Povežite se sa nama

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA I BORACA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA BiH: Svojevrsni praznik antifašizma u Sarajevu

Objavljeno prije

4 godine

na

U BiH je donijet  opaki virus neofašizma i nacionalizma, koji već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli. Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa napaćene BiH

 

MONITOR: Povodom nedavne mise u Sarajevu ustašama stradalim  u Blajburgu članovi Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH, i drugi građani antifašisti, organizovali su  komemorativnu šetnju kako bi se odala pošta žrtvama ustaškog režima. Koje su najvažnije poruke sa tog  antifašističkog skupa?

SKENDERAGIĆ: Sarajevo nikada nije bilo na pogrešnoj strani istorije. Kroz istoriju je Sarajevo preživjelo mnoga razaranja, ubijanja koja su kod njegovih stanovnika izazvala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.

Nije u redu da se usred jednog antifašističkog, slobodarskog Sarajeva, koje se još liječi od dva krvava rata, dosipa so na rane tako što se održava misa onima koji su počinili neke od najkrvavijih zločina u ovome gradu.

Poruka, koju je poslalo građansko, antifašističko Sarajevo, pozitivno je odjeknula u cijelom svijetu i regionu. Bio sam ponosan na svoje sugrađane koji su jednom tihom, dostojanstvenom, komemorativnom šetnjom odavali poštovanje žrtvama ustaškog režima u Sarajevu bez ijednog incidenta.

Bio je ovo jedan od najvećih vjerskih i etnički miješanih antifašističkih skupova u BiH posljednjih decenija. Bio je to svojevrsni praznik antifašizma  u Sarajevu. To je svima nama koji volimo svoj grad i svoju domovinu dalo neku nadu i podstrek da se vrijedi boriti za bolje sutra.

MONITOR: Jeste li zadovoljni odzivom građana, je li među njima bilo poznatih ličnosti iz kulture i politike?

SKENDERAGIĆ: Onako masovan odziv građana Sarajeva učinio je ukupni dojam još impresivnijim i veličanstvenijim. Bezbroj uglednih i poštovanih ljudi je defilovalo taj dan – umjetnika, redatelja, glumaca, medicinskih radnika, književnika, sportista, poznatih i dragih Sarajlija. Ono što me posebno obradovalo jeste veliki broj mladih. Na mene je naročito emotivan dojam ostavilo to što se tih dana, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, oglasio veliki broj potomaka nevino stradalih Sarajlija koji su pisali o svojim djedovima, bakama, stričevima i rođacima koje su ustaše surovo mučile i svirepo ubijale.

MONITOR: Misa, koja je održana pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, bilo je još jedno miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari BiH. Zašto vam to rade susjedi?

SKENDERAGIĆ: Nama u BiH je donijet  jedan opaki virus neofašizma i nacionalizma. Taj opaki virus, evo već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli.

Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa ove napaćene BiH. Nikako da nas, ako već neće da nam pomognu,  bar ostave na miru da sami rješavamo svoje probleme i gradimo ljepšu budućnost. Znate kako se kod nas kaže: kad se u Beogradu i Zagrebu nakašlju, mi u BiH dobijemo upalu pluća.

MONITOR: Jesu li zvaničnici BiH adekvatno na to reagovali? 

SKENDERAGIĆ : Bilo je nekih reakcija, ali sve je to bilo nekako traljavo i nedovoljno. Ono što se očekivalo jeste jedan državnički odgovor kakav i dolikuje suverenoj državi. Istine radi, treba reći da i ovdje ima onih kojima antifašizam baš i nije previše prirastao srcu. Želim naročito naglasiti da antifašizam nije sinonim za komunizam (mada o tom periodu Titove Jugoslavije mislim najbolje): to je civilizacija vrijednosti na kojoj počivaju temelji moderne EU.

MONITOR: Zašto godinama Parlamentarna skupština BiH neće da usvoji zakon o zabrani neofašističkog djelovanja i organizacija u BiH iako je BiH jedina u Evropi nakon holokausta doživjela genocid i  jedna od rijetkih zemalja u kojoj se pokušavaju izjednačiti borci protiv fašizma i fašističke sluge?

SKENDERAGIĆ: Zakon o zabrani fašističkih i neofašističkih organizacija i upotrebe njegovih simbola u više pokušaja nije dobio podršku u Parlamentu BiH zbog pominjanja četnika kao fašističke organizacije, uz  tvrdnje da je četnički pokret bio oslobodilački i na čelu borbe protiv fašizma. Iako je u Prijedlogu zakona rečeno da se zabrana odnosi prije svega na organizacije koje veličaju četnički i ustaški pokret, te one koji veličaju Handžar diviziju, do danas u Parlamentu BiH nema podrške.

Moguće da je jedan od razloga što tamo sjede i neki simpatizeri ili pobornici takvih organizacija, ali neka to onda i otvoreno kažu. Najodvratnija stvar, kako to napisa Andrej Nikolaidis, jeste što kukavički odbijaju reći: da, ja sam fašista. Kazniti govor mržnje i zabraniti djelovanje fašističkih i neofašističih organizacija preduslov je za međusobno pomirenje i okretanje budućnosti.

MONITOR: Kome ide u prilog pokušaj revizije istorijskih čijenica i širenje mržnje i podjela na koje se odgovara porukama mira i zajedništva?

SKENDERAGIĆ: Da imamo sreće koliko nemamo, 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata taj događaj ne bi nam bio goruća dnevnopolitička tema. Ako se već mora o njemu pričati, ako nije stavljena tačka na taj dio ljudske istorije, onda neka o tome pričaju istoričari.

Na ovim lijepim balkanskim prostorima stalno se prstom upire u drugoga, u ono što su drugi uradili, u zlo koje su drugi nanijeli, a ne govori o onome što smo ,,mi” radili, o zlu koje smo ,,mi” nanijeli, uz maksimu protiv tuđeg se fašizma borimo – svoj ne damo.

Takvu politiku zdušno propagiraju oni političari koji nemaju ni vizije ni pameti da grade ljepšu i sretniju budućnost za sve, a ne samo za neke.

Za nas u BIH je to vraćanje vrijednostima ZAVNOBiH-a u kojima je na prvom mjestu ,,ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata u BiH, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina”.

Mi danas u BiH imamo sakatu ravnopravnost. Ne može se princip ravnopravnosti primjenjivati malo ili više ili nikako u ovom ili onom dijelu zemlje. Suština istinske ravnopravnosti i punog poštovanja nacionalnih osjećaja nije nacionalno dijeljenje i separiranje, već temelj zajedničkog života, onih zajedničkih interesa koji su uslov propisa za sve.

Mora se, nažalost, ponavljati notorna istina da BiH nisu stvorili ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Postojala je stoljećima prije njih. Oni su se u njoj  formirali kao etnosi. Mogli su i mogu kao takvi opstati samo u njoj. To je odgovor na nesuvisle  tvrdnje kako je BiH Dejtonska tvorevina. U Dajtonu su joj samo navukli luđačku košulju koju nikako da skinemo i koja služi kao alibi današnjim politikama.

MONITOR: Krajem prošle sedmice Centralna izborna komisija BiH odlučila je da lokalni izbori budu održani 15. novembra umjesto 4. oktobra. Zašto je pomjeren termin njihovog održavanja?

SKENDERAGIĆ : Tragikomično je sve što se dešava sa izborima u BiH. I sam Izborni zakon, rekao bih, je nakaradan. On podržava i cementira stanje nacionalnih podjela, na štetu građanskog koncepta vlasti. A i te silne političke stranke su u velikoj mjeri postale privatne organizacije pojedinaca ili interesnih grupa. Odatle i velika pasivnost kod izlazaka na izbore.

Toj tzv. međunarodnoj zajednici samo je stalo da nema sukoba, a to što ljudi pate, ne vide perspektivu, što nam mladi, obrazovani i pametni odlaze, to nikog nije briga. Kad sam u nekoliko navrata pitao političare na vlasti zašto ništa ne poduzimaju da spriječe odlazak školovanih i pametnih, dobio sam skoro identičan odgovor i u BiH, ali i u Beogradu i Zagrebu – nisu to naši glasači.

MONITOR:  Kakve se promjene u BiH mogu očekivati od tih izbora? 

SKENDERAGIĆ:  Mi koji nemamo rezervnu domovinu željeli bismo da na vlast dođu one političke opcije koje će se boriti da BiH bude kuća u kojoj nikome neće biti tijesno, u kojoj će se svi osjećati na svome, da postane zemlja koju će njeni stanovnici voljeti. Da budemo zemlja u kojoj će se poštovati stare vrijednosti i stvarati nove. Da budemo zemlja u kojoj se voli svoje, bez da se mrzi tuđe.

Previše smo trovani mržnjom i nasiljem. Zašto ne bismo krenuli u nešto što nas vodi do mira, do mogućnosti da sve naše konflikte rješavamo na način koji će doprinijeti izgradnji boljeg i pravednijeg društva? Vrijeme je da počnemo i budni sanjati bolji svijet.

 

Čudna šutnja EU

MONITOR: Rekli ste da Vas zabrinjava šutnja Evropske unije povodom mise poginulim u Blajburgu.  Čime objašnjavate to da se iz Evrope niko nije oglasio, je li to možda solidarnost sa njenom članicom Hrvatskom?

SKENDERAGIĆ:  Čudna je ta šutnja EU. Očekivali smo više podrške, tim prije što EU počiva na ideji antifašizma. Antifašizam je civilizacijska tekovina, kojom se Europa i svijet ponose posljednjih 75 godina. Velika pobjeda maja 1945. godine nad ideologijom zla, mržnje, progona, ubijanja je vrijednost kojom se treba ponositi. Izgleda da to sa nekima i nije slučaj! No, treba naglasiti da je evropska komesarka za ljudska prava Dunja Mijatović dala podršku. I, evo, posljednjih je dana oni političari iz BiH koji se najviše kunu u Europu napadaju zbog toga.

 

Veliki projekat revizionizma

 

MONITOR: Etnonacionalizam se opet širi regionom: Hrvatski sabor bio je pokrovitelj mise ustašama, u Srbiji rehabilituju četnike, Srpska pravoslavna crkva uz srpsku vlast pokušava da destabilizuje Crnu Goru… Kakve nam opasnosti prijete od te politike mrženje i podjela?

SKENDERAGIĆ: Nažalost, na djelu je veliki projekat revizionizma. Želi se promijeniti istorija i pobjednika proglasiti poraženim. Od zločinaca napraviti heroje i obratno. To je projekat koji se sistemski proizvodi. U školama djecu uče da su četnici i ustaše ratni heroji, a partizane pokazuju kao ratne zločince. Prikazuju četnike i ustaše kao borce za oslobođenje od fašizma, pa nije čudo da djeca kad odrastu imaju iskrivljena mišljenja.

Mi u BiH smo posebno osjetljivi na to. Da je fašizam pobijeđen, ali ne i poražen, Bosanci i Hercegovci su osjetili 90-ih, u ratovima koji su na tlu bivše Jugoslavije nekad vođeni pod zastavama i na ideologiji poraženih fašista. Zato je ovaj sarajevski majski virus antifašizma važan za BiH, jer je odaslao poruku da će slično proći i opijela Draži Mihailoviću. Još kada bi, kako to napisa urednica antifašističkog Oslobođenja Vildana Selimbegović, ,,domaće političke snage skupile hrabrosti i obračunale se sa imenima ulica: da vrate antifašiste i odreknu se ustaša, četnika i Mustafa Busuladžića, imali bismo razloga da vjerujemo kako smo zaista spremni za sljedeći korak. Onaj koji znači pomirenje i okretanje zajedničkoj budućnosti”.

Nadam se da će čim prije ružni i teški dani i godine biti iza nas. I da će politički slijepci i vjerske vođe koji ih podržavaju otići sa političke scene.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo