Povežite se sa nama

MONITORING

NEVOLJE U PRIMJENI ZAKONA O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU: Samo vlast na dobitku

Objavljeno prije

na

Tri mjeseca primjene Zakona o zaradama u javnom sektoru bila su dovoljna da ukažu na brojna ograničenja i mane tog propisa. Otud se, sa raznih strana, sve glasnije govori o potrebi njegovog mijenjanja i usklađivanja sa našom ekonomskom ali i socijalnim stvarnošću.

,,Aktuelni Zakon o zaradama u javnom sektoru je nepravedan, diskriminatorski i neprimjenjiv u praksi”, ocijenio je početkom mjeseca ,,opozicioni” ministar finansija Raško Konjević. On je dan kasnije dodatno precizirao u razgovorima za televiziju Atlas i radio Antenu M: ,,Zakonom o zaradama u javnom sektoru zadovoljni su funkcioneri, ali nijesu službenici kojim je dominantno trebalo da bude posvećen”.

Konjević objašnjava da su na taj propis ozbiljne primjedbe iznijele brojne insititucije, nekoliko opština, gotovo pa sva komunalna preduzeća, … , sve do zapošljenih u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. ,,Ukazao sam da taj Zakon u sistemskom smislu nije donio određena rješenja na adekvatan način, a drugi aspekt je da za primjenu tog Zakona u budžetu za 2016. nedostaje nešto više od 15 miliona eura, zbog čega je potreban i rebalans budžeta”, napominje ministar finansija. Nije lako ostaviti po strani primjedbe njegovih kritičara koji podsjećaju da je Vlada, u kojoj je Konjević kao dio tadašnje vladajuće koalicije bio ministar policije i javne uprave, jednoglasno usvojila i parlamentu proslijedila prijedlog zakona o zaradama u javnom sektoru. Ozbiljan novac je u pitanju.

Na finansijske probleme koje je proizveo Zakon o zaradama nedjeljama i(li) mjesecima ukazuje predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić. ,,Nije u redu da se predsjedniku opštine poveća plata za 500 ili 600 eura, a nekom službeniku za 50. To neću podržati”, naveo je Šćekić konstatujući da opštini Berane nedostaje nekih 500 hiljada eura da bi sprovela u djelo zamisli autora spornog Zakona. Zgodna ilustracija za, kako se ono kaže, nesaglasje između teorije i prakse.

,,Primjena zakona značila bi enormno i nemoralno povećanje zarada rukovodećeg kadra u odnosu na službenike koji obavljaju značajan dio lokalnih poslova, a posebno bi pogodila zaposlene sa nižom stručnom spremom koji obavljaju teške poslove komunalnog održavanja i službu spasavanja”, ponavlja Ščekić.

Zapravo, ova se primjedba još tokom pripreme Zakona i rasprave koja je prethodila njegovom usvajanju izdvojila kao osnov golemog nezadovoljstva. Prosto – Zakon je spakovan po mjeri vladajuće elite (sve tri grane vlasti) a na uštrb armije profesionalaca iz javnog sektora i zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Dok su zarade predsjednika države, vlade i parlamenta, ministara, poslanika i njihovih najbližih saradnika praktično udvostručene, zapošljeni u državnoj administraciji morali su da se zadovolje obećanom povišicom od 5-6 odsto. Da bi se po primjeni Zakona pokazalo da će neki od njih, zapravo, dobiti manju platu.

Sve to je pratilo tragikomično obrazloženje Vladinih glasnogovornika da se promjenom koeficijanta i povećanjem plate većim od 1.000 eura, ,,samo legalizuje novac koji su funkcioneri i onako dobijali kroz naknade za raznorazne dodatne aktivnosti.

,,Skandalozno je da u Crnoj Gori, državi socijalne pravde, raspon između najnižeg i najvišeg koeficijenta za obračun zarada u javnom sektoru bude 1:12,3 da najviši koeficijent na državnom nivou bude 32, a najniži 2,6″, registrovali su aktivisti Demokrata u svom saopštenju, ,,Na ovaj način su svi državni i lokalni funkcioneri, i zaposleni u njihovim kabinetima, privilegovani u odnosu na najveći broj službenika i namještenika koji su se ovih dana, nakon isplate zarada, suočili sa činjenicom da od povećanja zarada nema ništa, a u nekim slučajevima, zarade su čak i smanjene, zbog smanjene obračunske vrijednosti koeficijenta”.

Stvari su išle dotle da su javnosti, kao ilustracija stanja po usvajanju Zakona, podmetani lažni podaci (kao vrijednost iznosa koji se množi za datim koeficijentom uzimali su 55 umjesto 60,1 euro – što na predsjedničkim platama pravi razliku veću od 200 eura). Sve to da bi se pokazalo kako će politička elita imati plate jedva veće od 2.000 eura. Iako su iste, u stvarnosti, bliže iznosu od 2,5 pa čak i tri hiljade eura (zavisno od godina radnog staža).

Na drugoj strani – među običnim pukom – plate su smanjivane a nezadovoljstvo raslo. ,,Neke plate će biti smanjene na pola, a izvjesne su i brojne tužbe radnika crnogorskih komunalnih preduzeća koje će koštati mnogo više od planiranih ušteda”, rečeno je, krajem maja, na sjednici Odbora za komunalnu privredu pri Privrednoj komori CG.

,,Dovešćemo do toga da će oni koji rade na održavanju javnih površina, sa sadašnjom platom od 470 eura, primati 236″, izračunao je direktor hercegnovske Čistoće Borivoje Bonić. Slične projekcije iznijele su njegove kolege sa svih strana Crne Gore. Korak dalje otišao je Miloš Ražnatović, direktor cetinskog Vodovoda, tvrdnjom da je ,,Ovim zakonom suspendovan princip korporativnog upljavljanja…”.

Dolazimo do drugog bloka rješenja iz usvojenog Zakona koja su, svima koji su ih pokušali primijeniti, donijela velike glavobolje. Jednostavno, riječ je o tome da je zakonodavac u pripremi ovog propisa pod firmu javni sektor strpao sva privredna društva koja su u vlasništvu države ili lokalnih samouprava. Uz nekoliko, uglavnom teško objašnjivih, izuzetaka. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, ali nijesu zdravstvo, obrazovanje, instutucije kulture… Zapravo, zakon nije obuhvatio skoro polovinu (23 -25 hiljada) zapošljenih iz javnog sektora koji se, u Crnoj Gori, procjenjuje na nekih 59 – 60 hiljada!?

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila a parlament prihvatio da se Zakon o zaradama ne odnosi na Centralnu banku. Ali isti princip nije važio za regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, na primjer, iako su i one jednako samostalne i samoodržive. Po istom principu (babi se snilo što joj je bilo milo) zakon se ne odnosi na Elektroprivredu. Ali važi za sva druga infrastrukturna preduzeća.

Konačno, Zakonom o zaradama u javnom sektoru nijesu propisana mnoga zvanja u opštinama. Nema predsjednik skupštine opštine, potpredsjednik opštine, glavni administrator, menadžer, sekretar skupštine…

Sve je to bio razlog da Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) 19. maja podnese Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o zaradama kojim se, kako navode, narušava princip jednakosti pred zakonom, te proklamovana sloboda tržišta, preduzetništva i konkurencije.

,,Smatramo da se zaposleni u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave ne mogu smatrati zaposlenima u javnom sektoru, iz prostog razloga što ta privredna društva, bez obzira na oblik obavljaja privredne djelatnosti, u cjelosti posluju po propisima koji važe za sve ostale privredne subjekte realnog sektora”, navodi se u analizi UPCG.

Šta sada?

,,Uradili smo u Ministarstvu finansija analizu, definisali osam prioritetnih problema u primjeni tog zakona i tu smo informaciju uputili resornom potpredsjedniku Vlade Vujici Lazoviću koji je pratio sa Radojem Žugićem izradu i primjenu tog zakona”, pohvalio se – i prozvao – ministar Konjević, ,,Očekujem da ćemo u narednih nekoliko dana unutar vladinih tijela otvoriti to pitanje. Pisana informacija je prije desetak dana upućena Lazoviću”. Čekamo.

Da, na kraju, ne ispadne kako priču o Zakonu o zaradama pričamo gledajući na njega, iskuljučivo, očima kritičara i nezadovoljnika. Istina je da je ovaj Zakon osjetno poboljšao (legalne) finansije nekih 800 do 1000 stanovnika Crne Gore zapošljenih na državnim funkcijama koje, prema ocjeni bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, ,,ranije nijesu bile finansijski vrjednovane u skladu sa odgovornošću koju nose”.

Pošto u Crnoj Gori radi nekih 160 hiljada zapošljenih, proizilazi da je svaki 20 zapošljeni državni funkcioner. Zato bi se moglo reći da, od masovne vaučerske privatizacije, ovdašnja vlast nije donijela propis koji je tako očigledno poboljšao status većem broju zapošljenih. Druga je priča to što ceh plaća onaj ,,ostatak” od 99,5 odsto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo