Zaselak Klenak je tipično seoce banjsko-hercegovačkog kraja. Raštrkane kuće pribijene uz obronke planine Stražište opkoljene su kamenjarom i sitnogoricom sa rijetkim livadama između njih. I crkvom u sredini sela. Do jednog oktobarskog dana prije pet godina, tu su bila i dva zvona: jedno na zvoniku a drugo na metalnoj konstrukciji u dvorištu crkve.
To drugo zvono tada su nepoznati počinioci odnijeli u nepoznatom pravcu i, najvjerovatnije, pretopili u zamjenu za eure.
Branko Baćović, član crkvenog odbora priča kako je njegov rođak prvi primijetio nestanak zvona:
,,Moj rođak Savo Orbović je toga jutra krenuo kod komšija i kako je prečica preko groblja naišao je ispred crkve. Prvo je primijetio polukružni usjek na zemlji gdje je zvono palo, a tek onda podigao pogled i vidio da zvona nema”, priča Branko.
Odmah su pozvali policiju, napravljeni su zapisnici i tu se sve završilo. Čuli su da je zvono završilo van Crne Gore u Hercegovini, ali ništa konkretno.
Mladi sveštenik Radenko Koprivica iz manastira Kosijerevo kod Petrovića u čijoj se parohiji nalazi i crkva u Klenku ne zna mnogo o nestanku zvona.
,,To se desilo prije nego sam ja preuzeo parohiju”, kaže on ,, Meni lično niko nije dolazio po tom pitanju i mislim i da nije ništa rađeno osim tog prvog uviđaja”.
A imalo je to zvono dugu i neobičnu istoriju.
,,Zvono je crkvi priložila sestričina banjanskog vojvode Maksima Baćovića još za vrijeme kralja Nikole. Kada je stiglo iz Zagreba tek tada se vidjelo da ne može da stane u zvonik crkve, bilo je preveliko”, priča nam Zoran Komnenović, stanovnik Klenka.
I čamilo je zvono sakriveno sve do kraja Prvog svjetskog rata. Kad su razvaljene austrijske kasarne na Stražištu od čeličnih šina je napravljena konstrukcija u dvorištu crkve i zvono je prvi put zazvonilo.
,,Imalo je neobično jasan i čist zvuk, mogao si ga čuti kilometrima daleko. I potrevilo se da je posljednji put zazvonilo za dušu pokojne Danice Antović, nekoliko dana kasnije je nestalo”, prisjeća se Zoran.
Nestanci zvona na ovim prostorima nijesu rijetkost. Zvono sa crkve Sv. Spasa na Grahovcu, donacija iz Čikaga više puta je skidano sa zvonika i nestajalo. Jednom je pronađeno desetak kilometara dalje u Riđanskim rupama kod Nikšića.
Zvono sa crkve u Mirušama pronađeno je čak u Popovom polju gdje je sklonjeno za vrijeme Prvog svjetskog rata. To zvono urađeno daleke 1894. godine zvonilo je do potapanja crkve vodama Bilećkog jezera 1967. godine. Tada ga je neko skinuo i sakrio u grmlju iznad jezera gdje je čekalo četrdeset godina da se ponovo oglasi sa zvonika obnovljene crkve.
,,Smrt svakog čovjeka umanjuje i mene, jer i ja činim čovječanstvo, i zato nikad ne pitaj za kim zvono zvoni, zvoni za tobom”, pisao je Džon Don.
Zvono sa klenačke crkve više nikada neće zazvoniti ni za pokoj duše ni da pozove pastvu na molitvu.
Izrezano je negdje i vraćeno u prvobitno stanje: u leguru bakra, kalaja, bronze, olova i srebra, ali kako ništa na ovom svijetu trajno ne nestaje i ono će se sigurno ponovo pojaviti, samo u nekom novom obliku.
Moguće kao bista nekim novim herojima i ljudi će se kleti da ta bista ponekad sama od sebe čudno odzvanja u kišna predvečerja.
Neće znati da iz nje progovara zvono ukradeno ispred klenačke crkve.
Bato PEROVIĆ