Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ni zrno žita

Objavljeno prije

na

Administrativni odbor Skupštine Crne Gore odbio je jedinstveni predlog opozicije da Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, bude izabran za člana Tužilačkog savjeta. Vladajuća partija odlučila je da kandidati budu Mladen Vukčević, bivši predsjednik Ustavnog suda i bivši visoki funkcioner vladajuće partije i Jelena Popović, savjetnica predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i asistentkinja na Univerzitetu Donja Gorica. Izbor je logičan. U slučaju dekana Univerziteta Mediteran Mladena Vukčevića vlast se odlučila za provjereni kadar. Može se računati da nekadašnji predsjednik Izvršnog odbora DPS-a, potom predsjednik Ustavnog suda, ima i dobre regionalne kontakte – godinama svoju luksuznu kuću izdaje Hrvatskoj ambasadi. Savjetnica predsjednika parlamenta svjedoči kako je vlastima stalo do afirmacije mladih. Posebno onih koji su dio UDG „istorije budućnosti”.

U konkurenciji sa tim i takvim kandidatima profesor Popović, ipak, nije odbačen zbog manjka stručnosti. Prema nalazu Demokratske partije socijalista Milan Popović ne može u Tužilački savjet zato što ne voli svoju zemlju.

Članu Administrativnog odbora iz DPS-a Miloradu Vuletiću pripalo je da objavi: ,,Nikad neću glasati za čovjeka koji ne voli svoju državu i koji nikad ništa lijepo nije rekao o Crnoj Gori”. Vuletić ne osporava da ,,taj čovjek” ima pravne reference, ali ne može da glasa ,,za nekoga ko ne voli svoju državu, makar u zadnjih pet-šest godina”.

Profesor Milan Popović u izjavi za Monitor kaže da je incident na Administrativnom odboru kompromitacija vladajuće partije u kojoj se ne zna šta je tragično, šta komično. ,,Vladajuća partija, od vrha piramide do dna, pravi konfuziju i ispred sebe stavlja štit države – ‘država to sam ja’. To je ono što je ovaj vojnik partije uradio”.

,,Poznato je da svih ovih 20 godina kritikujem vladajuću partiju i pripadnike vladajuće oligarhije, od vrhovnika do vojnika. Ja ne volim

vladajuću partiju zbog ratova, ratnih zločina, pljačkaških privatizacija, korumpiranosti, povezanosti sa organizovanim kriminalom”, priznaje Popović.

Prema mišljenju profesora Popovića odlučan otpor mogućnosti da u Tužilački savjet uđe makar jedan član kojeg ne kontroliše vlast svjedoči da je vladajuća oligarhija u stanju intenzivnog straha.

Nije najgore to što se u ovoj zemlji – od čistača ulice do člana Tužilačkog savjeta – nešto može postati samo uz blagoslov DPS-a. Gore je što to postaje prirodno stanje. Odluku Administrativnog odbora o eliminisanju profesora Popovića crnogorsko društvo u potpunosti je odćutalo. Ni glasa od nevladinih organizacija, ni traga nezavisnim intelektualcima.

U nekoj drugoj realnosti moguće bi bilo i sljedeće: u znak potvrde svoje novouspostavljene nezavisnosti profesor Mladen Vukčević, učtiv inače, odlučno je digao glas protiv načina na koji je njegov bivši partijski drug govorio o njegovom kolegi pravniku. Naravno da je ovdje nezamislivo.

Pored stroge kontrole podobnih, vlast se opasala i neprobojnim obručima institucija u kojima kontroliše svaki sloj. Sve i da je Milan Popović postao član Tužilačkog savjeta, malo šta bi tamo mogao da radi. Tužilački savjet ima predsjednika i deset članova. Šest članova bira se iz reda tužilaca, dvojica su istaknuti pravnici, po jednog predlažu Ministarstvo pravde i Advokatska komora.

Sjednice Tužilačkog savjeta saziva predsjednik, po sopstvenoj inicijativi ili na predlog najmanje tri člana Tužilačkog savjeta. Predsjednik predlaže dnevni red sjednice. Izuzetno, svaki član Tužilačkog savjeta može na sjednici predložiti da se predloženi dnevni red izmijeni ili dopuni i dužan je da taj predlog obrazloži. O tako stavljenom predlogu, Tužilački savjet odlučuje većinom glasova bez rasprave. U slučaju jednakog broja glasova, odluka je donesena ako je za nju glasao predsjednik.

Recimo, nesuđeni član Tužilačkog savjeta Milan Popović, mogao je doći do ideje da treba smijeniti Vrhovnu državnu tužiteljku Ranku Čarapić. Mogao je podsjetiti da se ne zna šta je sa krivičnom prijavom koju je, sa glavnim i odgovornim urednikom Monitora Esadom Kočanom i poslanikom PZP-a Kočom Pavlovićem, podnio protiv predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić, zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. Teško da bi se takva jeres ušunjala i do dnevnog reda, o predlogu je teško i sanjati. Ova vlast, međutim, sebi ne može da dozvoli da neko, shvatajući ozbiljno svoje obaveze u institucijama izvrće ruglu njenu logiku. Otkud toliki, opravdan strah od Milana Popovića u Tužilačkom savjetu.

Predsjednik DPS-a Milo Đukanović, veoma uredno, podsjeća pravovjerne na pravce djelovanja. I ovom obrušavanju na profesora Popovića prethodio je poziv na lov i određivanje meta. Trube, korbači i psi uvijek su spremni.

,,Ja nemam problema sa lažima i verbalnim nasiljem sa te strane sve dok oni ne počnu da osnivaju koncentracione logore za za one za koje procijene da ne vole svoju državu. Ako znamo da je partija našeg vojnika, odnosno vrhovnika, bila u koaliciji sa Slobodanom Miloševićem, čiji su najbliži saradnici u Hagu osuđeni za ratne zločine, onda ovo što sam rekao postaje jasnije. Nijesmo mi izašli iz zone koncentracionih logora”, ocjenjuje Milan Popović.

I da je Tužilački savjet jedina zarobljena institucija problem bi bio ozbiljan. Ovdje je okupirano sve. Ne zna se koliko raznih savjeta kobajagi nezavisno kontroliše razne poslove od javnog interesa. Od telekomunikacija do javnih servisa, savjeti su pretvoreni u čvrste bedeme sistema i, usput, fina mjesta za udomljavanje odabranih. U manje bitne i manje plaćene sfere, poput državne televizije, katkad bude pušten poneki nekontrolisani član. Vremenom, on neminovno postane ,,onaj koji se stalno nešto buni”. Vlast uvijek ima većinu da uradi šta joj je volja. Gadnija od samovlašća biva providna folija ispod koje se ono odvija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo