Povežite se sa nama

MONITORING

Ništa drugo nije važno

Objavljeno prije

na

Ponovo smo svjedoci kako i koliko vlast kvari ljude. Kada su mu, u decembru 2010, trebali glasovi skupštinske većine, Igor Lukšić je u svom ekspozeu – kao jedno od životnih i političkih načela – servirao poruku: ,,Oni koji raspolažu novcem poreskih obveznika moraju odgovarati za svoje rezultate”. Osamnaest mjeseci kasnije nestala je premijerova želja da polaže račune, bilo kome i bilo gdje, izuzev na zatvorenim sjednicama predsjedništva DPS-a ili u kabinetu Mila Đukanovića. Oponentima malo prijeti (prijaviće ih donatorima), malo im spočitava nemoral (bave se politikom) a najviše im se, izgleda, čudi. Njemu je super – a vidi njih.

Tako se, nedavno, djelujući kao da je krajnje ozbiljan, zapitao da li oni koji traže ostavku njegovog kabineta smatraju da „ukoliko ova vlada ode” postoji bolja!? I kao potvrdu činjenice da je vlast nešto najbolje što nas je moglo zadesiti, Igor Lukšić je sa nama podijelio tajnu o budućnosti KAP-a i Željezare. „Postoji opcija ili da ih imate ili da ih nemate”, otkrio nam je. Ono, valjalo bi da nam je objasnio i sadašnju poziciju ovih kompanija i to što ih ima u troškovima (aktivirane kreditne garancije, isplaćene otpremnine, subvencije za struju) a nema na prihodnoj strani državnog budžeta (porezi, doprinosi, PDV…). Ili to spada u male tajne DPS kuhinje, dostupne samo odabranima. Onima koji, što bi rekao Lukšić, raspolažu novcem poreskih obveznika. Bez obaveza da objasne svoje odluke i polože račune.

Zato smo u situaciji da premijer Lukšić i njegovi drugovi, usput to su i ministri ekonomije i finansija, od javnosti taje ,,službeni put” u Maroko (gdje su novogodišnji mamurluk liječili u apartmanima Adrijana Zeke, ćaskajući sa konobarima i šefom recepcije u Amanovom hotelu o turističkim potencijalima Budve, Cetinja i Skadarskog jezera) dok se na sva zvona razglasilo kako je premijer o sopstvenom trošku išao na beogradski koncert Metalike. Dok je on slušao Nothing Else Matters (Ništa drugo nije važno), crnogorska javnost je pokušavala da se oporavi od spoznaje da su nekadašnji gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga i njegov kompanjon Naser Keljmendi – jedan od najpoznatijih likova iz balkanskog kriminalnog miljea – od tužilaštva otkupili pravo da nekažnjeno čine krivična djela za koja je zaprijećena višegodišnja zatvorska kazna. Treba očekivati da sjutra isto uradi i nezvanični gospodar Podgorice Miomir Mugoša, kumovi iz Rožaja i Pljevalja Safet Kalić i Darko Šarić, dok se o odgovornosti najkrupnijih riba iz Podgorice, Nikšića ili Budve ne smije ni razmišljati.

Kada premijeru spočitavaju da je 2010. obmanuo javnost i Skupštinu navodeći da će njegova vlada povećati BDP, smanjiti nezaposlenost i budžetski deficit, razdužiti zemlju i sagraditi neophodne infrastrukturne objekte, iz Lukšićevog kabineta umjesto ostavke, ili makar izvinjenja zbog lažnih obećanja, stigne saopštenje u kome se podsjeća da je prosječna plata u periodu od 2006. do 2011. porasla, „uprkos izrazito nepovoljnim globalnim uticajima”. Da li je moguće da saradnici premijera Lukšića vjeruju kako je crnogorska javnost zaboravila da je tri od pomenutih pet godina obilježila ekonomska euforija nezabilježena u modernoj istoriji? More novca izlilo se tada i u Crnu Goru, i samo DPS-u i SDP-u možemo da zahvalimo što od silnih milijardi danas ovdje nema ni traga ni glasa.

Umjesto toga imamo ekonomske zombije: KAP, Željezaru, Željeznicu, Luku Bar, Solanu, Duvanski, Rudnike boksita, i čitav niz građevinskih kompanija, hotelskih preduzeća, poljoprivrednih proizvođača i prerađivača na izdisaju. O njima, međutim, brinu stečajni upravnici i biznismeni nalik na „nikšićkog dobrotvora” Miodraga Daku Davidovića, dok se Vlada trudi da nam objasni kako „postoje opcije” pošto ona vrijedno „traži rješenja” i priprema se da sprovodi „odgovorne mjere”.

Zato se priča o ekonomskoj politici Vlade Crne Gore, prije ili kasnije, svodi na to da premijer može, kada mu se u avionu izgubi prtljag, donji veš kupiti državnim novcem. Čak i ako Vlada nema za plate vaspitačicama koje u podgoričkim vrtićima brinu o djeci sa posebnim potrebama, za obećane udžbenike osnovcima iz siromašnih porodica, za ljekove neophodne hroničnim bolesnicima…

Skupa sa nedavnim prijedlogom za rebalans budžeta, Vlada Igora Lukšića najavila je otkaze za službenike u državnoj administraciji, zapošljene u prosvjeti, zdravstvu, policiji i vojsci… Pominje se pet hiljada radnih mjesta. Prije dvije godine, ista je vlast Olegu Deripaski pomogla sa skoro 200 miliona eura pravdajući svoj angažman potrebom da sačuva približno 1.000 – 1.300 radnih mjesta u KAP-u i Boksitima. Zašto je pet hiljada postalo manje od hiljadu? Pitanje o svrsishodnosti takvih aranžmana doživljavaju se kao direktan napad na državu.

Jednako je neupitno dovoditi u pitanje sklonost Vladinih zvaničnika da ignorišu i zaobiću zakon kada im njegove odredbe otežavaju posao ili kvare planove. Tako je i Lukšić u nezakonito očuvanje Pobjede uložio oko 15 miliona eura našeg novca. Ali, kada neko postavi pitanje Vladine odgovornosti za sadržaje koje objavljuje taj dnevnik, Lukšićevi saradnici samo sliježu ramenima i stavljaju prst na usta. A i to strogo nezvanično.

O vladinom doprinosu rastućoj pravnoj nesigurnosti svjedoče dešavanja sa podgoričkom Vektrom. Ministar finansija Milorad Katnić je, prije desetak mjeseci, objašnjavao kako Vlada nema čarobni štapić da poboljša likvidnost privrede, ali može uticati na efikasnost sudova. „Ako dužnike koji ne izmiruju ugovorne obaveze i koji u kontinuitetu vrše prevare država ne kazni, onda će vladati pravna nesigurnost a sve ostale mjere će biti borba sa posljedicama, a ne uzrocima”, objašnjavao je. Ubrzo potom, povjerioci su zahtijevali uvođenje stečaja u kompanijama Dragana Brkovića, zbog dugova od približno 200 miliona eura. Odluke još nema, iako su davno istekli svi predvđeni rokovi za donošenje odluke. Nezadovoljni povjerioci žalili su se nadležnim međunarodnim institucijama, pa ne treba da začudi ako i vraćanje Brkovićevih dugova postane (još jedna) naša obaveza.

Vlada koja se izistinski bavi politikom, podnese ostavku kada je javnost argumentima pritjera uza zid. Igoru Lukšiću mnogo je bliži princip moralnog hazarda. To je, prema definiciji nobelovca Pola Krugmana, „situacija u kojoj jedna osoba odlučuje o riziku, a neko drugi snosi troškove ako nešto pođe naopako”. Makar nama ne treba objašnjavati ko su ti drugi.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo