Povežite se sa nama

OKO NAS

NESLAVNI REKORDI UNIVERZITETA CRNE GORE: I Ginis bi se začudio

Objavljeno prije

na

„Na Univerzitetu Crne Gore posljednjih godina naučna produktivnost je ravna nuli, što je prouzrokovalo da se državni univerzitet na svjetskim rang-listama nalazi na oko 15.000. mjestu”, kazao je nedavno predsjednik Naučnog odbora UCG Vladimir Pešić. On je upozorio da se reformom mora povezati nastava i nauka. „U protivnom će Univerzitet biti samo koledž koji će štancovati diplome, primati kadrove bez referenci i polako se gasiti”.

Ranije je za Monitor profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću Tatjana Đurišić- Bečanović kazala: ,,Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena”.

Univerzitet Crne Gore ovako bez debelih razloga ne opisuju i njegovi profesori. Javna je tajna da većinu rukovodstva UCG čine, kako tvrde naši pouzdani izvori sa Univerziteta, ,,naučni heroji”. Poznato je da je rektorka Radmila Vojvodić rediteljka, ali manje je poznato da je jedan od prorektora samo – „ kandidat nauka” u Rusiji, kojem je to neko na volšeban način nostrifikovao kao doktorat (kao i još nekima), da drugi prorektor nije imao potrebne naučne reference za izbor u redovnog profesora, čak ni prema blažim starim mjerilima! Ko ne vjeruje neka provjeri u biltenima UCG.

Na ta mjesta pozicionirali su se zahvaljujući režiranoj glasačkoj mašineriji, koja koristi dvojne aršine: neki kandidat dobija zeleno, neki crveno svjetlo. Zbog toga su u toku i sudski sporovi, a neki slijede. Da su primjenjivani novi strogi kriterijumi niko od njih ne bi mogao biti izbran na ta mjesta. Jer su za to, pored ostalog, predviđeni samostalni radovi na SSCI i Scopus bazi, umjesto ranijeg prvog autorstva. Niko od rukovodstva UCG ne zadovoljava taj kriterijum, ali su ga svesrdno predložili. Usvojili su ga članovi Savjeta za visoko obrazovanje, od kojih takođe niko nema samostalan rad na navedenim bazama. Na taj način eliminiše se timski rad kao jedan od važnih naučnih principa. Društvene nauke se stavljaju u neravnopravan položaj, jer se primoravaju da primjenjuju metodologiju prirodnih nauka (regresije, korelacije i eksperimentalna istraživanja).

Simptomatično je višemjesečno neodržavanje sjednica strukovnih vijeća i Senata. Čekalo se, izgleda, da se po mjeri rukovodstva Univerziteta izaberu novi članovi tih tijela. Među prvima je (po četvrti put) za senatora izabran Duško Bjelica, koji je istovremeno i predsjednik Upravnog odbora UCG i član Centra za doktorske studije. I podatak za Ginisa: na zvaničnom sajtu Univerziteta stoji da predaje 32 predmeta! (Vidi: http://www.nastava.ucg.ac.me/ucg/index.php/radnik/view?radnik_id=340119)

Do prije godinu i po, suprotno zakonu o sprečavanju sukoba interesa bio je dekan Fakulteta za sport, član Savjeta za visoko obrazovanje, član Savjeta za sport i član Komisije za raspodjelu prihoda od igara na sreću za nevladine organizacije.

Sa zvaničnih sajtova se vidi da je on još osnivač i direktor nevladine organizacije Crnogorska sportska akademija, koja se pompezno predstavlja, finansira, promoviše i podržava na najvišem nivou – kao da je državna. Nezvanično saznajemo da se poreska inspekcija sprema da ispita njeno poslovanje.

Za nekoliko dana znaće se da li će Bjelica ponovo biti izabran za predsjednika Upravnog odbora. Upućeni kažu šanse su mu nikakve ukoliko se bude vodilo računa o sukobu interesa i etičkom kodeksu.

Bjelica nije jedini multipraktik. Svi prorektori su senatori, kao i veliki broj dekana. Neki od multipraktika su dekani, senatori, članovi Savjeta za visoko obrazovanje, predsjednici Komisije za doktorske studije i ko zna šta još. Zapanjujuća koncentracija upravljačkih funkcija.

Nedavno se na Univerzitetu desio zanimljiv slučaj. Odbor za doktorske studije, čiji je član i Duško Bjelica, nije prihvatio doktorat Radojice Luburića, izvršnog direktora Centralne banke Crne Gore, iako Luburić ima radove objavljene na Scopusu. Naknadno mu je rad prihvaćen na sjednici Strukovnog vijeća, pa na Senatu, što je jedinstven slučaj na UCG.

Mnogi doktorandi su se žalili da se odlučuje krajnje selektivno, pa i nezakonito, jer su nekima tražene reference koje nigdje nijesu konkretno propisane. Na drugoj strani, neki su prošli sa istim ili gorim naučnim referencama. Ipak, interesantno je da još niko nije tražio pravdu sudskim putem?

Prije četiri mjeseca uveliko se pričalo o „padu sistema” na Univerzitetu prilikom glasanja na sjednici Senata, kad je zbog uspješnog lobiranja izabran kandidat za redovnog profesora bez potrebnih referenci. Kažu da su tada neki senatori glasali iz inata zbog neprimjerenih izjava, uvreda rukovodećih ljudi i njihovog bahatog ponašanja na toj sjednici.

Sad se na Univerzitetu uveliko priča i o tome da je rukovodstvo osvetnički izrežiralo reforme, kojima su previše pooštreni kriterijumi za izbor u zvanja i doktorske studije. Kao da su u toj visokoškolskoj ustanovi preuzete iz politike metode vladanja i ponašanja. I to nakon dolaska režiserke na mjesto rektora. Slučaj za Ginisa!

Reformatorima na UCG ne pada na pamet da usvoje i primijene propis, shodno etičkom kodeksu i Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, kojim bi se onemogućio izbor pojednih profesora na više značajnih funkcija. Bitnije im je bilo da požure da prepišu, prilagode i donesu stroga mjerila, koja ni oni sami ne ispunjavaju. Kao ni veliki broj ostalih izabranih profesora. O privatnim fakultetima da i ne govorimo. Nikoga, pa ni Vladu, nije briga da li će takva mjerila dodatno demotivisati potencijalne naučne kadrove i kakve će to sve posljedice imati po UCG i visoko obrazovanje Crne Gore.

Niko dobronamjeran ne može biti protiv unapređivanja kvaliteta u visokom školstvu i nauci. Ni protiv strogih kirterijuma. Ali, reforme moraju biti realne, moraju obuhvatiti sve važne segmente, pa i rukovođenje Univerzitetom. To, pored ostalog, znači da je nenormalno da se neko nalazi na više značajnih pozicija sa kojih se određuje sudbina Univerziteta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo