Kada se detaljno iščita, nakon pritiska u javnost nedavno dospjeli dokument, rađen pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori – može se zaključiti samo jedno: opasno po život. Majke i djeteta.
Malo šta, kao tih četrdesetak stranica, koje potpisuju neonatolog iz Litvanije Audrius Maciuleavicius i akušer iz Moldavija Stelian Hodorogea, tako hirurški precizno i tačno, raskrinkava stanje u našem zdravstvenom sistemu. U onom njegovom dijelu najvažnijem za društvo, za porodicu, za jedno biće – rađanje. Stručno: perinatalna njega. Prevedeno: kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega.
Istraživanje je sprovedeno od 5. do 14. decembra 2011. godine. Treba znati: u Crnoj Gori postoji osam porodilišta nivoa između 233 i 850 porođaja godišnje, kao i dodatna četiri, manja porodilišta, sa 3, 10, 55 i 126 porođaja godišnje.
Rezultati iskazani kroz pojedinačne prosječne ocjene za pet posjećenih gradova – Opšte bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te Klinički centar Podgorica – poražavajući su.
Oblast ,,bolničke zdravstvene statistike” UNICEF je ocijenio prosječnom ocjenom 1.1! Istražitelji su precizno zabilježili glavne probleme bolničke zdravstvene statistike: vođenje kliničkih kartona je ispod standarda. Nepostojanje ili nedovoljno korišćenje formulara za praćenje. Neprecizno dostavljanje podataka i njihova neprecizna lokalna upotreba.
Pomenuto je da se podaci šalju i sumiraju u Institutu za javno zdravlje. Međutim, veliki problem je, stoji u izvještaju, što se podaci ne koriste za korigovanje nedostataka, već se statistika pravi samo zbog zakonske obaveze. Posljednja aktivnost analiziranja podataka, evidentirano je, realizovana je i podaci prezentirani zdravstvenim radnicima – 2007. godine! Bez predloga rješenja za unapređenje kvaliteta njege.
Inspektori ukazuju da statističke informacije nijesu uvijek tačne. U ustanovi sa notiranom stopom carskih rezova od 20 odsto inspektori su kontrolom knjige porođaja u samom porodilištu utvrdili da je oko dva puta veća (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto). To, prema riječima Monitorovog sagovornika iz zdravstvenog sistema Crne Gore, koji je insistirao na anonimnosti, ukazuje na pojavu da se podaci falsifikuju sa ciljem da se prikriju nedostaci i odgovornost za loše stanje.
Ni stanje oprema i zaliha, nije mnogo bolje. Nijedna od ocjenjivanih ustanova nije adekvatno pripremljena da pruži njegu u toku i poslije porođaja, koju preporučuje SZO. Nema adekvatno opremljenih pojedinačnih porođajnih sala. Nema stolica za porođaj. Nedovoljan je broj sprava za mjerenje tjelesne težine, zidnih i elektronskih toplomjera. Ne postoji dovoljan broj stolova za reanimaciju novorođenčadi sa izvorima grijanja. Nedovoljno opreme za smanjenje bolova i promovisanje partnerstva: gimnastičkih lopti, stolica za alternativne položaje pri porođaju, stolova i stolica za partnere; setova za hitnu akušersku intervenciju…
Inspektori su zaključili da svuda ne postoje pojedinačne porođajne sale. Zbog toga, tvrde, ne postoji mogućnost da se pratiocima, otac ili druga bliska osoba, dozvoli prisustvo porođaju. Ne promovišu se djelotvorne tehnologije tokom porođaja: šetnja i kretanje, nehorizontalni položaji, kontakt koža na kožu i rano dojenje i uspostavljanje veze između bebe i majke.
I dalje se, dijagnostifikovano je, u fazi porođaja koriste brojne zastarjele tehnologije, koje nisu zasnovane na naučnim dokazima. Neke metode primjenjuju se više nego liberalno, recimo epizitomija koja se negdje primjenjuje u 80 odsto slučajeva! Istovremeno, niz djelotvornih tehnologija, koje preporučuje SZO, ne primjenjuju se.
Jedno povlači drugo: nedovoljno korišćenje efikasnih tehnika koje se primjenjuju u toku porođaja, rezultira visokom stopom carskih rezova, te velikom učestalošću podstaknutog porođaja. Inspektori zaključuju da sa lošim praćenjem dobrobiti fetusa i nedovoljno čestim korišćenjem „pomognutog” vaginalnog porođaja, ovakva praksa(!) dovodi do čestih slučajeva asfiksije, stanja izazvanog nedostatkom kiseonika kod bebe u toku porođaja. Skoro 800 beba starosti do godinu bude liječeno u ovoj ustanovi (čak jedna od 10 beba), zbog nedostatka kiseonika. To može dovesti do manjih ili većih oštečenja mozga kao i smrti bebe!
Što se tiče njege nakon porođaja, glavni problem je to što se bebe odmah odvajaju od majki i samo nekoliko porodilišta primjenjuje praksu smještaja beba uz majke. Kontakt koža na kožu, što sprečava hipotermiju i infekcije nastale u medicinskoj ustanovi, kao i rano dojenje se ne primjenjuju. Kvalitet promovisanja dojenja zdravog novorođenčeta je loš, zapisano je u izvještaju.
Inspekcija je utvrdila da ne postoji koncept toplog lanca ni u jednom od posjećenih porodilišta: temperatura u salama za porođaj se ne prati. Ne postoji praksa da se novorođenčad obrišu, stave kod majke i pokriju kako bi se spriječila hipotermija. Ne nose se kapice i čarape. Umjesto toga, u mnogim ustanovama novorođenčad se povijaju i odvajaju od majki. Bez obzira što su povijena ona ne mogu proizvoditi toplotu u dovoljnoj mjeri, pa je neophodno da budu prislonjena uz majku.
Tokom jedne decenije stopa carskih rezova drastično je porasla: sa 10 odsto iz 2000. godine, na skoro 24 odsto iz 2010. godine. Inspekcija je utvrdila da je jedna od ustanova lažno prijavila da je od ukupnog broja porođaja imala 20% carskih rezova, a da je u stvari imala čak 41% carskih rezova. Tako, inspekcija tvrdi, da je u stvari stopa carskih rezova u nekim ustanovama 35-40%, te da ne postoje nacionalne kliničke smjernice niti lokalni protokoli o indikacijama i procedurama carskog reza!
Kontrolori su zaključili da, generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih komplikacija! Kada je inspekcija pitala medicinsko osoblje kakve hitne mjere primjenjuju u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije (izuzetno teško zdravstveno stanje koje može dovesti i do smrti trudnice ili bebe) lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: „… mi nemamo takvih slučajeva, jer je njega prije porođaja vrlo kvalitetna”. Kada su pitani o postupanju u slučaju distocije, veoma teške komplikacije, odgovorili su – „nikad nijesam imao slučaj ramene distocije”.
Da li to znači – pita se sagovornik Monitora – da imamo zastrašujuću činjenicu kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vjerovatno osuđeni na smrt i koliko je ljudi do sada umrlo zbog njihovog neznanja?
Inspekcija takođe zaključuje da osoblje nije obučeno za reanimaciju novorođenčadi! Izvor našeg lista postavlja pitanje – koliko je do sada ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga što medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju?
Nije to sve: kao i u slučaju zdravih novorođenčadi, majkama nije dozvoljeno da njeguju bolesnu novorođenčad. Te bebe su odvojene od majki, ne dobijaju majčino mlijeko za hranjenje i umjesto toga, pretjerano se koriste vještačka hrana i cucle.
Inspekcija je, vjerovali ili ne, utvrdila i da se „najdjelotvornija tehnika za sprečavanje infekcija – pranje ruku – ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori.” Onda: nema potpuno opremljenih mjesta za pranje ruku. Pa: kontrola infekcija je nedovoljna.
Tek sistemski nedostaci: ne izrađuju se nacionalni, niti lokalni protokoli koji bi dali jasna uputstva ljekarima kako da postupaju u određenim situacijama. Utvrđeno je da ne postoje ni lokalni algoritmi za upravljanje ozbiljnim komplikacijama. Ne postoji organ na nacionalnom nivou koji bi bio odgovoran za postavljanje standarda njege. Nema unutrašnje revizije! I tako redom.
Možda će nekoga začuditi zašto je iza ovakvog, alarmirajućeg, istraživanja, pod patronatom UNICEF-a, stalo Ministarstvo zdravlja. Dokument je, kako je u intervjuu TVCG, priznala doktorica Mira Jovanovski Dašić, trebalo da bude povjerljivog karaktera. „Međutim, počeli su ljudi da politizuju, da pričaju o toj ocjeni kao da nešto neko želi da sakrije, pa prema tome, sada je na uvidu.”
Prema upućenim izvorima Monitora iz sistema zdravstva, kad je sadržina spisa počela je da curi u javnost, Ministarstvo se odlučilo na kontrolu štete. Tako je, 11. jula ove godine (na početku perioda ljetnjih odmora!), značajno nakon što je izvještaj završen i dostavljen na crnogorsku adresu, Ministarstvo promovisalo čitavo istraživanje. Opasno po život.
Bebe prije svega
Dokument o kome se, u medijima neobjašnjivo malo pričalo, sam po sebi je horor, pa je dobro što će šira javnost biti upoznata s njegovom sadržinom. To je pravo lice našeg zdravstvenog sistema koje niko, ali baš niko, godinama nije kontrolisao, kaže za Monitor Dejan Cvijanović iz NVO Krug života. ,,Smatramo da za ovakvo stanje treba da se utvrdi odgovornost pojedinaca, nosioca zdravstvenog sistema. Ne treba zaboraviti da se dokumenat može smatrati i kao dokaz da se propusti koji se čine u zdravstvenim ustanovama mogu svrstati u krivična djela. Zahtijevamo od nadležnih organa da hitno sprovedu istragu u pomenutim bolničkim centrima i da se pojedinci ,,zaslužni” za ovakvo stanje po hitnom postupku smijene. Takođe zahtijevamo da se formira radno tijelo koje će imati jedinu svrhu da se u najhitnijem roku riješe najakutniji problemi. Živote naše djece, naročito beba, treba staviti ispred svih drugih interesa i to se ne smije odlagati.”
Marko MILAČIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Polemika3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice