Da će pripravnički staž odraditi u Skupštini Crne Gore nadalo se krajem prošle godine 127 visokoškolaca sa svježim diplomama. Toliko ih se prijavilo na konkurs koji je Uprava za kadrove Crne Gore raspisala drugog decembra prošle godine , za devet pripravničkih mjesta u parlamentu. Osim uobičajenih uslova koji se traže za radna mjesta u državnoj upravi, oglas je predviđao i polaganje testova iz engleskog jezika i rada na računarima. Te testove položila su 72 kandidata.
ČUDNA ODLUKA: Posao je, na osnovu rješenja generalnog sekretara Skupštine Damira Davidovića i bez prethodno obavljenih intervjua sa svim kandidatima, dobilo njih devet koji nijesu bili niti najbolji na testovima, niti su imali najvisočije ocjene na studijama. U pisanoj odluci Davidovića, u koju je Monitor imao uvid, ni riječi o razlozima zašto su baš ti kandidati izabrani.
Takođe, primljena su dva kandidata koji su test engleskog položili iz drugog puta, nakon što su tražili da im se pruži druga prilika. Pravilnik o testiranju kandidata Uprave Crne Gore, a ni Zakon o državnim službenicima i namještenicima ne propisuje takvu mogućnost. U Upravi za kadrove, međutim, objašnjavaju da oni tu mogućnost nude svima kada za to postoje opravdani razlozi.
U Upravi za kadrove, takođe, napominju da oni, po zakonu, nemaju mogućnost uticaja na konačnu odluku o izboru kandidata, pa ni u slučaju pripravnika u Skupštini. Uprava za kadrove osnovana je 2004. godine sa ciljem da „ unaprijedi sistem upravljanja kadrovima u državnoj upravi, i da poveća stepen njihove stručne osposobljenosti”. U konkretnom slučaju njeno postojanje se svelo tek na uzalud utrošeni papir za testove koji poslodavcu ne znače mnogo.
Na osnovu kog kriterijuma je Davidović napravio odabir pripravnika nijesmo uspjeli saznati, pošto se nije javljao na telefon. Nakon upoređivanja uspjeha na testovima i uspjeha na studijama kandidata koji su zadovoljili uslove iz konkursa, a bez obavljenog razgovora sa svima, apsolutno je nejasno kojim se kriterijuma Davidović vodio. U najmanju ruku, bila je to čudna odluka. A „čudne odluke državnih organa”, objašnjava se upravo na sajtu Uprave za kadrove, u publikaciji Prevencija korupcije, jedan su od znakova „koji novinarima istraživačima mogu da ukažu da se radi o korupciji”.
VEZE: Moguće da nije nevažno: jednostavno Gugl pretraživanje biografija primljenih kandidata pokazuje da među njima ima onih koji su od početka studija u podmlatku Socijaldemokratske partije i onih koji, bar u internet zajednicama, imaju prijatelje poput Raška Konjevića poslanika iste partije (iako nijesu skloni virtuelnim prijateljstvima sa političarima). Tu su i kandidati koji su prethodno bili zaposleni u civilnom sektoru i u bliskoj „saradnji” sa parlamentarcima. Za ostale je samo sigurno da nijesu dugo čekali na posao – diplome su im otkucane tek koji mjesec prije raspisivanja oglasa.
Odabir pripravnika u parlament tek je jedna od živopisnih ilustracija onoga što je u svom posljednjem Izvještaju o napretku Crne Gore za 2009. godinu konstatovala Evropska komisija: „Postupci zapošljavanja u javnoj upravi su generalno zasnovani na javnim oglasim ali koncept zapošljavanja i napredovanja zasnovanog na zaslugama nije predviđen propisima niti se primjenjuje u praksi”. U izvještaju se naglašava da je potrebno uspostaviti „profesionalnu, odgovornu, transparentnu državnu službu zasnovanu na zaslugama i oslobođenu političkog uplitanja”
EK od Crne Gore traži da uspostavi takozvani merit sistem prilikom zapošljavanja državnih službenika. To bi, između ostalog, značilo i aktivniju ulogu Uprave za kadrove u tom procesu. Uprava ne bi trebalo samo da prikuplja dokumenta i vrši testove, već i da rangira kandidate. Ta rang lista bi bila obavezujuća za poslodavca.
U Upravi za kadrove objašnjavaju da u praksi i zakonodavstvu evropskih zemalja postoji pravilo da je poslodavac dužan da zaposli prvih petoro, ili troje, sa rang liste koju utvrdi ustanova poput ovdašnje Uprave za kadrove.
Ovako, obesmišljena je svaka uloga Uprave za kadrove.
NEPOTIZAM: Slučaj izbora pripravnika u Skupštinu bez jasnih kriterijuma i nije top story za one koji pokušavaju da nađu zaposlenje u Crnoj Gori. I nije usamljen slučaj. Nedavno je i Tea Gorjanc-Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava ukazala na sličan slučaj, prilikom izbora sudija u Viši sud u Podgorici.
,,Prilikom izbora sudija u Viši sud u Podgorici u oktobru 2008, ne zna se zbog čega su izabrani kandidati koji su čak prema krajnjim ocjenama imali manje ili iste ocjene. Tačno je da se u tom slučaju niko nije žalio (nije podnio tužbu), ali mislim da je to zbog toga što se još uvijek nema povjerenja u to da se žalba neće uzeti za zlo prilikom sljedećeg konkursa”, upozorila je.
Ona je ocijenila da će dok se ne preciziraju normativi za vrednovanje okvirno propisanih kriterijuma za izbor na radno mjesto u državnoj upravi i sudstvu uvijek postojati „mogućnost za značajnu prevagu subjektivne ocjene članova izborne komisije tj. proizvoljnosti, nad objektivnom ocjenom kandidata”.
„Nakon nekog vremena prestala sam da se javljam na konkurse Uprave za kadrove”, kaže mlada pravnica, koja je željela da ostane anonimna. „Bilo je jasno da mi je potrebna veza, ili bar dokaz o odgovarajućoj političkoj pripadnosti. Sada sam zaposlena u državnoj upravi, ugovorom o djelu, i čekam da me prime, odnosno da potpišem ugovor o radu”. Ona objašnjava da bi u slučaju da joj sadašnji poslodavac ispuni obećanje, bio raspisan oglas, a oni koji bi se, pored nje, na taj oglas javili bi testove radili – uzalud.
Da je nepotizam teški problem Crne Gore, konstatovano je više puta, sa različitih i domaćih i međunarodnih adresa. Pri tom, složili su se sociolozi, nepotizam ne znači samo privilegije i usluge za bliske rođake, već i druge vrste veza poput kumstva, prijateljstva, ili političke pripadnosti.
Mediji odavno ukazuju na nepotizam u sudstvu, tužilaštvu, Zavodu za zapošljavanje Crne Gore. Skoro je opozicija optužila Ministarstvo inostranih poslova da ne bira diplomatski kadar po zaslugama i stručnosti. Iz opozicije su pitali nadležne u MIP-u kako to da „niko drugi od velikog broja mladih, obrazovnih i ambicioznih ljudi, koji rade u MIP-u, nijesu imenovani za diplomate, nego baš sin Miomira Mugoše ili kćerka Dušanke Jeknić.
Nije bolje ni na Univerzitetu. Na Pravnom fakultetu uknjižena su dva slučaja da su sinovi profesora asistenti na predmetima svojih očeva. Da se ne pominje politička diskriminacija.
A visokoškolci upravo tamo nauče šta su potrebne vještine za rad u državnim organima. Znanje, politički aktivizam u partijama na vlasti ili tek lijepe oči kojima poslodavac ne može da kaže ne.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice