Povežite se sa nama

MONITORING

Niko nije kriv

Objavljeno prije

na

Palili smo, pljačkali, ubijali, slali pod nož, u sigurnu smrt nad Drinom i pod morem. Računi polako pristižu. Platićemo mi, oni neće. Prije jedanaest godina, u blizini Budve, neko je u brodić Mis Pat, predviđen za osam, ukrcao 70 ljudi. Zvanično se utopilo 35 Roma, neutvrđen broj ih se vode kao nestali. Identifikovano je 13 ljudi. Malo bi se ko, da nije bilo Romskog centra za strategiju, razvoj i demokratiju ovog avgusta sjetio tog događaja.

,,Navršava se 11 godina od stravičnog genocida i masovnog ubistva romske djece i žena na brodu Miss Pat u noći između 16. i 17. avgusta 1999. godine nedaleko od plaže na Jazu. Članovi režima u saradnji sa korumpiranim policajcima, njih 15 do sada identifikovanih, i još 72 lica koja pripadaju crnogorskoj, italijanskoj, albanskoj, turskoj mafiji organizovali su ilegalan i nezakonit prelazak preko Jadranskog mora u Italiju i na tom putu nasilno i smišljeno ubili do danas identifikovanu 221 osobu romske nacionalnosti tokom 1998.,1999. i 2000. godine”, piše u saopštenju koje je potpisao direktor te NVO Vladan Stanojević.

Stanojević tvrdi da su žrtve vrbovane iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Albanije, Rumunije i Bugarske, uz obećanje da će brodovima iz luka Bar, Kotor, Zelenika, brzim čamcima biti prebačeni u Italiju za 1.500 do 3.000 maraka.

Mnogi sad tvrde kako je Vladan Stanojević sumnjivo lice. Nije, ipak, teško uočiti: kakva god da je Stanojevićeva prošlost, našu, mračnu, promijeniti ne može. Naši su vrli sugrađani zarađivali krijumčareći ljude. Niko nije vidio. Našoj je policiji i udbi posao bio da ih spriječi. Nijesu. Dužnost je naših veleuvaženih sudskih glava bila da krivce kazni. Ništa ni od toga.

Više od deset godina traje suđenje Agimu Gašiju, Ismetu Balji, koji su u bjekstvu, Ramadanu Balji, Refiku Hodžiću, izbjeglici iz BiH, Joku Nikaljeviću iz Kotora, Saši Boreti i Goranu Đuričkoviću iz Budve. Mala je ovo zemlja, razna su se još, manje ili više poznata imena, pominjala u vezi sa ubijanjem Roma. Štitio ih je bratski vrh, pa ih istraga nije ni okrznula. Predmet je prorađivalo šest sudija u dva suda, optužnica je podignuta 2006., njeno uručivanje, zabilježeno je, trajalo je skoro tri godine. Najnoviji nastavak zakazan je za 8. oktobar. Još će se debelih sudskih plata na tome zaraditi.

Romski centar je najavio da će tražiti odštetu od 2,3 milijarde eura za nasljednike porodica koje su poginule i izgradnju memorijalnog kompleksa za žrtve.

Zbog smrti bližnjih dosad je Crna Gora samo jednom platila odštetu. Porodicama bošnjačkih izbjeglica deportovanih 1992. iz Crne Gore i uručenih Radovanu Karadžiću na ubijanje, država Crna Gora je isplatila 4,13 miliona eura. Sudsko poravnanje postignuto je u decembru 2008. -punih 16 godina nakon deportacije i četiri godine od podnošenja prve tužbe za obeštećenje. Time su okončane 42 parnice kojima su naknadu materijalne i nematerijalne štete tražile 202 osobe.

,,Za preživjele tužioce iznosi se određuju prema vremenskom trajanju zatočeništva i kreću od 10.000 do 170.000 eura, a za njihove najbliže srodnike, djecu, supruge i roditelje, određeni su iznosi od po 10.000 eura”, objasnio je ministar pravde Miraš Radović.

Pobrojao je: šteta za srodnike stradalih treba da se odredi kako slijedi – za djecu po 30.000 eura, za supruge i roditelje po 25.000 eura, i za braću i sestre po 10.000 eura.

Zbog deportacije izbjeglica i dalje niko nije osuđen. Predsjednik vlade nam je isti koji je bio kad smo hvatali izbjeglice i izručivali ih Karadžiću.

Još nas računa čeka.

Šteta koju su crnogorski ratnici napravili u vrijeme napada na Dubrovnik procjenjuje se na 35 miliona eura. Crna Gora je zasad Hrvatskoj platila 375 hiljada eura za stoku opljačkanu po Konavlima. Neki kažu da je bilo 650, a drugi tvrde da je riječ o 268 krava.

Plaćanje nadoknade za opljačkanu stoku dogovoreno je 2005. u Podgorici na najvišem nivou – u susretu predsjednika Hrvatske i Crne Gore Stjepana Mesića i Filipa Vujanovića. Samo nekoliko dana kasnije, premijer Milo Đukanović je u Bijelom Polju objašnjavao kako ,,tu nije riječ ni o kakvoj naknadi ratne štete, jer da li je nje bilo utvrdiće nadležne međunarodne institucije”. On je, komentarišući tadašnji zahtjev aerodroma Ćilipi za ustupanje dijela vlasništva nad aerodromom u Tivtu, rekao da “ne može biti govora ni o kakvom ustupanju dijela aerodroma i hotelskih kapaciteta na crnogorskoj obali”.

Vrijednost opreme opljačkane sa aerodroma Ćilipi procjenjuje se na 10 miliona eura. U Sporazumu o vazdušnom saobraćaju između Crne Gore i Hrvatske, parafiranom krajem oktobra 2007. u Podgorici piše da je ostalo ,,otvoreno pitanje kompenzacije Zračnoj luci Dubrovnik za otuđena osnovna sredstva i opremu iz 1991. godine, koja se i sada koristi kao dio imovine Javnog poduzeća Aerodromi Crne Gore”. Hrvatska strana tada je još jednom naznačila da bi se pitanje odštete moglo rješavati dobijanjem ,,suvlasničkih paketa” u aerodromima Tivat i Podgorica. Naglasili su da ne očekuju obeštećenje u novcu, ali i da ne dolazi u obzir vraćanje uveliko zastarjele opreme.

Podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša obećao je 2007. tokom posjete Zagrebu da će Podgorica u Konavlima izgraditi vrtić. Nije zabilježeno svečano otvaranje, ali je važno da je Mugoša humanista. Zbrinjavao ratnike, zbrinjava djecu kud je vojska prošla.

Naši zvaničnici veoma su uporni u objašnjavanju da u Hrvatskoj i Bosni nije ratovala Crna Gora nego JNA. Ratna odšteta nije ratna odšteta nego: ,,nadoknada štete za štetne radnje koje su nanijeli crnogorski građani ili državljani”. Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, još preciznije, govori o “šteti koja je prouzrokovana napadima izvedenim sa crnogorske teritorije”. Onih 35 hiljada crnogorskih rezervista, zna Krivokapić, bili su u duši Srbi.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović nedavno je na sastanku sa hrvatskim braniteljima koji su bili zatočeni u logoru Morinj rekao da je tokom boravka u Crnoj Gori u julu ove godine sa Filipom Vujanovićem razgovarao o odšteti za logoraše i njihove porodice. Vujanović nama o tome nije rekao ništa.

U logoru Morinj pored Kotora mučeno je više od 300 zatvorenika. Viši sud u Podgorici osudio je zbog ratnog zločina protiv civila i ratnih zarobljenika Zlatka Tarlea na godinu i po zatvora, Mlađana Govedaricu na dvije, Iva Gojnića na dvije i po, Bora Gligića na tri, Špira Lučića na tri i po i Iva Menzalina, kome se sudilo u odsustvu, na četiri godine zatvora. Bivši zatvorenici su rekli da je presuda izrugivanje mučenim ratnim zarobljenicima i civilima.

Ovih je dana objavljeno kako je Vlada Crne Gore vansudskim poravnanjem jednoj osobi iz Dubrovnika isplatila 30 hiljada eura na ime obeštećenja za njen brodić koji je 1991. ukraden sa veza u Cavtatu. Prema podacima hrvatskih državnih organa tokom rata od 1.oktobra 1991. do 28. juna 1992. godine u dejstvima JNA i crnogorskih rezervista samo na užem području Dubrovnika uništeno je, oštećeno ili ukradeno 336 većih i manjih plovila.

Bilo da je riječ o ljudima ili brodovima, vlastima su očito na srcu vansudska poravnanja. Taktika je jednostavna – protivnik se iscrpljuje beskrajnim sudskim procesima, onda se ponudi dogovor o isplati višestruko manje novca od onog na koji žrtve imaju pravo, na kraju počne da liči na velikodušnost. Naravno, plaća se iz državnog budžeta. Što je najvažnije – nigdje ne piše ko je kriv.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo