Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

MONITOR: Insistirate na „kulturi sjećanja“, posebno na istorijskom antifašizmu. Zanimljiv je Vaš stav  da se događaji iz ratnih 1990-tih analiziraju sa uporištem na važnosti antifašizma i njegovih vrijednosti, kroz to projektujući i budućnost na ovim prostorima. Ali govorite i o „pravom i „lažnom“ antifašizmu. Koliko je antifašizam postao tek jedna „upotrebna vrednost“ u današnjoj politici?

SKENDERAGIĆ: Očito je da se mnogi na ovim prostorima još  nisu probudili iz devedesetih godina prošlog stoljeća koje su na ove prostore donijele siromaštvo i bijedu u svakom smislu. Mnogima su puna usta pravde i antifašizma, a njih je sve manje. Na ovim prostorima opasna je pojava revilatizacije i izjednačavanja  fašizma i antifašizma, odnosno očiti fašistički pokreti se žele prikazati kao antifašistički, a o tome najbolje govore i  primjeri sudske rehabilitacije ratnih vođa i zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Nastoji se prekrojiti historija u njihovu korist i od zločinaca napraviti heroje, žrtve i historijske ličnosti. Porazno je vidjeti da iza velikog broja tih projekata stoje i institucije poput stranaka, vladinih tijela, udruženja, akademija itd. Smatram to vrlo opasnom pojavom po društvo, a još opasnijom što se takve ideje „delegiraju“ u školske učionice i tako indoktriniraju mlade osobe. Stoga o antifašizmu treba jasno i glasno govoriti, a ne sa stidom kao što neki zvaničnici to čine, jer kada je antifašizam u pitanju tu treba biti vrlo decidan: Narodnooslobodilački pokret i partizani su jedini antifašitički pokret na prostoru Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu.

MONITOR: U BiH se  i u svjetskom ratu i  devedesetim najviše ratovalo i stradalo.  Kako  ocjenjujete sadašnju „kulturu sjećanja“ i način memorijalizacije događaja i ljudi iz teških vrijemena?

SKENDERAGIĆ: Nažalost, Bosna i Hercegovina je jedina država u Evropi koja je doživjela genocid nakon Holokausta. Nacionalizam, primitivizam, mržnja i netrepeljivost koja je zastupljena i koja se neprestano ponavlja u javnom diskursu, nastoji da uništi i nas i našu državu, a pod „nas“ mislim na sve ljude koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju državu bez obzira na bilo koje drugo opredjeljenje.

MONITOR.  Da li je moguće ne samo u BiH već i u drugim državama ex-yu prostora stvoriti države bez dominacije etno-nacionalnog identiteta?

SKENDERAGIĆ: Ne postoje dobri i loši narodi, dobre i loše religije, već samo i jedino dobri i loši ljudi. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i mržnja koja je proteklih decenija širena među svim balkanskim narodima sprovođena je sistemski. Rezultat svega toga je oživljavanje fašizma u njegovom najgorem obliku. Rat u Bosni i Hercegovini je civilizacijski unazadio sve njene građane, a najviše one koji su stajali, ali i dalje stoje iza svih tih devijacija koje se baziraju prvenstveno na ideji jedan narod- jedna država, ubijajući svaki ozbiljni pokušaj stvaranja funkcionalne multietničke države i građanskog društva.

Socijaldemokratija, i ljevica globalno, u nekoj su vrsti identitetske krize

MONITOR: Već više od 30 godina na prostoru ex-yu je prihvaćeno višestranačje. Većina republičkih organizacija Saveza komunista, promijenile su ime u socijalističke ili socijal-demokratske partije. Kako ocjenjujete njihovo djelovanje od početka devedesetih do danas?

SKENDERAGIĆ: Politički pluralizam smatram jednim od najvećih dostignuća parlamentarizma i demokratskih političkih sistema. Konkurentnost ideja i razmišljanja je dobrodošla i može  donijeti samo napredak. Danas socijaldemokratija, i ljevica globalno, u nekoj su vrsti identitetske krize. Zarobljena u prošlosti i nemogućnosti da pravovremeno odgovori na izazove današnjeg vremena. Današnji tzv.  socijaldemokrati su više populisti i nacionalisti nego istinski ljevičari. Ideja koja je nekada bila poznata po svom djelovanju i radu na terenu među „običnim“ pukom i narodom mora se više angažirati po tom pitanju, ali u nekom modernom obliku poput zelenih politika i ideja koje će privući i shvatiti nove moderne i mlađe generacije, kao što je nekada privlačila obespravljene radnike i seljake. Socijaldemokratija mora biti okrenuta prema čovjeku i univerzalnoj pravdi, a nikako prema nacionalizmu i populizmu kao prečici za sticanje i opstanak na vlasti! Historijski gledano, svijet je uvijek napredovao kada je u sebi imao utkana načela pravde, jednakosti, solidarnosti, emancipacije, a to su upravo temeljna načela socijaldemokratije jer socijalizam je ideja sa ljudskim licem.

Našim životima upravljaju ljudi čija je vremenska odrednica mandat

MONITOR: SNSD Milorada Dodika je, uprkos svim sukobima i prijetnjama o osamostaljivanju RS, dio izvršne vlasti i na nivou države u Savjetu ministara i u vladi Federacije BiH. Na čemu se zasniva ovaj politički pragmatizam i koliko uticaja na formiranje koalicija i ponašanje lidera etno-nacionalnih partija imaju susjedne države, Srbija i Hrvatska?

SKENDERAGIĆ: Mnogo puta do sada rečeno je da je Dejtonskim sporazumom Bosni i Hercegovini navučena luđačka košulja koja ju je učinila nefunkcionalnom državom u onom obimu koji je potreban da bi zadovoljio interese svih njenih građana. Poznata je fraza ali koja dobro oslikava namjere pojedinih politika u  okruženju, koja kaže: Kada se u Zagrebu i Beogradu zakašlju, BiH dobije upalu pluća. Bosna i Hercegovina sigurno nije jedina decentralizovana država na svijetu, ali njen birokratski sistem uspostavljen u Dejtonu, vrlo je trom i nepravedan po njene građane i njenu funkcionalnost. Našim životima upravljaju ljudi čija je vremenska odrednica mandat. Političari nastoje iz svog mandata izvući maksimum koristi za sebe i za one koji su ih tu postavili.U tom političkom ringišpilu ima mjesta samo za poslušne i podobne, a rijetko ili nikako za sposobne, i to ubija svaku nadu u ljudima da se bore za bolju sutrašnjicu i da uzmu učešće u društveno-političkom životu. Kavgadžije vode kolo, ali hoću da vjerujem da će na političku scenu doći generacija lidera koji vole svoju zemlju, koji vjeruju u bolju budućnost i koji će raditi u interesu svih njenih građana.

Nastasja RADOVIĆ