, mogli bi smo uskoro ostati bez ribe”, ističe on i dodaje da je sada, na početku pristupnih pregovora s Evropskom unijom, pravi momenat za tako nešto.
RAVNOTEŽA: Dobar primjer za to pruža susjedna Hrvatska. U toj zemlji kontrole i nadzor zajednički sprovode policija i inspekcije uz pomoć pasa treniranih za pronalazak eksploziva, a kazne su rigorozne. Onima koje uhvate u lovu ribe minama, osim novčanih kazni koje dosežu 800 hiljada kuna (preko 100 hiljada eura), prijeti i dvogodišnja zabrana ribolova. Tu je i kaznena prijava zbog izazivanja opšte opasnosti. Konstatujući da je kod nas ekološka svijest još uvijek na niskom nivou, Hodžić navodi da resursi mora, rijeke Bojane ili Port Milene nijesu neograničeni i da njihovo prekomjerno iskorišćavanje može nepovratno izmijeniti prirodnu ravnotežu. Iako je u poređenju s italijanskom obalom Jadrana, stanje kod nas mnogo bolje, on ocjenjuje da bi bilo korisno da se na nekim osjetljivim lokalitetima na Crnogorskom primorju uvede lovostaj i da se istovremeno izradi ribolovna osnova. I zaista: neke naučne studije su pokazale da je potrebno potpuno zabraniti bilo kakav izlov odnosno ribolov kao i odlaganje smeća i otpadnih voda u Boki Kotorskoj u narednih 30 godina da bi se ekosistem djelimično oporavio i vratio na stanje iz 70-tih godina prošloga stoljeća. Prije toga odlukama države i opštinskih organa, voljom pojedinaca i osvještenih ribara treba zaustaviti razaranje okoline i zaštićenih vrsta od kojih svi zavisimo.
Težak ribarski posao
Siromaštvo i nedostatak drugog posla ključni su razlozi koji dinamitaši navode za bavljenje tom štetnom djelatnošću. Jer, nije nipošto prijatno s jeseni ili zimi plivati i roniti u moru na nekoliko stepeni iznad nule dok duva bura. „Teži život od nas pomoraca imaju samo ribari”, kaže pomorski kapetan Luka-Batko Đakonović.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice