Povežite se sa nama

MONITORING

Njegova zemlja

Objavljeno prije

13 godina

na

milodj

Da li je ocjena američkog uglednog lista Forin afers da je Crna Gora mafijaška država još jedan znak da se bliži kraj dvodecenijske vladavine Mila Đukanovića i da je miljenik Zapada izgubio taj status? Forin afers je američki časopis Savjeta za spoljnu bezbjednost SAD. U izdanju za april, časopis je Crnu Goru svrstao u mafijaške države, pored Bugarske, Sjeverne Koreje, Gvineje Bisao, Venecuele i Ukrajine. Autor članka je Moises Naim, kolumnista više uglednih svjetskih časopisa, inače ministar trgovine u Venecueli ranih devedesetih i bivši direktor Svjetske banke.

To je druga teška optužba na račun crnogorske vlasti sa američke adrese ove godine. U januaru je američko pravosuđe otvorilo aferu Telekom i dokazalo da je tokom privatizacije te kompanije napravljen koruptivni dil u kom su učestvovali visoki vladini zvaničnici, menadžeri Telekoma, sestra Mila Đukanovića, Ana Kolarević, a da je najveći dio novca od mita uplaćen preko firme koja je povezana sa crnogorskim tajkunom i bliskim Đukanovićevim prijateljem Duškom Kneževićem. Crnogorsko tužilaštvo od tada zdušno radi da aferu prekrije zaborav.

Iz DPS-a su odmah uzvratili objašnjenjem da su za ocjenu Forin afersa da je Crna Gora mafijaška država krivi opozicionari i dio medija. Po DPS-u naivni Amerikanci potpali su pod njihov uticaj. Ocijenili su i da Crna Gora ne bi bila u predvorju EU da je mafijaška država. Opozicionari su podsjetili da je uslov za ulazak Crne Gore u EU na kom Brisel insistira upravo borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, a da su američke diplomate, što je objavio Vikiliks, iz Crne Gore u Vašington slale depeše koje su Crnu Goru slikale baš onako kako je danas slika Moises Naim u Forin afersu.

Đukanović se sa funkcije premijera posljednji put povukao nakon susreta sa pomoćnikom američkog državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009, a njegovo je povlačenje navodno bilo Stajnbergov zahtjev. To je demantovano, ali je Đukanović ipak napustio funkciju. Pritisak Amerikanaca dovođen je u vezu sa akcijama američke DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postali globalni problem.

Pripadnici i vođe tih klanova u Crnoj Gori su, dok se širom regiona protiv njih vode postupci, ostali ugledni biznismeni, često i partneri vlasti u privatizacijama ovdašnjih preduzeća. Upravo je prethodne sedmice domaće pravosuđe oslobodilo Duška Šarića, brata odbjeglog narko bosa Darka Šarića, optužbi da je bio dio organizovane kriminalne grupe koja je trgovala narkoticima. On i njegov saradnik Jovica Lončar osuđeni su zbog pranja novca. Šarići su najveći dio novca u Crnoj Gori oprali preko dvije crnogorske banke, od kojih je jedna banka braće Đukanović, a transakcije su obavljane i nakon podizanja optužnica protiv tog klana širom svijeta. A potom su Šarić i njegovi saradnici, jedan po jedan, neometano izašli iz zemlje.

Isti je slučaj i sa odbjeglim narko bosom Safetom Kalićem, te Stankom Subotićem i drugim licima. Oni to nijesu mogli bez blagoslova crnogorskih vlasti. Kalić je, poznato je, privatizovao više državnih preduzeća na sjeveru Crne Gore, a ministri nijesu štedjeli riječi hvale za ,,uglednog investitora”.

,,Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, piše Moises. Zvuči poznato?

Da je Đukanović istovremeno bio i šef države i kriminalne organizacije, optužbe su iznijete još prethodne decenije sa italijanskih zvaničnih adresa. U intervjuu za italijansku Republiku, koja je ovih dana, pred odlazak Lukšića u posjetu tamošnjoj vladi, prenijela tekst iz Forin afersa, italijanski ministar finansija Otavijano del Turko je 2001. godine Đukanovića optužio za šverc cigareta, povezanost sa italijanskom mafijom, i pružanje zaštite poznatim italijanskim mafijašima kao što je Frančesko Prudentino.

Đukanovićevo ime je do skoro stajalo na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta, a uklonjeno je zbog premijerskog imuniteta. U fusnoti dokumenta Savjeta Evrope Đukanović se i dalje vodi kao optuženi za šverc cigareta. Na optužnici su njegovi prijatelji i saradnici: Stanko Subotić, Veselin Barović, Branislav Brano Mićunović, Dušanka Jeknić, Branko Vujović, Miodrag Ivanišević…

,,U mafijaškim državama vladini zvaničnici pribavljaju bogatstvo za sebe, svoje porodice i prijatelje koristeći novac, radnu snagu, politički uticaj i globalne kriminalne veze da cementiraju i prošire vlast”, piše Forin afers. Moises navodi da su u takvim zemljama lica sa sumnjivim kapitalom nerijetko vlasnici važnih preduzeća, skupa sa vladinim zvaničnicima.

Đukanovićevi saradnici sa italijanske optužnice u Crnoj Gori uživaju status uglednih ljudi i biznismena, a mnogi posjeduju važna preduzeća.

Veselin Barović je od države preuzeo veliki broj državnih preduzeća, koje kontroliše uglavnom preko Eurofonda. U njegovom su vlasništvu od Ulcinjske solane, koju je kupio za nekoliko stotina hiljada eura a čija je vrijednost izmjenama planske dokumentacije dostigla milijardu, do hotela Fjord, Izbora Bar i sličnih nekadašnjih državnih preduzeća. Manjinski akcionari optuživali su ga za malverzacije na berzi, što nikada nije do kraja ispitano. Poznat je i po nekažnjenim incidentima i fizičkim nasrtajima na opozicionare i novinare.

U Crnoj Gori Subotić zvanično više nema imovinu i poslove. Monitor je, međutim, pisao da je Subotić u isprepletanim poslovnim vezama sa poltičkim vrhom Crne Gore, zbog čega je Subotić tužio naš list zbog ugleda časti, a crnogorski sud ove sedmice presudio u Subotićevu korist. Subotić je u Beogradu u prvostepenom postupku nedavno osuđen zbog šverca cigareta, a u italijanskoj optužnici označen je kao jedan od glavnih Đukanovićevih ljudi za šverc i pranje novca.

Više izvora tvrdilo je i da je Subotić stvarni vlasnik televizije IN. Zanimljivo, Moises Naim opisujući mafijašku državu kaže da su u takvim državama kriminalci „ugledni ljudi koji kontrolišu radio i televizijske stanice” ili imaju svoje novine. Subotića su u Srbiji optuživali da je preko njemačkog WAZ-a pokušao da preuzme kompletno tamošnje tržište štampe. On je u Srbiji posjedovao najveću distributivnu firmu Futuru plus, koju je, zanimljivo, preuzeo od Vanje Bokana uključenog u šverc cigareta preko Crne Gore i likvidiranog u Atini prije deset godina. Futuru je od Subotića potom preuzeo Darko Šarić. WAZ je kratko ušao i u vlasništvo Vijesti.

Ratko Knežević, Đukanovićev bivši blizak prijatelj i šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, je crnogorski duvanski kartel optužio za ubistvo urednika hrvatskog Nacionala Iva Pukanića, a govorio je o postojanju užeg kabineta smrti u Crnoj Gori koji je kriv za više likvidacija i nerasvijetljenih ubistava

Nije samo Subotić bio zainteresovan za medije. Šarić i njegovi saradnici bili su među deset najvećih akcionara državne Pobjede.

U posjedu medija, televizije 777, je i Lutrija Crne Gore iza koje, kako tvrdi više izvora, stoji još jedan od Đukanovićevih bliskih saradnika sa međunarodnih optužnica Brano Mićunović. Mićunovića policije i tužilaštva u regionu označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, a njegovo ime je u tom kontekstu pominjano i u procesu koji se u Beogradu vodi protiv klana Šarić.

Prema zvaničnim registrima Mićunović je u odboru firme Džek pot i ima skromnu imovinu. Više izvora tvrdi da je Mićunović stvarni vlasnik Lutrije Crne Gore koju formalno posjeduje Sava Grbović, Mićunovićev bliski saradnik. Grbović je javnosti poznat i po nedavnim prijetnjama koje je uputio novinarima Vijesti, a nakon njihovog članka o monopolu i privilegovanom položaju Lutrije u Crnoj Gori. Lutrije se rijetko privatizuju i najčešće ostaju u monopolu države. Ili se nacionalni interes u državama poput Crne Gore poklapa sa interesom lica sa međunarodnih potjernica i njihovih saradnika? Da nije to inspirisalo Forin afers?

Grbović i dalje nesmetano koristi državnu novinu za zastrašivanje Vijesti, ali i državnih organa. O tretmanu Mićunovića, govore i skorašnje izmjene planske dokumentacije u Budvi napravljene tako da se poklope njegov i interes grada.

Forin afers podsjeća da je i Rusija jedna od mafijaških država, u kojima ,,mafija ima državu” i ukazuje na upliv organizovanog kriminala u važne tamošnje poslove kao što je posao sa aluminijumom. Naš KAP privatizovale su of šor kompanije čiji se stvarni vlasnik ne zna, ali se kao vlasnik nerijetko u javnost istura ime Olega Deripakse, ruskog oligarha. Zbog poslovanja KAP-a, nakon što su ga preuzeli Rusi, crnogorski građani vratiće preko 20 miliona eura kredita za koje je garantovala crnogorska vlada. Nebojša Medojević, lider PZP –a, iznio je nedavno optužbe da je i KAP privatizovan po modelu sličnom Telekomu, te da je mito iznosio preko 300 miliona eura. Prema njegovim tvrdnjama dio novca naši su zvaničnici prokockali lošim poslovnim potezima, zbog čega sada duguju Rusima.

Medojević je nakon pisanja Forin afersa ocijenio da borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i demontaža režima koji stoje iza ,,mafijaških država” postaje prioritet spoljne politike SAD i EU.

Nije samo Moises govorio o mafijaškom tipu države. Govoreći o Kini kao jednoj od sličnih oblika vladavine, australijski analitičari su nedavno upozoravali da je nerijetko da takvi sistemi nastaju u nekadašnjim socijalističkim zemljama, u kojima je mali broj ljudi nasiljem i kriminalom došao do imovine koju nasiljem pokušava i da sačuva. Poznato?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo