Povežite se sa nama

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

9 mjeseci

na

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Bilo bi realno očekivati da stvari u Crnoj Gori bolje stoje, pogotovo nakon pada 30-godišnje autokratske vlasti Mila Đukanovića i DPS-a koja se značajno ugledala na Vladimira Putina i Lukašenka. Ili je bar tako mislio Bjelorus V.I. (ime poznato redakciji). U rješenju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović pomoćnik ministra i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska zemlja u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. Ne pominje se agresija na Ukrajinu kojoj se Bjelorusija indirektno pridružila stavivši svoje vojne baze, naoružanje, logistiku i teritoriju Putinu na raspolaganje kao odskočnu dasku za napad na Kijev. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji.

V.I., čija porodica već živi u Crnoj Gori, ima uređen boravak kao i uspješan privatni biznis, tražio je zaštitu po dolasku u Crnu Goru 27.07.2023. jer je postojala opasnost da ga Lukašenkove vlasti zatvore zbog političkog aktivizma.  Nakon spornih predsjedničkih izbora u ljeto 2020. godine su buknuli veliki protesti u zemlji. Supruga V.I. je učestvovala,  on nije plašeći se za svoju privatnu građevinsku firmu. Međutim, kada je vlast krenula nasilno razbijati proteste V.I je u avgustu 2020, snimio video post na Youtube-u“ od 20 minuta koji je podržao one „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Rekao je da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način da uzvrati“.

Nakon što je snimak zapao vlastima u oči na proljeće 2023. godine počinju problemi sa poslovanjem firme V. I. . Česte poreske inspekcije i državne kontrole su postale svakodnevica. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je uskratila kreditne linije bez obrazloženja. Od poznanika iz KGB-a dobio je informaciju da oni znaju za njegov video i da problemi sa poslovanjem firme nisu slučajni. U julu prošle godine je dobio telefonski poziv u kome je traženo da dođe u prostorije KGB-a. Na pitanje zbog čega, rečeno mu je da će saznati kad dođe. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je državna bezbjednost pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je Lukašenkova policija dolazila kući da ga traži. Kasnije je policija kontaktirala njegovu suprugu i raspitivala se za njega. Odgovorila je da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

V.I. je uvjeren da bi  se , ako bi se vratio u Bjelorusiju našao u zatvoru, gledajući kako se vlasti odnose prema drugim preduzetnicima koji se iskazali svoj stav. To se može potkrijepiti brojnim međunarodnim dokumentima UN-a, Sjedinjenih američkih država, EU, HRW, Amnesty-ja i mnogih drugih koji su dokumentirali brojne slučajeve torture.

Uobičajena praksa je da se neistomišljenici optuže za izdaju domovine ili optužbe za mito/korupcije kako bi lakše pile vodu pred javnošću, domaćom i stranom. Pritvorenici se onda primoravaju da pred kamerama „priznaju svoje zločine“ kao u slučaju Romana Protaševiča novinara i opozicionog aktiviste koji se „javno pokajao“ pred kamerama Lukašenkove televizije nakon što je otet iz aviona irskog Ryanair. Protaševič je bio na letu na letu Atina – Viljnus broj 4978 kada je skrenut 23. maja 2021. od bjeloruskih vlasti pod izgovorom da je u avionu postavljena bomba. Uz prisustvo lovca – presretača MIG-29 avion je prinudno sletio u Minsk. Novinar i njegova ruska djevojka su uhapšeni i odvedeni dok nikakva bomba nije nađena.

Za pomoćnika ministra Danila Šaranovića iz redova Demokrata CG primjer Protaševiča, Gnjota i preko 1400 političkih zatvorenika u privatnoj državi Lukašenka „ne ispunjava uslove iz člana 3“ zakona o azilu. Tako ni strah V.I. šta će mu se desiti ako se vrati kući „nije bio preovlađavajući motiv“ da mu se pruži međunarodna zaštita jer „nedostaje i elemenat progona“. Zamjera mu se i što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj koja je primila 3,5 miliona izbjeglica iz Sirije, vjerovatno namjerno, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa uređenim boravkom i uspješnim porodičnim biznisom čime Crnoj Gori ne bi bili na finansijskom teretu.

Po Popoviću, u skladu sa Ženevskom konvencijom i Direktivom o postupcima azila „zemlja se smatra sigurnom kada u okviru njenog demokratskog sistema generalno i trajno nema progona, nema mučenja ili nehumanog postupanja…prijetnje nasiljem“ pa „iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji“ državni organ je utvrdio da se V.I. „može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“. Popović navodi i da je Bjelorusija „industrijski razvijena“ i kako je njen glavni partner Rusija, posebno za prirodni gas i jedna od najvećih tranzitnih teritorija za ruski gas do EU.

Popović naglašava i da je izgradnja Sjevernog toka 2…iz Rusije u Njemačku ispod Baltika završena 2021. i  da je „faktor je koji ima direktan uticaj na bjelorusku ekonomiju“. Popović je očigledno zaboravio da je Sjeverni tok 2 zatvoren i miniran nakon početka agresije na Ukrajinu i ne objašnjava kakve veze gasovod ima sa eventualnom sudbinom V.I. ako bi se vratio kući.

Popović još hvali Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida. Ističe uspjehe Lukašenkovog režima u borbi protiv trgovine ljudima. Popović hvali Bjelorusiju da je jedna od 152 zemlje koje su glasale za usvajanje Globalnog dogovora za bezbjednost. Tako da je „shodno navedenom ovaj organ zaključio da nijesu ispunjeni uslovi potrebni da se neko djelo smatra proganjanjem u smislu člana 1A Ženevske konvencije“ a iz izjave V.I. je „jasno da isti nije doživio progon jer djela koja navodi nisu dovoljno ozbiljna“ da bi predstravljala ozbiljno kršenje ljudskih prava. Izgleda da bi bolje bilo za V.I. da je prvo proživio torturu i onda možda uvjerio ovog predavača na Policijskoj akademiji u Danilovgradu da je ugrožen.

O ovakvom postupanju MUP-a je obaviještena i liderka bjeloruske opozicije Svetlana Tsikanuskaja koja je, nakon od režima nepriznate pobjede na predsjedničkim izborima 2020. god., morala pobjeći u inostranstvo da bi se spasila zatvora u kome se njen muž već nalazio. U odsustvu je osuđena na 15 godina zatvora od strane Lukašenkovog suda, dok je mnoge demokratske vlade priznaju za legitimnog lidera zemlje. Iz njenog štaba je Monitoru rečeno da je opozicija u egzilu predložila predsjedniku Jakovu Milatoviću i premijeru Milojku Spajiću da se sretnu sa Tsikanuskajom nekoliko puta nakon što se ranije srela sa vladama Grčke i Albanije. Iz Crne Gore nije stigao nikakav odgovor.

Na ovakvo „detaljno obrazloženo rješenje“ Radovana Popovića je dozvoljena tužba Upravnom sudu Crne Gore. V.I. još ostaje nada  da neće morati da osjeti demokratičnost i pravednost Lakušenkove vlasti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Marta, 2025

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Da se “istina” može štelovati je u srijedu potvrdio i ministar Dačić. U izjavi za  list Danas on  je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu, niti su montirani na bilo koje naše vozilo ili sistem”. Na pitanje zašto je ranije izjavio da MUP ne posjeduje zvučni top ni slična oružja, Dačić je odgovorio da je „to nespretna izjava”. Navodno se time “mislilo da MUP nije uvrstio ovo sredstvo u svoj arsenal sredstava prinude“. Dodao je da je kupovina tog oružja „promašena investicija” jer  tada nije usvojen novi zakon o policiji kojim bi se zakonski dozvolila upotreba tih sredstava. U utorak se opet glasnulo Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu sa rezultatima istrage po Vučićevoj mjeri. Na osnovu izvještaja MUP-a, ministarstava zdravlja i odbrane i BIA-e “nedvosmisleno se utvrđuje da niko od navedenih organizacionih jedinica i pripadnika angažovanih na obezbeđenju protesta 15. marta nije čuo, video i upotrebio takozvani zvučni top saopštilo je tužilaštvo.

Opoziciona poslanica Marinika Tepić je u srijedu pokazala fotografiju od 15. marta na kojoj se na džipu Žandarmerije stacioniranom kod Skupštine, vidi uređaj koji izgleda kao zvučni top LRAD 450XL američke kompanije Genasys. Ona je pokazala, kako tvrdi, zvanični dokument po kome MUP traži nabavku 16 zvučnih topova, od toga sedam tipa 450 xl i devet tipa 100. Tepić je rekla da su ti uređaji plaćeni 690 hiljada eura 2021. godine u vrijeme kada je ministarstvo vodio Aleksandar Vulin. Nakon ove objave krenulo je novo štelovanje činjenica od strane  Dačića da se zapravo ti uređaji koriste kao zvučnici za upozoravanje mase.  Vučić je, onda, iz Brisela izjavio da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene” i da se “taj zvučni top… nije pomerio od Skupštine Srbije… i niko ga nigde nije upotrebio… i nemate nijedan dokaz”.

Oglasila se i specijalizirana američka nevladina organizacija Earshot na X mreži objavivši da je 16. marta primila 12 video zapisa sa spornim momentima korištenja oružja protiv mirnih demonstranata. Earshot kaže da četiri videa sadrže zvuk, odgovara zvuku Vortex topa (Vortex Ring Gun). Ovo oružje šalje gas iz svog cilindra brzinom od 185 milja na sat (gotovo 300km) sa zaglušujućom bukom koja se može porediti sa zvukom motora mlaznjaka. Prsteni zvuka koje top šalje stvaraju elektromagnetne smetnje i proizvode posljedice po zdravlje. Do sada je tri hiljade osoba prijavilo da su bili izloženi soničnom dejstvu. Vlasti su zdravstvene tegobe građana objasnile kao napade panike usred meteža dok pomjeranje drveća koje se vidi na snimcima usljed zvučnog udara za sada nije komentarisano (kao panika među drvećem). Vučić je u utorak na Pink TV ogromni broj demonstranata u Beogradu uporedio s optičkom varkom. “To se uči, to agenture uče kroz nevladine sektore …jedni idu nalevo, drugi nadesno, pa se onda ovi vraćaju nadesno a ovi nalevo…i onda u pokretu zauzimate 5 do 8 puta veći prostor nego kad stojite” objasnio je srbijanski vladar.

Da su stvari krenule na gore po sve kritičare režima u Beogradu vidi se i sa druge strane Drine gdje vlada vazalni režim Milorada Dodika. Dan prije masovnih protesta u Beogradu održana je sjednica Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS) gdje se raspravljalo o nacrtu novog  ustava “još srpskije” Republike Srpske. Predsjednik parlamenta Nenad Stevandić je sa skupštinske govornice, nakon vrijeđanja opozicionih poslanika kao srpskih izdajnika, pošto se malo odmaknuo od mikrofona, poručio: “Moramo pobiti ovo sve… ma pobiću ih sve, majke mi“. Njegov zamjenik Petko Rankić je dodao: Moramo“.

Nekoliko sati nakon zlokobne izjave Stevandića, ispred porodične kuće lidera opozicione Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića u Trebinju zapaljen je automobil. Nakon toga je Vukanović izjavio  da je podnio novu prijavu protiv premijera RS Radovana Viškovića, Rankića i Stevandića.  napominjući da “imamo posla sa bandom i ludacima” dok “najveću odgovornost ima mafijaško pravosuđe”.  Vukanović je takođe kazao: “Sinoć je Višković završio sjednicu, tvrdeći da ga ja podsjećam na Srbe koji su bili Pavelićevi generali u NDH koji su učestvovali u genocidu.“

Znatan dio opozicije u RS-u se protivi antiustavnim potezima Dodikove vlasti kojima se preuzimaju ingerencije BiH, što vodi zaoštravanju situacije u zemlji. Vlasti RS-a proglašavaju izdajnicima srpstva sve Srbe koji su protiv konceptu privatne države porodice Dodik i kumova. Zaprijećeno je i konfiskacijom imovine Srbima koji ne napuste institucije BiH kako je od njih tražio Dodik. MUP RS-a zadužen da pripremi nacrt novog antiustavnog zakona kojim bi RS preuzela  nadležnosti Granične policije u kontroli međudržavne granice.

Dok tenzije u BiH rastu u ponedjeljak je objavljeno da je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić primio gradonačelnika Banja Luke i lidera Partije demokratskog progresa (PDP) Draška Stanivukovića. Stanivuković je poznat kao kritičar korupcije porodice Dodik ali i kao nacionalista koji podržava jaki srpski kurs RS-a. Iz objava u RS-u se može pročitati da je na susretu “istaknuta važnost nacionalnog jedinstva u očuvanju ustavne pozicije Republike Srpske, kao i prava srpskog naroda u BiH”. Stanivuković je poručio da je Mandić „čovjek koji je svoj politički put posvetio borbi za istinu, pravdu i očuvanje srpskog nacionalnog identiteta“. Mandić nije objavio da se sreo sa Stanivukovićem. Javljeno je da se Stanivuković sastao sa  gradonačelnikom Nikšića,  bliskim Mandićevim saradnikom Markom Kovačevićem.

Mandić se oglasio 15. marta nakon  protesta u Beogradu sa nadom da srpska mladost “neće biti zloupotrebljena u političke ciljeve”. Računa da će “Predsjednik Vučić i demokratske strukture, ne opozicija, već mladost…pronaći zajedničko rješenje”. Milan Knežević je u objavi 15. marta zamolio Vučića da pusti privedenog DPS-ovog poslanika Ivana Vukovića iako je on “agenturski i pučistički djelovao u Beogradu kao deklarisani srbomrzac”. Knežević je završio svoju objavu porukom; “Srbija je velika i jaka država i nikakve obojene revolucije…ne mogu je srušiti”.

Ostaje pitanje da li je rušenje BiH i pripitomljavanje Crne Gore prihvatljivo srpskom bloku u CG (NSD-DNP-SNP) radi širenja vlasti braće Vučić i njihovih kumova i kartela. Do nedavno su za iste stvari optuživali raniji crnogorski režim.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

2 sedmice

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Režim je istovremeno organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku u Beogradu. Nezavisni mediji su do sada nekoliko puta pokazali da je među „studentima“ u parku najmanje studenata a najviše aktivista Vuč(ev)ićeve Srpske napredne stranke (SNS), fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci i drugi „koji hoće da uče“ za dnevnice od 80 do 150 eura. Uz to gratis idu i čuveni Vučićevi sendviči i ostala hrana i piće. Spavanje za „kampere“ je organizovano u Hotelu Balkan. Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama i oznakama rasformirane i, po ratnim zločinima i organizovanom kriminalu, zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO) državne bezbjednosti. Predvodili su ih Goran Radosavljević Guri, bivši komandant Žandarmerije i Živorad Žika Ivanović, bivši pripadnik JSO, obojica sa problematičnom prošlošću.

Vučević se požalio na K1 TV kako njegovim „studentima u Pionirskom parku noću upadaju u šatore, pljuju ih, prete im likvidacijama“. Stoga „država mora da reaguje na nasilje i da se tome stane na put“.  Vlast nije ponudila nijedan dokaz za te tvrdnje. Novinar KTV-a,  bivši radikal Nemanja Šarović,  je nakon pokušaja razgovora sa „studentima“ primijetio kako mnogi ne znaju ništa o fakultetima i smjerovima koje navodno studiraju i da su svi indeksi koji su mu pokazani „glajnc novi“. Nakon toga je priveden od strane policije „zbog uznemiravanja“ i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak.

Kada je u pitanju nasilje, tokom studentske blokade zgrade Radio televizije Srbije (RTS) režimski mediji su javili da su studenti napali policiju i da je „policajac Lazar Baćić zadobio težu povredu oka…i prebačen u Urgentni centar“. Tamo ga je sačekao gospodar Vučić koji se slikao zagrljen sa njim. Predsjednik je optužio „boljševičke plenumaše“ kako je nazvao studente, za napad na Baćića metalnim bokserom. Međutim, na video snimcima se vidi kako uniformisani policajac udara Baćića koji je bio u civilu, vjerovatno misleći da je demonstrant. Pojavio se i audio razgovor između Baćića i drugog policajca u kome Baćić priznaje da ga je udario kolega ali ne želi pričati za medije. Vučićevi mediji su nastavili sa pričom da su za napad krivi studenti. Verbalni napad na ministra Nikolu Selakovića je objavljen kao fizički napad. Objavljeni medicinski i policijski izvještaji su, opet i po ko zna koji put, uhvatili Vučića i njegove u dezinformacijama. „Poznajući dugo Aleksandra, znam da on ne bi izlazio sa takvim izjavama da sve nije dobro provereno, analizirano i zasnovano na čvrstim činjenicama i informacijama“ rekao je premijer Vučević  je na K1, ne trepnuvši.

Zbog ovakvog ponašanje vlasti mnogi se pribojavaju da će Vučić dosadašnju krizu i studentske proteste pokušati riješiti na rusko-kineski način. Računa se da je EU zauzeta drugim problemima i da se američka administracija neće miješati. Tome je, makar u dijelu javnosti, doprinijela i posjeta Donalda Trampa Džuniora), sina američkog predsjednika. Vučić  je na svom Instagram profilu objavio da sa Amerikom „zajedno gradimo snažnije veze i svetliju budućnost“. Tramp mlađi je u Beogradu bio i u septembru 2024. zbog potencijalnih investicija. Za Vučevića je posjeta znak da „Tramp i Vučić vode sličnu politiku“. On  je protumačio da je „poruka porodice Tramp očigledna“ –  podržavaju politiku Vučića. Koliko je taj zaključak tačan za Srbiju vidjet će se nakon 15. marta i scenarija za koji se vladar odluči.

Administracija predsjednika Trampa je javno osudila politiku koju sprovodi Vučićev gubernator Republike Srpske (RS) Milorad Dodik. Tužilaštvo BiH izdalo je u srijedu naredbu za privođenje Dodika, premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića. Oni su osumnjičeni za napad na ustavni poredak nakon što je Skupština RS-a, jednostrano i protivustavno, izglasala zakone kojima zabranjuje rad BiH Tužilaštva, Suda i SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) na teritoriji pod kontrolom porodice Dodik (tata, sin i ćerka plus kumovi). Krivični zakon BiH predviđa zatvor od 5 godina, kao i mogućnost zabrane obavljanja dužnosti. Prije toga izglasani su i zakoni o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Za to je Dodik nepravosnažno osuđen na godinu zatvora uz zabranu obavljanja funkcije. Očekuje se raspisivanje nacionalne i potom međunarodne potjernice preko Interpola. Dodik je rekao da će nastaviti svoje poslove predsjednika entiteta i da „nikada neće napustiti RS“ – što je razumljivo. Samo 2023. i 2024. godini firme povezane sa porodicom Dodik su dobile 1887 državnih ugovora vrijednih 541,32 miliona KM-a ili 276,77 miliona eura. Obrazac kleptokratije je identičan vučićevskoj Srbiji i miloističkoj Crnoj Gori.

U pripremi je i novi ustav RS-a koji će biti „još srpskiji“. Izglasan je i zakon o stranim agentima dok je kleveta (generički definisana) opet kriminalizovana. Predsjednik Vlade RS Radovan Višković je poručio da se „pravi situacija da možda neko zapuca iz prave puške“ i da „BiH ne postoji“.

Šef Stejt departmenta Marko Rubio je osudio Dodikove akcije koje „podrivaju institucije BiH i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost“. On je pozvao „partnere u regionu“ da se pridruže „u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“. EUFOR je nedavno  poslao  nova pojačanja dok je gensek Alijanse Mark Rute posjetio Sarajevo.

Vučić je rekao da Srbija „nikada neće podržati hapšenje“ zvaničnika RS-a. Srbijanski vicepremijer Aleksandar Vulin (isto akter brojnih korupcionaških afera i veletrgovine drogom) je u Banja Luci izjavio da je proces Dodiku „osveta Srbima“ i da je „Srbija dovoljno jaka i da neće biti dozvoljeno privođenje“. Početkom ovog mjeseca su Dodika u Banja Luci posjetili i podržali Vučićevi „Srbi iz Crne Gore“, Andrija Mandić i Milan Knežević.

 

Velika je nedoumica koliko se Crna Gora može nositi sa eskalacijom, ukoliko se na to odluči Andrićev venac. Andrija Mandić i Milan Knežević i znatan dio njihovih  partijskih funkcionera javno Vučića tretiraju kao svog vrhovnog vođu. Premijer Milojko Spajić je Mandićevu i Kneževićevu  podršku Dodikovim antiustavnim mjerama,označio kao njihov privatni stav. Ranije je Spajić rekao prestižnom američkom Vol strit žurnalu (WSJ) da iza Do Kvon afere i kampanje protiv njega stoji srpska državna bezbjednost. Promjene na čelu Agencije na nacionalnu bezbjednost (ANB) i jačanje policije i granične službe su možda znak da je proevropski dio Vlade ipak svjestan rizika.

Predstojeći dani i događaji mogu biti presudni za region i Crnu Goru.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSUĐUJUĆA PRVOSTEPENA PRESUDA MILORADU DODIKU: BiH pred najvećim iskušenjem od Dejtona

Objavljeno prije

1 mjesec

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. To je u RS-u i Srbiji  označavano kao napad na RS, Srbiju i srpstvo. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH.  U cijelom teatru, koji su  vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se Dodiku sudilo

 

 

Presudom Suda Bosne i Hercegovine (BiH) aktuelni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i 6 godina zabrane političkog djelovanja. Ako bi presuda postala pravosnažna, on više ne bi mogao biti predsjednik ovog BiH entiteta. Međutim, po postojećem zakonu, s obzirom da je osuđen na godinu dana zatvora, Dodik ne mora u zatvor već može otkupiti zatvorski staž za 36000 kovertibilinih maraka ili približno 18400 eura. Na ovu presudu postoji pravo žalbe Apelacionom sudu. Žalbeni proces bi mogao trajati do godinu dana. Drugooptuženi Miloš Lukić, rukovodilac  Službenog glasnika RS-a je oslobođen optužbi. 

Čitav događaj je u RS-u i Srbiji je bio praćen „patriotskom“ pomamom koja se možda jedino može porediti sa vremenom izglasavanje UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH. Suđenje Dodiku je označavano kao napad na RS, srpski narod, Srbiju i cjelokupno srpstvo sa kojima je poistovjećivan ovaj političar i akter brojnih korupcionaških afera i porodično-kumovskih kriminalnih poslova.  

U prvoj reakciji na presudu (kojoj nije prisustvovao) Dodik se pojavio u Banja Luci na pozornici pred okupljenim narodom ispred Skupštine RS-a i u prisustvu hrvatskog advokata Anta Nobila. Rekao je da „moramo biti veseli…nema razloga za nikakvu zabrinutost… od danas nema više BiH…“ Rekao je i da će Skupština RS-a „donijeti zakon o zabrani Tužilaštva i Suda“ i najavio i zakon o zabrani SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) i OSA-e (Obavještajna sigurnosna agencija) i svih drugih institucija na nivou BiH. Te mjere dok ovaj tekst odlazi u štampu, ulaze u procedruru Skupštine RS.

Odmah po presudi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sazvao sjedniću Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je nakon sjednice rekao da je „Predsednik Vučić … izneo 7 tačaka i zaključaka koji su jednoglasno prihvaćeni“ Prva je osuda presude Dodiku kao “nedemokratska i protivpravna”, onda poziv na smirenost u reagovanju, poziv na poštovanje Dejtonskog sporazuma, poziv na „jedinstvo i zajedništvo celog našeg naroda i svih političkih partija“ u RS-u i Srbiji. Dačić je u maniru drame dodao „predsednik… upravo kreće ka aerodromu i putuje u Banjaluku“ i da je „svima jasno da je Srbija u teškoj situaciji i RS i srpski narod u celini“. U Banja Luci, u nastavku predstave, nakon „radnog sastanka“ sa rukovodstvom RS-a na koji je sa sobom poveo i ministra finansija Sinišu Malog Vučić se obratio medijima. Rekao je da je „Dodika zamolio da pokrene dijalog…da pokaže srpsko opredeljenje za mir, za rešavanje problema kroz dijalog, a ne kroz pretnje i ucene”. Vučić se založio za jedinstvo vlasti i opozicije u RS i rekao da će Dodik biti pozvan da se obrati srbijanskom parlamentu za mjesec dana. Presudu je Vučić, u uobičajenom maniru, okvalifikavao da je „uperena protiv RS-a i srpskog naroda”, dok je za suđenje rekao da je bio „čudan i besmislen” proces. Potom je pozvao sve ljude u RS-u „da sačuvamo mir i stabilnost“ i da „nemamo nijedan ratni plan“. 

Evropska unija (EU) je pozvala sve političke aktere u zemlji da se suzdrže i odbace retoriku provokacija i izazivanja podjela i dovođenje u pitanje ustavnog poretka, suvereniteta, cjelovitosti i teritorijalnog integriteta zemlje. Američki Stejt Dipartment je takođe naglasio podršku suveritetu i teritorijalnom integritetu BiH i da „uvažavamo današnju presudu Suda BiH predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku”. Glasnogovornica Temi Brus je naglasila da se sadašnja američka administracija „čvrsto protivi bilo kakvim akcijama lokalnih lidera koje bi narušile sigurnost i stabilnost“. 

Iz Crne Gore do sada su glasnuli samo Vučićevi sljedbenici. Milan Knežević je na društvenoj mreži X napisao da je presuda „pucanj u Dejtonski sporazum“. On je takođe poistovjetio Dodika i njegov u korupciji ogrezao režim sa „narativom o Srbima kao dežurnim krivcima za sve što se dešava na Balkanu“. Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, koji se nalazi u službenoj posjeti Izraelu,  je napisao da „presuda  ne doprinosi očuvanju Dejtona i donosi političku nestabilnost u BiH“. Presuda je „u osnovi antidemokratski čin i pokušaj da se putem sile nekome onemogući da se bavi politikom“. Iz Socijalističke narodne partije (SNP) je zvanično saopšteno da presuda „ozbiljno ignoriše Dejtonski sporazum“ i vraća u „period nestabilnosti na prostoru BiH“

U cijelom teatru, koji su opet vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se njemu zapravo sudilo. Buka o uvijek ugroženim Srbima je nadjačavala svaki drugi ton.   

Sve je počelo u ljeto 2023. godine kada je Narodna Skupština RS-a donijela dva otvoreno provocirajuća zakona koji su inicirali predsjednik Dodik, Vlada RS-a i dio poslanika. 

Dodik je već neko vrijeme bio nezadovoljan ranijim odlukama nezavisnog Ustavnog suda BiH i odapinjao otrovne strijele kako navodno Srbe preglasavaju u tom sudu. Sud je koncipiran tako da se onemogućava preglasavanje jedne etničke skupine nad drugom. Ustavni sud čini devet sudija. Zastupnički dom Federacije BiH bira četiri, a Narodna skupština RS-a dvojicu sudija. Preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne zemlje.

Pored svih molbi i upozorenja, Dodik i njegov režim su odlučili da idu u direktnu konfrontaciju i sa BiH i sa međunarodnom zajednicom. Prvi sporni zakon je bio Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a. Riječ je o zakonskim izmjenama kojima se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u Republici Srpskoj, pa po tome ne mogu postati ni izvršne. Visoki predstavnik u BiH je trenutno njemački diplomata Kristian Šmit kome sada Dodik prijeti hapšenjem ako kroči na teritoriju njegovog de fakto privatnog entiteta. Drugi zakon je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Šmit je, na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), donio odluku 1. jula 2023. kojom u potpunosti obustavio kompletan zakonodavni postupak kao suprotan Ustavu BiH. Šmit je uveo i izmjene Krivičnog zakona BiH, čime je neizvršavanje odluka Visokog predstavnika postalo krivično djelo. I Sjedinjene Države i EU su podržali ovaj potez. I pored toga, Dodik je 7.jula potpisao ukaz kojim se proglašavaju zakoni kojima se na njegovoj teritoriji suspenduje nadležnost Ustavnog suda zemlje i odluke Visokog predstavnika. Nakon toga je njegov ukaz objavljen u Službenom glasniku RS-a 9. jula čime je, stupio na snagu. 

Optužnica Tužilaštva BiH je veoma koncizna (svega 4 strane) i precizna. Usmeni dio presude se takođe prioritetno fokusirao na obrazloženje u odnosu na legitimitet visokog predstavnika u BiH što je Dodikova odbrana uzaludno pokušavala osporiti. 

Dejtonskim mirovnim sporazumom (iz 1995.) Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda i sprovodi civilne aspekte Dejtona. Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10, u kojem se on proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Savjet za sprovedbu mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija kasnije je dalje definisao njegov mandat. Visokog predstavnika bira Upravni odbor PIC-a koji potom obavještava o izboru i Savjet bezbjednosti UN-a koji je odobrio i Dejtonski sporazum i raspoređivanje vojnika u BiH. Visoki predstavnik nema nadležnost nad inostranim vojnim kontigentom u BiH.

Odbrana Milorada Dodika se isto pozivala da je on morao potpisati ukaz jer mu je to bila obaveza u skladu sa članom 80. st. 4. Ustava RS-a. Sud BiH je istakao da upravo ta odredbe, na koju se odbrana pozivala, pokazuje suprotno. Sud smatra da je optuženi u skladu s tom odredbom bio u obavezi da u Narodnoj skupštini RS-a traži ponovno odlučivanje o tim zakonima koji su doneseni. On je postupio suprotno.

Teško je vjerovati da će se Dodik odlučiti za radikalnu eskalaciju i pogotovo da bi ga, studentskim protestima uzdrmani, vladar Srbije podržao u tome. Nakon najava „radikalnih mjera“ od  RS-a, supervizor za Brčko Luis Krišok je upozorio da bi ugrožavanje ustavnog poretka BiH moglo dovesti do „preispitivanja Konačne arbitražne odluke za Brčko“. U eventualnom scenariju odvajanja RS-a Brčko, koje presijeca teritoriju RS-a na dva dijela, se već ranije spominjalo kao potencijalno krizno žarište.

Diplomatska zajednica i brojni komentatori smatraju da kratkoročno ovakva situacija veoma godi Vučiću koji ovim prebacuje fokus sa masovnih protesta protiv galopirajućeg kriminala i korupcije njegovog režima na teren odbrane vaskolikog srpstva i prava Srba s druge strane Drine. Mnogi vjeruju da bi, ako bi pacificirao Dodika i natjerao ga u političku penziju, Vučić imao prećutnu podršku Zapada da nekako okonča turbulencije u svome dvorištu. Moguće je da bi u ovakvom scenariju braća Vučić tražila i ustupke oko Crne Gore. Na crnogorskom rukovodstvu ostaje da pomno prati situaciju i da preventivno djeluje kako zemlja ne bi postala opet moneta za potkusurivanje velikih. 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo