Turistička sezona je praktično već počela i svi se učesnici u tom procesu slažu da će ona biti veoma dobra, ali da će najveći problem, uz buku, biti i nedostatak radne snage. Poslodavci su ranije nego dosad krenuli u potragu za radnicima širom regiona, ali taj rezervoar nije dovoljan. U većim hotelima već je uobičajeno da radnici stižu i iz Meksika, Turske, Nepala, Filipina, Kube…
„Potreban radnik/ca” je najčešći oglas koji se može pročitati ovih dana i sedmica na portalima na Crnogorskom primorju. Najčešće se traže pomoćni radnici i radnice u kuhinji, čistačice, sobarice, kuvari, konobari, slastičari, spasioci na plažama…
Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore pozvali su sve zainteresovane državljane Crne Gore da se prijave za sezonske poslove na našem primorju. Oformili su viber grupu koja broji više od 6.000 članova, u kojoj se objavljuju slobodna radna mjesta. Navode da su na taj način već zaposlili više od 2.000 ljudi.
Da posla ima mnogo, a da je radnika malo, najbolje pokazuje primjer Budve. Na osnovu zvaničnih statističkih podataka, broj nezapošljenih lica, koja se vode na evidenciji Biroa rada u toj opštini, je 782, dok je ukupan broj oglašenih slobodnih radnih mjesta gotovo dva puta veći, tačnije iznosi 1.455. Oko 70 odsto radnika u našoj „prijestonici turizma” se potražuje za rad u ugostiteljstvu.
Činjenica je, međutim, da mnogi koji su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore ne žele da rade sezonske poslove ili traže posao u susjednoj Hrvatskoj gdje su plate sezonaca, u pravilu, za oko 60 odsto veće nego u našoj državi. Tako je, na primjer, prosječna plata konobara oko 1.250 eura. Nešto manje od 300 osoba iz Crne Gore je prošle godine radilo u Hrvatskoj na sezonskim poslovima.
Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve kaže da će zbog manjka radne snage u turizmu i konkurencije susjednih država, ugostitelji biti prinuđeni da podignu cijenu njihovog rada. Tako je na Primorju sada plata konobara od oko 600 do 800 eura, a kuvara od 1.200 do čak 3.000 eura u nekim od ekskluzivnijih restorana.
Zato je i mala Crna Gora postala atraktivno tržište za radnike koji žele da rade tokom turističke sezone. Postalo je pravilo da najveći broj sezonaca u Boku i Budvu stiže iz Srbije i Bosne i Hercegovine, dok se za rad na ulcinjskim plažama, ugostiteljskim objektima i hotelima pretežno angažuju radnici iz Albanije i Kosova.
No, u većim hotelskim objektima već je uobičajeno da radnici stižu i iz Meksika, Turske, Nepala, Filipina, Kube… U susjednoj Albaniji ih je mnogo iz Bangladeša i veoma su zadovoljni kvalitetom njihovog rada. Stoga je posredovanje postalo unosan posao, jer se agencijama, koje su uglavnom iz Beograda, plaća 200 eura po sezoncu.
„Uz obezbijeđen smještaj, dva obroka dnevno, platu i propisane poreze, jedna sobarica nas košta oko 1.000 eura mjesečno. To je skuplje nego da naše državljane plaćamo od 600-700 eura, ali smo prinuđeni na ovaj korak, jer radnicu na drugi način ne možemo da obezbjedimo”, kaže nam vlasnik hotela u Ulcinjskom polju.
Prema procjeni dekana Fakulteta za biznis i turizam u Budvi dr Rada Ratkovića, našoj turističkoj privredi samo na Primorju je potrebno oko 10.000 sezonaca.
Upravo je za prva tri mjeseca ove godine u Crnoj Gori, kako navode iz Ministarstva unutrašnjih poslova, izdato oko 10.000 dozvola za privremeni boravak i rad stranaca, što je više od 60 odsto više nego godinu prije.
U Crnoj Gori se primjenjuje sistem kvota za privremeni boravak i rad stranaca, a ta brojka za ovu godinu utvrđena je na oko 21.500 dozvola.
Iako je zapošljavanje sezonaca sa dalekih destinacija mnogima jedina preostala opcija, za Ratkovića ona je samo privremena.
„Zapošljavanje sezonaca iz dalekih država je vatrogasno rješenje, sve dok kao država bježimo od suštine da moramo reformisati turizam i vratiti ga dominantno na zapadnoevropsko tržište, na čemu ništa ne činimo. Ako ne umijemo da napravimo turizam koji će biti prihvatljiv za naše stanovništvo, da rade u turizmu i kao radnici, i menadžeri i preduzetnici, onda nama takav turizam ne treba”, ističe on.
Prema riječima predsjednika Udruženja šefova kuhinja Crne Gore Vuka Mitrovića, država mora sistemski reagovati na problem manjka sezonske radne snage, jer će u protivnom mladi odlaziti u potrazi za boljim uslovima.
Kao dobar primjer rješavanja ovog gorućeg problema i dodatni motiv za zapošljavanje, ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović smatra uvođenje instituta stalnog sezonskog radnika u turizmu. „Dugo čekanje na prijavu radnika je takođe veliki problem, posebno izražen u Budvi, stoga pozivam da se iznađe mogućnost kako bi zahtjevi po ovim pitanjima bili završavani u zakonskom roku od 15 dana. Snaga je u saradnji Vlade i privrede i to je zajednički, ogroman potencijal koji moramo da iskoristimo kako bismo kroz male korake ostvarili velika djela. Moramo probati da tražimo modele, a ne prepreke i idemo u susret privredi, a ne protiv nje“, kaže on.
No, da bi se to ostvarilo, nužan preduslov je rješavanje sezonalnosti crnogorskog turizma, jer kod nas glavna sezona traje 45 do 60 dana, odnosno jul i avgust. Ako se ima u vidu činjenica da je u toku izgradnja niza hotelskih objekata (samo u Ulcinju će nakon ljeta početi gradnja najmanje tri hotela visoke kategorije), onda je u pravu direktor bečićkog Splendida Žarko Radulović koji upozorava da će ove godine problem sa radnom snagom biti veliki, sljedeće na kvadrat, a 2025. na kub.
A tek kakav bi problem bio kada bi se govorilo o pitanjima njihove kvalifikacije.
Mustafa CANKA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice