Nevladina organizacija Anima iz Kotora nedavno je pokrenula inicijativu za postavljanje spomen obilježja na ulazu u nekadašnji Logor Morinj. Idejom nijesu oduševljeni ni vlast ni opozicija
Nevladina organizacija ANIMA iz Kotora nedavno je pokrenula inicijativu za postavljanje spomen obilježja na ulazu u nekadašnji logor Morinj. Ove nedelje navršava se 28. godina od kada je 3. oktobra uspostavljen Sabirni centar za zarobljenike. U ovam logoru je do avgusta 1992. bilo zatočeno oko 300 osoba iz Dubrovačke regije, hrvatskih i BiH državljana.
Brojni raniji pokušaji da se skrene pažnja na ovu ružnu stranicu crnogorske istorije, kako bi ona bila opomena i primjer, naročito mlađima, propali su. ,,Na različite načine pokušali smo da aktiviramo lokalnu zajednicu po ovom pitanju, naročito od sticanja nezavisnosti, ali su otpori političke zajednice bili veliki i nisu doveli do rezultata”, kaže za Monitor Jasna Novović iz ANIME. ,,Performansi na Trgu od oružja, održane tribine, prikazani filmovi o logoru Morinj, obilazak mjesta zločina nije budio pažnju lokalne zajednice ni građanstva”, dodaje Novović.
Da se ne bi opet suočili sa odbijanjem, iz ANIME su riješili su da ispitaju raspoloženje odbornika u lokalnoj skupštini koliko su uopšte voljni da pomognu u realizaciji projekta koji se bave suočavanjem sa prošlošću. Ponudili su im da popune upitnik u kojem su odbornici trebali da odgovore na pitanja koja se tiču činjenica oko logora Morinj, te da anonimno daju mišljenje o važnosti procesa pomirenja i da li smatraju da treba trošiti javni novac na aktivnosti koje promovišu pomirenje.
Možda je bio nezgodan trenutak jer je u Kotoru bila u toku smjena opozicione vlasti od strane DPS-a, tek ni vlast ni opozicija nijesu pokazali preveliki entuzijazam povodom ovog pitanja. ,,Predsjednica SO (Dragica Perović) nije pokazala volju da omogući da odbornici dobiju upitnik preko kurirske službe, već je dala brojeve telefona predsjednika poslaničkih klubova. Sama je odbila da popuni upitnik, ali je usmeno izrazila negativan stav prema ovom istraživanju. Predsjednik poslaničkog kluba DPS-a (Željko Avramović) je kritikovao predsjednicu skupštine zbog odbijanja organizovane dostave upitnika svim odbornicima, da bi i sam ponovio njen potez dajući spisak poslanika DPS-a sa kontaktima”, navodi se u izvještaju ANIME o ovom projektu.
Kada je nakon smjene opštinske vlasti u Kotoru, Željko Aprcović došao na mjesto predsjenika, obećao je da će popuniti upitnik, ali ipak to nije uradio.
Pokušaj da se anketiraju 33 odbornika SO Kotor i još desetak starješina organa lokalne uprave, završio se time da se uspjelo anketirati njih svega 26, od čega je 23 dostavilo popunjene upitnike, a njih troje prazne.
,,Mnogi ispitanici su iskazali čuđenje oko teme i vremena istraživanja, neki i nerazumijevanje zašto se ova priča sada ponovo otvara. Bilo je i onih koji su sa uvažavanjem prihvatili projekat i pokazali spremnost da sarađuju”, kaže Novović.
Sklonost amneziji, čuđenje i pitanja zašto baš sada je nešto što inače prati suočavanje Crne Gore sa zločinima iz ’90-ih. Istraga o ovom zločinu otvorena je tek 2007. godine i po ocjenama pravnih stručnjaka neprimjereno je dugo trajala. Prvo roćište je bilo tek 2009, a presude su potvrđene 2013. godine. Optužen i su kažnjeni na ukupno 12,5 godina zatvora. Osuđena su četvorica bivših rezervista: Ivo Menzalin na četiri godine zatvora, Špiro Lučić tri i po godine, Boro Gligić tri godine i Ivo Gojnić na dvije i po godine zatvora.
U analizi suđenja u ovom procesu koju je uradila Akcija za ljudska prava (HRA) ističe se da su kazne neprimjereno male. ,,Tužilaštvo je propustilo da zločine u logoru Morinj tretira kao organizovani sistem zlostavljanja zatvorenika i da za takvo zlostavljanje optuži osobe koje su bile nadređene neposrednim izvršiocima, iako iz spisa predmeta proizilazi da je za takvo nešto bilo osnova. Pravosudni sistem u Crnoj Gori je procesuiranju zločina u logoru Morinj pristupio bitno drugačije nego što su to činili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i specijalizovani Odjel za ratne zločine Suda BiH u sličnim predmetima. Viši sud je, usljed pogrešne primjene odredbi o olakšavajućim i otežavajućim okolnostima, suprotno praksi MKSJ, izrekao neprimjereno niske kazne četvorici optuženih”, navodi se u izvještaju HRA.
Podaci Vrhovnog suda govore da su do sada u slučaju Morinj sudovi donijeli 154 odluke kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i ukupno dosuđeno 1.485.510,20 eura. Jednom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev, četiri postupka su obustavljena, dok je u šest predmeta tužba povučena.
Tokom 2017. godine Specijalno državno tužilaštvo je ponovo otvorilo istrage u slučaju Morinj, kao i Bukovica, Deportacija i Kaluđerski laz. Prošle godine, žrtve iz logora Morinj podnijeli su još oko 150 tužbi protiv Crne Gore, kojima traže naknadu štete zbog smanjene radne sposobnosti.
,,Tukli su nas zvjerski, šipkama, motkama, svim i svačim. Uopšte nijesam zadovoljan presudom. Osuđeni su samo trećerazredni izvršioci, batinaši. A gdje su generali koji su to naređivali?”, izjavio je za „SETimes“, nakon presude, Metodije Prkačin, jedan od bivših zatvorenika iz Morinja.
Iako su u ovom ratnom zločinu sprovedeni krivični postupci i izvršena reparacija štete žrtvama, taj proces nije dovoljan da bi se jedna zajednica oslobodila tereta prošlosti i društvo ozdravilo, ističu iz ANIME.
Kako se kao društvo i ne pokušavamo osloboditi tog tereta, nema ni ozdravljenja.
Stopirana ideja o Centru za razvoj mira
ANIMA se prije par godina obratila Skupštini opštine Kotor sa idejom o prenamjeni objekata nekadašnjeg logora Morinj u centar koji bi afirmisao vrijednosti kulture, mira, pomirenja, različitosti i nenasilja. Planirano je da korisnici tog centra budu mladi iz Kotora, a da nakon par godina to preraste u Centar za razvoj mira u Boki Kotorskoj. Iz Opštine Kotor su tada odbili tu njihovu inicijativu, uz obrazloženje da tom lokacijom upravlja Vojska Crne Gore.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice