Povežite se sa nama

MONITORING

NESTANAK NACIONALNOG BLAGA IZ NARODNOG MUZEJA: Pohara uz amin odgovornih

Objavljeno prije

na

Preko 2.900 muzejskih predmeta, koja imaju spomenički karakter i upisani su kao kulturno dobro u Registar kulturnih dobara, nedostaje iz Narodnog muzeja Crne Gore.

Taj manjak konstatovan je još 2013. godine i sve do sada nije ništa urađeno da se otkrije što je bilo sa tim kulturnim dobrima. Prošle godine je, tokom procesa Revalorizacije kulturnih dobara, potvrđeno da ti predmeti nedostaju. Zbog toga je Aleksandar Berkuljan, dugogodišnji muzejski radnik, sredinom prošlog mjeseca, Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju, podnio krivičnu prijavu protiv lica u Narodnom muzeju CG i Ministarstvu kulture koja su svojim ,,činjenjenjem ili nečinjenjem” odgovorna za ovakvo stanje.

Najviši je manjak u Istorjskom muzeju – preko 1.700 predmeta, što i nije toliko čudo ako se zna da ovaj muzej još nema inventarnu knjigu niti bilo kakvu regularnu evidenciju. Iz Biljarde nedostaje 21 komad Njegoševog originalnog namještaja, dok u Umjetničkom muzeju razlika u zbirci slika iz 1962, od kada datira Registar kulturnih dobara, do danas iznosi preko 200 jedinica…

U krivičnoj prijavi Berkuljan upozorava ,,da osim u slučajevima iz 1997. i 1998. godine, odgovrne službe i pojedinci u Narodnom muzeju, nakon saznanja o nestanku predmeta nijesu pokrenuli niti jednu službenu radnju na koju ih Zakon obavezuje”.

Da podsjetimo, početkom 1998. su sa Cetinja nestale litografija Marka Šagla (Revolucija), dvije litografije Pabla Pikasa (Majka s djetetom i Golub mira), serigrafija Salvadora Dalija i ulje na platnu Renata Gutuza.

Policija je pronašla dvojicu počionioca, od kojih je jedan bio radnik obezbjeđenja Narodnog muzeja. Osuđeni su na tri i po godine zatvora. U seoskoj kući u kojoj su krili ukradene slike pronađene su i slike Konavka Vlaha Bukovca i slika italijanske slikarke Ane Doti.

Berkuljan u prijavi upozorava da se odavno zna da je Narodni muzej decenijama bio meta pohara. Za to postoje i pisani tragovi kao što je obraćanje nekadašanjeg direktora Narodnog muzeja Crne Gore Rista Dragićevića crnogorskoj vladi, u kom postavlja pitanje otuđenja preko 900 predmeta.

Znakovito je da su, na primjer, slike iz Umjetničkog muzeja često davane na revers i nijesu vraćane. Nestanak u najvećem broju slučajeva, tvrdi Berkuljan, nikada niko nije prijavio nadležnim organima.

Do sada je registrovano samo par pljački. Kao što je slučaj iz 1997. kada su iz muzeja nestale slike Vlaha Bukovca, slično je i sa ranijim nestankom dvije slike Petra Počeka, nestanak je prijavljen ali slikama se izgubio svaki trag.

No, od prijavljenih pljački nacionalnog blaga ispada da se višestruko teža pohara desila zbog nefunkcionisanja i neodgovornosti rukovodioca u samom sistemu zaštite.

Prije par godina, tadašnji savjetnik u Ministarstvu kulture, arheolog Predrag Malbaša, izjavio je da je 1987. godine zahvaljujući delegatskom pitanju Gojka Kilibarde u crnogorskoj Skupštini, javnost u Crnoj Gori bila upoznata da je iz ,,Muzeja Cetinje” otuđeno 4640 predmeta, čija se vrijednost nije mogla utvrditi zbog nepostojanja dokumentacije. ,,Najveći dio predmeta otuđen je u vremenu okupacije austrougarske vlasti, zatim u periodu od prisajedinjenja sa Srbijom do 1926. godine, kada je osnovan Državni Muzej na Cetinju. Dio predmeta nestao je tokom italijanske okupacije i Drugog svjetskog rata, a jedan dio predmeta, nakon oslobođenja, ustupan je na revers državnim organima ili čak i poklanjan značajnim domaćim i stranim ličnostima tog vremena”, kazao je Malbaša.

Ispada da je posljednjih 30 godina za spomenike kulture bilo pogubno poput minulih okupacija. Stručnjaci odavno upozoravaju da se ovome ne treba čuditi jer u cetinjskim muzejima još uvijek ne postoji evidencija i katalogizacija umjetničkih djela, te da nikada nije završen primopredajni popis između starih i novih direktora Narodnog muzeja.

Krađa umjetničkih djela se smatra jednom od najunosnijih profesija u svijetu kriminala. Međutim, dok se u inostranstvu do vrijednih umjetnina dolazi kriminalnim ,,remek djelima”, kod nas je proteklih decenija to išlo mnogo lakše. O tome svjedoči i manjak u crnogorskim muzejima, ali i krađe koje su proteklih godina zabilježene u muzejima u Kučima, Baru, Nikšiću, manastirima, katedralama…

Posebna specijalnost lovaca na blago i nebriga nadležnih vidljiva je u crnogorskom podmorju koje je opustošeno pregalaštvom domaćih i stranih ronilaca ,,arheologa”.

Ne treba zaboraviti da je krađa umjetnina bila i ,,državni posao” – tokom ,,oslobađanja” Dubrovnika. Slike i ostale dragocjenosti odnosile su se iz hotela, kuća, a ni crkve u Konavlima nijesu bile pošteđene. Nakon rata Hrvatska je od Crne Gore potraživala preko 3.000 umjetničkih djela. Većina njih je vraćena do 2008. ali se za nekima još traga na nelegalnom tržištu jer po zvaničnim podacima otuđenih kulturnih dobara iz Dubrovačke regije nema u crnogorskim kulturnim ustanovama.

Koliko našeg nacionalnog blaga nedostaje iz Narodnog muzeja nadležni tek treba da utvrde. ,,Pošto je problem mnogo veći od nadležnosti i kapaciteta Narodnog muzeja, a očigledno i Ministarstva kulture, njegovo rješavanje podrazumijeva hitnost, jer u suprotnom svaka dalja aktivnost ove institucije gubi smisao”, zaključuje se u krivičnoj prijavi Berkuljana. Za sada nadležni nijesu pokazivali ni zainteresovanost, a kamoli hitnost.

Odnos prema nacionalnom blagu

Umjetnine iz Crne Gore krase brojne svjetske muzeje. Jedna od najdragocjenijih je podgorička čaša koja je je 1873. iskopana u Duklji. Čašu je prvo otkupio francuski konzul u Skadru, da bi preko Sarajeva i Pariza, završila u Ermitražu. Numizmatička zbirka Ashmolen muzeja u Oksfordu sadrži 52 primjerka novca iz risanske kovnice. Miroslavljevo jevanđelje je spomenik neprocjenjive vrijednosti, nastao krajem 12. vijeka, na prostoru Crne Gore, dio je postavke Narodnog muzeja u Beogradu. Srednjevjekovni spomenik Ilovačka krmčija ili Novokanon, koja je nastala na Prevlaci u Manastiru Svetog Mihaila, nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Prof. dr Božidar Šekularac, istoričar prije par godina za Pobjedu je ispričao: ,,Za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je došlo do obračuna između partizana i četnika, iznešene su knjige iz Manastira Morače i spaljivane su. Tada je čuveni Peko Dapčević u svoju torbicu, sa te gomile, uzeo Oktoih Crnojevića i sačuvao, da bi ga poslije rata vratio manastiru”. Odiseja čuvene ikone Bogorodice Filermose završena je u Crnoj Gori. Međutim, sedmi, središnji, najkrupniji dragi kamen iz ogrlice sa ikone ukraden je u periodu od marta 1953. do januara 1978. u vreme dok je ta svetinja čuvana u trezoru crnogorske Službe DB.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo