Sila Boga ne moli, pa i kad joj pribjegavaju neki njegovi izaslanici na zemlji obučeni u odore Srpske pravoslavne crkve. Polovinom maja, iz Parohijalnog doma u hercegnovskom Starom gradu, magistar farmacije Tatjana Ostojić, koja je u tom objektu petnaest godina držala apoteku Farmabela, ostala je i bez apoteke i bez posla. Apoteku su prinudno iselili predstavnici Crkvene opštine Stari grad, vlasnici tog prostora.
,,Apotekarski pult-receptura izbačena je na Trg belavista, polomljene su police, nestale apotekarske vage, vrijedne ikone, apotekarske posude, ali i ljekovi – opijati, sedativi, antibiotici, jaki analgetici… Pričinjena mi je šteta od oko 30.000 eura”, kazala nam je Tatjana Ostojić.
O tome je istog dana obavijestila i policiju koja je podnijela krivičnu prijavu protiv sveštenika Živana Vukojevića zbog krivičnog djela samovlašća.
Nesporazum oko iseljavanja iz tog prostora, za koji je uredno plaćala zakupninu i druge račune, sa predstavnicima Crkvene opštine sveštenicima Radomirom Nikčevićem i Živanom Vukojevićem, počeli su u martu, kada su joj rekli da se mora iseliti do 1. maja. Sveštenici nisu uvažili njenu molbu da tu ostane do kraja sezone dok za apoteku ne obezbijedi potrebne uslove i dozvole Ministarstva zdravlja, kazala nam je Ostojić.
Iz Crkvene opštine tvrde da su svi ljekovi i oprema iz apoteke smješteni u drugoj prostoriji.
Nije ovo prvi put da se neki sveštenici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponašaju nasilnički. Po takvim incidentima poznat je pomenuti Radomir Nikčević.
Nikola Dimitrijević, zakupac poslovnog prostora u Parohijalnom domu Crkvene opštine Stari grad, takođe je nedavno nasilno iseljen, nakon što su osobe u u njegovoj pratnji obile bravu.
Nikčević se nije libio ni fizičkih napada na sveštenike Crnogorske crkve. U ljeto 1998. godine kancelarija Crnogorske pravoslavne crkve obavijestila je javnost da je sveštenik Srpske pravoslavne crkve Radomir Nikčević napao i maltretirao sveštenika CPC Milutina Cvijića, prijeteći mu i fizičkom odmazdom ako se bude zadržavao na Cetinju.
U decembru 2000. godine kao cetinjski paroh protojerej Radomir Nikčević zatvorio se u Vlašku crkvu na Cetinju i, kako je tvrdio, stupio u najstroži post, odnosno prestao da uzima hranu i vodu. Nikčević se na taj korak odlučio jer su, kako je izjavio, crkvu pokušale da zauzmu pristalice Crnogorske pravoslavne crkve.
,,Napadačima sam rekao da su vrata minirana i da ću upotrijebiti eksploziv ukoliko uđu u hram”, hvalio se Nikčević.
Zanimljivo je bilo nakon toga njegovo putešestvije po Australiji.
,,Kada je neko spreman da govori protivu Crne Gore i niječe Crnogorce ka narod i naciju odmah mu se, u okviru srpske zajednice, posveti sva moguća medijska pažnja. Najsvježiji primjer je gostovanje popa Nikčevića, ‘junaka godine’, jerbo je odbranio Vlašku crkvu od nasrtaja Crnogoraca!? Čim je sletio na sidnejski aerodrom prostrli su mu crveni tepih…Teško je zloupotrijebio mogućnost koja mu se ukazala, jer umjesto da govori o crkvenim pitanjima i propovijedima – on se bavio agitacijom u duhu dnevno-političkih prilika. Započeo je sa temeljnim objašnjenjima kako je Crnu Goru stvorila SPC”, napisao je tim povodom Mihailo Mandić, predsjednik Etničke zajednice Crnogoraca u Australiji.
Bivši radnici štamparije u Nikšiću, čiji je vlasnik postala Mitropolija crnogorsko-primorska, ,,obilježili” su u novembru 2005. godine dvije godine od početka štrajka zato što ih je novi vlasnik istjerao na ulicu, jer su se usudili da traže – zarađeno. Štrajkači su izjavili novinarima da je tome ponajviše kumovao izvršni direktor štamparije protojerej SPC Radomir Nikčević, protiv koga su pokrenuli i dva sudska postupka kod Osnovnog suda u Nikšiću i na Cetinju.
Šest godina kasnije Nikčević se ,,proslavio” time što je spalio optužnicu ispred zgrade Osnovnog suda u Nikšiću podnijetu protiv njega zbog zloupotrebe službenog položaja. Nikčevića je Državno tužilaštvo optužilo da je kao direktor Informativno-izdavačke kuće Mitropolije cetinjsko-primorske, nepravilnim obračunom zarada oštetio državu za oko 95.000 eura, prenijeli su mediji. Protojerej je rekao da smatra da je tužilaštvo ,,sredstvo političkog pritiska jedne minorne bahate stranke na vlasti”.
Vjernici CPC uputili su u ljeto 2000. godine otvoreno pismo
tadašnjem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, u
kojem ga obavještavaju da su sveštenici Srpske crkve nasilno 20. januara 2004. godine ušli u crkvu Svetog Jovana Krstitelja u Bajicama. Istovremeno su sapoštili da ništa nije poreduzeto prema osobama iz SPC, koje su 12. jula 2000. obile dvije crkve u Bajicama, izbacile iz njih inventar i pri tome povrijedila jednu mještanku.
Po čestim incidentima svojevremeno je bio poznat i sveštenik SPC Dragan Stanišić.
Prema tvrdnjama mještana, na parastosu Dušanu Gvozdenoviću, prvom predsjedniku Odbora za obnovu crnogorske pravoslavne crkve, u cetinjskom selu Vučji Do, 20. aprila 1998. godine Stanišić je u crkvu došao nepozvan i ponašao se nasilnički. Čak je i pucao na parastosu.
Tada su ga mještani cetinjskih sela Prediš, Pejovići, Lješev Stup i Malošin Do optužili da je sedam godina ranije iz njihove crkve otuđio razne vrijedne relikvije. O tome je više pisao i Monitor.
Veliki broj pritužbi medijima i nadležnim državnim organima stizao je na ponašanje sveštenika u manastiru Ostrog. Posebno je bilo potresno svjedočenje kaluđerice Olimpijada Ikonić dato listu Liberal, koja je tri decenije provela u Manastiru Ostrog. Ona je, kako je ispričala sredinom devedesetih, tamo doživjela niz neprijatnosti od sveštenika. Pokradene su joj lične stvari, spavala je u štali, a, kako je ispričala medijima, više puta je tukao kaluđer Teofan Žarković. Uzaludno je obilazila mnoge sudove i ministarstva.
Slučaj u Herceg Novom i nije neko iznenađenje.
Veseljko KOPRIVICA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice