Turistički esnaf u Crnoj Gori očekuje prezentaciju važnog dokumenta, Strateškog marketing plana turizma (SMP) za naredni petogodišnji period od 2017. do 2021. godine, čiju je izradu godinu ranije, u septembru 2016, najavio bivši ministar turizma i održivog razvoja Branimir Gvozdenović.
Izrada plana povjerena je španskoj kompaniji THR Asesores, koja je posao dobila nakon sprovedenog javnog tendera, iako je po riječima drugih učesnika na tenderu Ministarstva turizma, ponuda Španaca bila najskuplja, ukupno 160.000 eura.
Prva verzija marketinške strategije biće predstavljena stručnoj javnosti, najznačajnijim turističkim organizacijama i institucijama u Crnoj Gori tokom narednog mjeseca.
SMP predstavlja treći globalni dokument razvoja turizma u Crnoj Gori u poslednjih 16 godina. Izradi Strategije marketinga pristupilo se jer se postavljeni razvojni ciljevi prethodnih studija, turističkog Master plana i Strategije razvoja turizma do 2020. godine, u gotovo nijednom svom cilju nisu ostvarili.
Gvozdenović je tada pojasnio kako su postojećom Strategijom razvoja turizma definisani ciljevi kojim Crna Gora treba da postane visokokvalitetna turistička destinacija, dok SMP treba da da preporuke i analize kako doći do toga cilja. Izrada SMP već kasni za godinu najavljenu u naslovu, pa se njena primjena skraćuje na manje od četiri godine.
Za realizaciju ključnog državnog dokumenta – Strategije razvoja turizma Crne Gore do 2020. godine, ostalo je još dvije i po godine. Ovaj dokument usvojen krajem 2008. godine, kada je u fotelji ministra turizma sjedio Predrag Nenezić, ostala je, prema ocjenama turističkih stručnjaka i analitičara, samo još jedno, državno mrtvo slovo na papiru.
Pokazalo se kako svaki mnistar turizma u Vladi Crne Gore za svoga mandata donese po jednu „ključnu” i „stratešku” studiju razvoja crnogorskog turizma, koja ničemu ne posluži.
Pored najnovije markentiške strategije, koju pokreće zbog neuspjeha one prethodne, Nenezićeve, Gvozdenović je pripremio i Nacionalnu strategiju održivog razvoja do 2030. godine, kao podlogu dokumentima koji dolaze. To se ogleda u modelima razvoja neizgrađenih prirodnih resursa Crnogorskog primorja koji su u direktnoj suprotnosti sa smjernicama Master plana. Nacionalna strategija forsira izgradnju mixed- use rizorta, stambeno-apartmanskih naselja na vrijednim prioritetnim turističkim lokalitetima, umjesto hotela sa najmanje pet zvjezdica.
Aktuelna Strategija čijoj je izradi pristupio tadašnji ministar Nenezić, predstavlja revidovani Master plan turizma Crne Gore iz 2001. godine, čiji su autori eksperti Njemačkog društva za investicije i razvoj – DEG. Osnovne smjernice i ciljevi ovog sveobuhvatnog plana nisu ostvareni. Prije svega, planirana izgradnja hotelskih kapaciteta, obim i struktura tuirističkog prometa, broj ostvarenih noćenja i mnogi drugi zacrtani ciljevi i dalje su crnogorskom turizmu nedostižni.
Izvorni, prevedeni tekst Master plana ne može se naći na sajtovima Vlade, Ministarstva turizma ili Nacionalne turističke organizacije, pa je Nenezićeva strategija samo „prepjevani” inovirani Master plan.
U zakonodavnom okviru crnogorskog turizma očekuju se velike izmjene koje idu na ruku moćnim i uticajnim krugovima crnogorskih novobogataša i biznismena. Izmjene i dopune Zakona o turizmu su u toku, do sada su u nekoliko navrata održane stručne rasprave na ponuđene predloge. Pored niza noviteta pažnju analitičara privlače odrednice o modelima upravljanja turističkim kapacitetima ili novoj klasifikaciji hotela koji su svrstani u ugostiteljske objekte.
Težište izmjena zakona stavlja se na poslovanje mixed-use risorta, odnosno na mješovita turistička naselja i nove vrste hotela.
Uvode se novi pojmovi u crnogorskoj hotelskoj industriji. Pored klasičnih hotela kakve smo do sada poznavali, pojavljuju se integralni hoteli i mješoviti hoteli koji pored hotelskih, raspolažu sobama i apartmanima za prodaju privatnim licima.
Isto se odnosi i na mješovite rizorte, u kojima se mogu prodavati stanovi, sobe, vile ili apartmani.
Međutim, apsolutna je novina uvođenje obaveznog modela upravljanja mješovitim rizortima, većim hotelima i svim objektima kolektivnog smještaja kojima može upravljati isključivo – upravljač. To je novi zakonski pojam, koji predstavlja privredno društvo ili pravno lice koje upravlja i u cjelosti održava hotele i mixed-use rizorte.
Što znači, da vlasnik hotela ili rizorta, naročito ako je domaće lice, ne može njime i da upravlja. Ta je funkcija namijenjena specijalizovanim menadžment kompanijama, kojih u zemlji uglavnom nema. Mnogi u ovoj odrednici vide pripremanje terena da se raznorazne kompanije sa of-šor destinacija, skrivenih vlasnika, dokopaju budućih hotela i turističkih naselja.
Zakon je pojasnio i kakvu vrstu nekretnina podrazumijevaju rezidencijalne jedinice i vile, koje su dio ponude mješovitih hotela i naselja. Definisano je da su to smještajne jedinice u mješovitom hotelu ili rizortu koje mogu biti predmet pojedinačne prodaje.
Ukoliko se ovi noviteti u Zakonu o turizmu usvoje, država će legalizovati prenošenje nepoželjne stanogradnje u poželjne hotele i turistička naselja i time omogućiti novu vrstu profitiranja kroz navodnu gradnju hotela.
S tim u vezi uveden je i pojam turističkih razvojnih zona, koje su prethodno prostorno rezervisane Gvozdenovićevom Nacionalnom strategijom održivog razvoja, na najatraktivnijim dijelovima morske obale. Na taj način, preko turističkih naselja i mješovitih i integralnih hotela, gradiće se i prodavati nekretnine na obali, rezervisanoj za razvoj visokokvalitenog turizma. Preko mix use rizorta i mješovitih hotela, kupci stanova dobiće svoje parče obale. Dok za investitore u turističkim razvojnim zonama, koje su planirane na zemljištu u vlasništvu države, zakon predviđa set podsticajnih mjera za gradnju.
Podsticajne mjere plus prodaja stanova u prioritetnoj turističkoj zoni dobitna su kombinacija za građevinski lobi i nove investicije.
Preko naručene SMP priprema se promjena funkcionisanja turističkih organizacija. Autori treba da predlože mjere za unapređenje modela upravljanja turizmom i turističkim marketingom na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Lokalne turističke organizacije na primorju ostvaruju zavidne prihode od turističkih taksi a njima upravljaju politički kadrovi iz partija na vlasti u lokalnim upravama, jednako kao i u Nacionalnoj turističkoj organizaciji, samo na državnom nivou. Da li je u pitanju optimizacija rada turističkih organizacija, kako se navodi ili namjera da se primorskim opštinama oduzme još jedan izvor prihoda, milioni eura koji se ubiraju od turističke takse, pojasniće španski turistički eksperti i učesnici debate na predlog Strateškog marketing plana koja se čeka.
Tajni gost
Jedna od zanimljivijih novina predloga nacrta Zakona o turizmu jeste uvođenje funkcije – tajnog gosta čiji je posao dodjela oznake kvaliteta za hotele, simbola Q – kvalitet (quality). Tajnog gosta imenuje ministar turizma, a Ministarstvo utvrđuje standarde kvaliteta i uslove koje hotel mora ispunjavati. U misiju provjere kvaliteta usluga u hotelu čiji vlasnik zatraži prestižnu oznaku Q, šalje se tajni agent Ministarstva i vrši kontrolu na terenu. Za ovu lagodnu funkciju može konkurisati lice dokazano u poznavanju ugostiteljskih usluga, iz zemlje ili inostranstva, svejedno.
Branka PLAMENAC
NEUPJEŠNO PLANIRANJE U TURIZMU: Svaki ministar svoju strategiju