„Na Univerzitetu Crne Gore posljednjih godina naučna produktivnost je ravna nuli, što je prouzrokovalo da se državni univerzitet na svjetskim rang-listama nalazi na oko 15.000. mjestu”, kazao je nedavno predsjednik Naučnog odbora UCG Vladimir Pešić. On je upozorio da se reformom mora povezati nastava i nauka. „U protivnom će Univerzitet biti samo koledž koji će štancovati diplome, primati kadrove bez referenci i polako se gasiti”.
Ranije je za Monitor profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću Tatjana Đurišić- Bečanović kazala: ,,Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena”.
Univerzitet Crne Gore ovako bez debelih razloga ne opisuju i njegovi profesori. Javna je tajna da većinu rukovodstva UCG čine, kako tvrde naši pouzdani izvori sa Univerziteta, ,,naučni heroji”. Poznato je da je rektorka Radmila Vojvodić rediteljka, ali manje je poznato da je jedan od prorektora samo – „ kandidat nauka” u Rusiji, kojem je to neko na volšeban način nostrifikovao kao doktorat (kao i još nekima), da drugi prorektor nije imao potrebne naučne reference za izbor u redovnog profesora, čak ni prema blažim starim mjerilima! Ko ne vjeruje neka provjeri u biltenima UCG.
Na ta mjesta pozicionirali su se zahvaljujući režiranoj glasačkoj mašineriji, koja koristi dvojne aršine: neki kandidat dobija zeleno, neki crveno svjetlo. Zbog toga su u toku i sudski sporovi, a neki slijede. Da su primjenjivani novi strogi kriterijumi niko od njih ne bi mogao biti izbran na ta mjesta. Jer su za to, pored ostalog, predviđeni samostalni radovi na SSCI i Scopus bazi, umjesto ranijeg prvog autorstva. Niko od rukovodstva UCG ne zadovoljava taj kriterijum, ali su ga svesrdno predložili. Usvojili su ga članovi Savjeta za visoko obrazovanje, od kojih takođe niko nema samostalan rad na navedenim bazama. Na taj način eliminiše se timski rad kao jedan od važnih naučnih principa. Društvene nauke se stavljaju u neravnopravan položaj, jer se primoravaju da primjenjuju metodologiju prirodnih nauka (regresije, korelacije i eksperimentalna istraživanja).
Simptomatično je višemjesečno neodržavanje sjednica strukovnih vijeća i Senata. Čekalo se, izgleda, da se po mjeri rukovodstva Univerziteta izaberu novi članovi tih tijela. Među prvima je (po četvrti put) za senatora izabran Duško Bjelica, koji je istovremeno i predsjednik Upravnog odbora UCG i član Centra za doktorske studije. I podatak za Ginisa: na zvaničnom sajtu Univerziteta stoji da predaje 32 predmeta! (Vidi: http://www.nastava.ucg.ac.me/ucg/index.php/radnik/view?radnik_id=340119)
Do prije godinu i po, suprotno zakonu o sprečavanju sukoba interesa bio je dekan Fakulteta za sport, član Savjeta za visoko obrazovanje, član Savjeta za sport i član Komisije za raspodjelu prihoda od igara na sreću za nevladine organizacije.
Sa zvaničnih sajtova se vidi da je on još osnivač i direktor nevladine organizacije Crnogorska sportska akademija, koja se pompezno predstavlja, finansira, promoviše i podržava na najvišem nivou – kao da je državna. Nezvanično saznajemo da se poreska inspekcija sprema da ispita njeno poslovanje.
Za nekoliko dana znaće se da li će Bjelica ponovo biti izabran za predsjednika Upravnog odbora. Upućeni kažu šanse su mu nikakve ukoliko se bude vodilo računa o sukobu interesa i etičkom kodeksu.
Bjelica nije jedini multipraktik. Svi prorektori su senatori, kao i veliki broj dekana. Neki od multipraktika su dekani, senatori, članovi Savjeta za visoko obrazovanje, predsjednici Komisije za doktorske studije i ko zna šta još. Zapanjujuća koncentracija upravljačkih funkcija.
Nedavno se na Univerzitetu desio zanimljiv slučaj. Odbor za doktorske studije, čiji je član i Duško Bjelica, nije prihvatio doktorat Radojice Luburića, izvršnog direktora Centralne banke Crne Gore, iako Luburić ima radove objavljene na Scopusu. Naknadno mu je rad prihvaćen na sjednici Strukovnog vijeća, pa na Senatu, što je jedinstven slučaj na UCG.
Mnogi doktorandi su se žalili da se odlučuje krajnje selektivno, pa i nezakonito, jer su nekima tražene reference koje nigdje nijesu konkretno propisane. Na drugoj strani, neki su prošli sa istim ili gorim naučnim referencama. Ipak, interesantno je da još niko nije tražio pravdu sudskim putem?
Prije četiri mjeseca uveliko se pričalo o „padu sistema” na Univerzitetu prilikom glasanja na sjednici Senata, kad je zbog uspješnog lobiranja izabran kandidat za redovnog profesora bez potrebnih referenci. Kažu da su tada neki senatori glasali iz inata zbog neprimjerenih izjava, uvreda rukovodećih ljudi i njihovog bahatog ponašanja na toj sjednici.
Sad se na Univerzitetu uveliko priča i o tome da je rukovodstvo osvetnički izrežiralo reforme, kojima su previše pooštreni kriterijumi za izbor u zvanja i doktorske studije. Kao da su u toj visokoškolskoj ustanovi preuzete iz politike metode vladanja i ponašanja. I to nakon dolaska režiserke na mjesto rektora. Slučaj za Ginisa!
Reformatorima na UCG ne pada na pamet da usvoje i primijene propis, shodno etičkom kodeksu i Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, kojim bi se onemogućio izbor pojednih profesora na više značajnih funkcija. Bitnije im je bilo da požure da prepišu, prilagode i donesu stroga mjerila, koja ni oni sami ne ispunjavaju. Kao ni veliki broj ostalih izabranih profesora. O privatnim fakultetima da i ne govorimo. Nikoga, pa ni Vladu, nije briga da li će takva mjerila dodatno demotivisati potencijalne naučne kadrove i kakve će to sve posljedice imati po UCG i visoko obrazovanje Crne Gore.
Niko dobronamjeran ne može biti protiv unapređivanja kvaliteta u visokom školstvu i nauci. Ni protiv strogih kirterijuma. Ali, reforme moraju biti realne, moraju obuhvatiti sve važne segmente, pa i rukovođenje Univerzitetom. To, pored ostalog, znači da je nenormalno da se neko nalazi na više značajnih pozicija sa kojih se određuje sudbina Univerziteta.
Veseljko KOPRIVICA