Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nevidljivi kupac

Objavljeno prije

na

Prije nepune četiri godine, vojnu imovinu od 23.539 kvadratnih metara na Rosama, atraktivnoj visoravni na poluostrvu Luštica, za milion i pedeset hiljada eura pazario je Norex Management Ltd., of-šor firma s Britanskih djevičanskih ostrva. Kupoprodajni ugovor je potpisan 16. septembra 2005 u Beogradu. U svojstvu prodavca, ugovor je ispred Državne zajednice Srbija i Crna Gora (Ministarstva odbrane) potpisao ministar Prvoslav Davinić a kao zastupnik ondašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane njegov direktor Vladan Živulović. Predsjednik SCG i Vrhovnog savjeta odbrane bio je Svetozar Marović. (NE)VIDLJIVOST: Kupac je, skupa sa zemljištem, postao vlasnik i objekta Oskoruša For, stare austrijske tvrđave iz 19. vijeka, površine 1.500 kvadratnih metara. Objekat se u katastarskim spisima vodi kao vanknjižni, u prevodu „nevidljiv” i Direkciji za nekretnine PJ Herceg Novi. Da li je Oskoruša evidentirano kulturno nasljeđe Crne Gore? Obeshrabruje odgovor koji smo dobili od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru. Sve fortifikacije u Crnoj Gori nijesu zavedene u registar zaštite a tvrđava Oskoruša, kao vanknjižni objekat, ni na kulturološkim kartama nije vidljiva! Na isti, „vanknjižni” način, (ne)postoji i Norex Management Ltd. U Crnoj Gori ova firma nije „prepakovana”, odnosno, nije ovdje registrovana kao domaća kompanija da bi – prema zakonskim odredbama – mogla postati vlasnik nekretnina; nema njenih vidljivih bankovnih, finansijskih, poreskih itd. tragova. Dakle, teško je dokazati da Norex Management Ltd uopšte postoji.

Tvrđava je tvrđava, pa je Oskoruša u stvarnosti vidljiva, ali nije knjižena, jer je vazda potpadala pod diskretnu vojnu imovinu. Ispostaviće se da je ta činjenica postala, što se poreza tiče, za kupca olakšavajuća okolnost.

VJEŠTAČENJE: Naime, na rješenje Poreske uprave – Područne jedinice Herceg Novi iz 2006. o uplati poreza za ovu imovinu, kupac s Britanskih djevičanskih ostrva odgovario je žalbom. Žalbeni spisi odlaze višoj instanci, Ministarstvu finansija, koje predmet opet vraća u Herceg Novi na vještačenje u Poresku upravu.
Angažovan je vještak građevinske struke koji konstatuje očigledne činjenice, vidljive i laičkim okom – premda nije zavedena u katastar, tvrđava Oskoruša zaista postoji.
„Tvrđava je s prilazom i dvorištem ograđena visokim odbrambenim zidom od betona i obrađenog kamena. Objekat tvrđave je dvoetažni, a sama utvrda je s fasadom od obrađenog kamena i krovnom betonskom pločom preko svodova, s postoljima za topove. Ovaj objekat tvrđave više je godina zapušten i van upotrebe”, konstatuje vještak.
Ali, on izvještava kako podaci o veličini i sadržaju objekta „nijesu bili dostupni” i procjenjuje njegovu tržišnu vrijednost (za cjelokupnu nekretninu) na osnovu podataka iz sklopljenog kupoprodajnog ugovora.

POREZ: Kupac Norex Management Ltd. je tokom žalbenog postupka osporavao visinu poreza koju je trbalo da plati. Naveo je da nije kupio ovo sporno zemljište, te da ne stiče pravo vlasništva, već samo pravo korišćenja. U žalbi obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepokretnosti, odnosno sporni, tako obračunati porez.
Nakon kontradiktornog vještačenja (suštinski u korist firme Norex Management Ltd.) u kojem nijesu provjereni podaci o veličini i sadržaju objekta, Poreska uprava donosi rješenje kojim određuje porez na „utvrđenoj osnovici” od 650.000 eura. Drugim riječima, da se uplati dva odsto ukupne cijene, što iznosi samo 13.000 eura.
Na taj način kvadrat kule, bez zemljišta, kupac je platio po 450 eura, te postao suštinski vlasnik imanja i fortece na Rosama.
Iako Zakon o imovinsko-pravnim odnosima definiše da strana fizička i pravna lica ne mogu biti vlasnici zemljišta na teritoriji Crne Gore, za ovaj slučaj to ne važi. Zakon navodi uslov da bi neko strano lice kupilo i uknjižilo nekretninu – mora se osnovati domaća kompanija.
Po ovom modelu sticanja vlasništva nad nepokretnostima u Crnoj Gori su osnovane bezbrojne kompanije, nerijetko samo sa jednim eurom osnivačkog kapitala. Norex Management Ltd. nije osnovao svoju firmu u Crnoj Gori i formalno nije mogao postati vlasnik Oskoruše.

IZIGRAVANJE: Ali, u čl. 8 kupoprodajnog ugovora zvaničnici tadašnje SCG su firmi Norex Management Ltd. dozvolili da, mimo zakona, postane ne samo korisnik, već i vlasnik Oskoruše: „Ministarstvo odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora ovim ugovorom dozvoljava kupcu da se po osnovu ovog ugovora može uknjižiti kao korisnik odnosno vlasnik 1/1 na nepokretnostima”.
I tu nije kraj. Uprkos obavezama iz čl. 9 kuporpodajnog ugovora, kupac crnogorskom Ministarstvu za ekonomski razvoj nije dostavio obavezujući investicioni program. Norex Management Ltd. bio je dužan da u roku od tri godine (od dana primopredaje) ispuni svoje ugovorom potpisane obaveze.
Dvojica učesnika prodaje Oskoruše, Davinić i Živulović, smijenjeni su već 2006. godine; iza njih su ostali i drugi nerazjašnjeni kuporpodajni ugovori. Davinić je, zbog njih, još pod istragom. Fond za reformu sistema odbrane SCG, koji je linijom subordinacije bio podređen predsjedniku SCG Maroviću, imao je na prodajnoj listi oko 180 vojnih objekata i milione kvadratnih metara u Crnoj Gori. Osim Oskoruše, prodata su i obližnja utvrđenja Arza, Kabala, Lazina…
I nakon četiri godine od prodaje, Oskoruša, utvrda na braniku Bokokotorskog zaliva ostaje napuštena; vlasnik je ko zna ko i nalazi se ko zna gdje.
Oskoruša je ime koje zaista ne priliči. Lokacija ove tvrđave je izvanredni vidikovac u blizini mora sa kolskim makadamskim prilazom.
Okružena netaknutom prirodom, Oskoruša podsjeća na bajkovit pejzaž, za koji nije briga ni Opštinu Herceg Novi ni državu Crnu Goru.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo