Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKOLA POLIĆ, REDITELJ: Ukoliko volite ono što radite nema granica

Objavljeno prije

na

Pravi će umjetnik uvijek da stvara, bez obzira na okolnosti i ograničenja koja ga sputavaju. Velike ideje nije bilo, bila je samo potreba da se zabilježi jedan trenutak koji je uticao na naše živote.

 

Nikola Polić uplovio je u svijet filma još kao tinejdžer. U svom prvom filmu Nevidljive iz 2010. godine otkrio je priču o životu seksualnih radnica sa beogradskih ulica. U svojim filmovima istražuje različite marginalizovane grupe, pojedince koji su najčešće mladi ljudi u potrazi za identitetom i svojim mjestom u društvu.

Diplomirao je i magistrirao filmsku i TV režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Radi kao režiser, montažer i video umjetnik. U proteklih deset godina Nikola je vrijedno radio te su se nizali naslovi: Zid/Mur, Jedini, Mogu sam, U mreži, Glasovi sećanja, Organizmi, Vodi me. Filmovi su prikazivani na mnogim festivalima gdje su i nagrađivani. Njegovo novo ostvarenje Povratak kući je početkom ovog mjeseca crnogorska publika mogla da pogleda na 14. UnderihillFestu u okviru selekcije 7 kratkih, gdje je i dobio specijalno priznanje žirija.

U obrazloženju, žiri sastavljen od studenata, je istakao da je specijalno priznanje žirija dodijeljeno filmu Povratak kući, autora Nikole Polića, koji je period izolacije predstavio kadrovima ograničenog pogleda sa prozora, zvukovima svakodnevne rutine u četiri zida i tekstom duboko ličnih razmišljanja.

MONITOR: Kako navodi žiri 14. UnderhillFesta, posebnost filma ,,Povratak kući“ prepoznali su u iskrenosti pri donošenju teme koja je, iako vezana za specifičan protekli period, u istoj mjeri prisutna i danas, a podstiče na razmišljanje da li povratak kući zapravo predstavlja povratak samom sebi. Volio bih da nam na početku kažete o samoj ideji i nastanku filma?

POLIĆ: Pravi će umetnik uvek da stvara, bez obzira na okolnosti i ograničenja koja ga sputavaju. Velike ideje nije bilo, bila je samo potreba da se zabeleži jedan trenutak koji je uticao na naše živote. Izolovan u svom stanu bez televizora i praćenja vesti, posmatrao sam samo ljude koji su se pojavljivali ispred moje zgrade. Realno ne zvuči zanimljivo. Ali u dokumentarnom filmu su baš ta promatranja i razmišljanja o životu, vremenu i bivstvovanju priprema za lov na veliku ribu. Tako bih ukratko opisao nastanak ovog filma.

MONITOR: Koliko ste vremena proveli u istraživanju i pripremi za film, kako je tekla realizacija, snimanje?

POLIĆ: Dvadeset sedam dana je trajalo snimanje filma. Koncept je bio krajnje jednostavan. Veliki trokrilni prozor i umetnik pored njega. Na kraju sa vizuelnog aspekta film broji samo nekoliko scena koje značenje dobijaju kroz poruke u vidu teksta koje beleži još jedan umetnik. To su pocepani i slomljeni delovi sećanja koje sam dobio od dramaturga Dejana Prćića, njegovi isečci iz dnevnika u narativnoj strukturi govore o umetniku koji pokušava da razume sebe, svoje želje, potrebe, strepnje i ambicije koje izmiču.

MONITOR: Period izolacije tokom pandemije predstavili ste kadrovima – pogled s prozora, zvukovima svakodnevne rutine, ali i tekstovima koji djeluju veoma lični. Koliko se razlikuje film od prvobitne zamisli?

POLIĆ: Dugo sam prolazio kroz tekst koji mi je Dejan poslao, ophodio se prema materijalu kao da sam vodio intervju sa njim. Bilo je dosta kompleksno odvojiti se od nekih delova koji uz sliku i zvuk nisu mogli da opstanu. Treći nivo filma, mogao bih reći, ogleda se kroz tretman zvuka na filmu i upravo tih svakodnevnih rutina koje ste primetili. Dizajner zvuka Antonio Andrić je umeo da razume i prepozna pravu čime je film dobio pravi ton – u našem junaku nemir tinja.

MONITOR: Šta je najbitnije da bi se priča ispričala u dokumentarnom filmu?

POLIĆ: Samo ljubav. Ukoliko volite ono što radite nema granica i publika to uvek oseti.

MONITOR: Vaši filmovi dobijaju nagrade na festivalima. Koliko je publika u Crnoj Gori, Srbiji ili regionu zainteresovana za ovu vrstu filmskog izraza?

POLIĆ: Publika ne pravi razliku između dokumentarnih i igranih filmova. Mislim da je u medijima dokumentarni film nepravedno zapostavljen i da bi kroz vreme to moglo da se poboljša. Ipak, odsustvo priče o dokumentarcima kroz medije ne utiče toliko na festivalsku publiku. Na nedavno održanom UnderillFestu svako veče tražila se karta više, publika je ovacijama pozdravljala ostvarenja i bila precizna i kreativna u razgovorima sa autorima istih. Ukratko, za dokumentarni film nema zime.

Miroslav MINIĆ
foto: Marko LACMANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo