Povežite se sa nama

OKO NAS

NESLAVNI REKORDI UNIVERZITETA CRNE GORE: I Ginis bi se začudio

Objavljeno prije

na

„Na Univerzitetu Crne Gore posljednjih godina naučna produktivnost je ravna nuli, što je prouzrokovalo da se državni univerzitet na svjetskim rang-listama nalazi na oko 15.000. mjestu”, kazao je nedavno predsjednik Naučnog odbora UCG Vladimir Pešić. On je upozorio da se reformom mora povezati nastava i nauka. „U protivnom će Univerzitet biti samo koledž koji će štancovati diplome, primati kadrove bez referenci i polako se gasiti”.

Ranije je za Monitor profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću Tatjana Đurišić- Bečanović kazala: ,,Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena”.

Univerzitet Crne Gore ovako bez debelih razloga ne opisuju i njegovi profesori. Javna je tajna da većinu rukovodstva UCG čine, kako tvrde naši pouzdani izvori sa Univerziteta, ,,naučni heroji”. Poznato je da je rektorka Radmila Vojvodić rediteljka, ali manje je poznato da je jedan od prorektora samo – „ kandidat nauka” u Rusiji, kojem je to neko na volšeban način nostrifikovao kao doktorat (kao i još nekima), da drugi prorektor nije imao potrebne naučne reference za izbor u redovnog profesora, čak ni prema blažim starim mjerilima! Ko ne vjeruje neka provjeri u biltenima UCG.

Na ta mjesta pozicionirali su se zahvaljujući režiranoj glasačkoj mašineriji, koja koristi dvojne aršine: neki kandidat dobija zeleno, neki crveno svjetlo. Zbog toga su u toku i sudski sporovi, a neki slijede. Da su primjenjivani novi strogi kriterijumi niko od njih ne bi mogao biti izbran na ta mjesta. Jer su za to, pored ostalog, predviđeni samostalni radovi na SSCI i Scopus bazi, umjesto ranijeg prvog autorstva. Niko od rukovodstva UCG ne zadovoljava taj kriterijum, ali su ga svesrdno predložili. Usvojili su ga članovi Savjeta za visoko obrazovanje, od kojih takođe niko nema samostalan rad na navedenim bazama. Na taj način eliminiše se timski rad kao jedan od važnih naučnih principa. Društvene nauke se stavljaju u neravnopravan položaj, jer se primoravaju da primjenjuju metodologiju prirodnih nauka (regresije, korelacije i eksperimentalna istraživanja).

Simptomatično je višemjesečno neodržavanje sjednica strukovnih vijeća i Senata. Čekalo se, izgleda, da se po mjeri rukovodstva Univerziteta izaberu novi članovi tih tijela. Među prvima je (po četvrti put) za senatora izabran Duško Bjelica, koji je istovremeno i predsjednik Upravnog odbora UCG i član Centra za doktorske studije. I podatak za Ginisa: na zvaničnom sajtu Univerziteta stoji da predaje 32 predmeta! (Vidi: http://www.nastava.ucg.ac.me/ucg/index.php/radnik/view?radnik_id=340119)

Do prije godinu i po, suprotno zakonu o sprečavanju sukoba interesa bio je dekan Fakulteta za sport, član Savjeta za visoko obrazovanje, član Savjeta za sport i član Komisije za raspodjelu prihoda od igara na sreću za nevladine organizacije.

Sa zvaničnih sajtova se vidi da je on još osnivač i direktor nevladine organizacije Crnogorska sportska akademija, koja se pompezno predstavlja, finansira, promoviše i podržava na najvišem nivou – kao da je državna. Nezvanično saznajemo da se poreska inspekcija sprema da ispita njeno poslovanje.

Za nekoliko dana znaće se da li će Bjelica ponovo biti izabran za predsjednika Upravnog odbora. Upućeni kažu šanse su mu nikakve ukoliko se bude vodilo računa o sukobu interesa i etičkom kodeksu.

Bjelica nije jedini multipraktik. Svi prorektori su senatori, kao i veliki broj dekana. Neki od multipraktika su dekani, senatori, članovi Savjeta za visoko obrazovanje, predsjednici Komisije za doktorske studije i ko zna šta još. Zapanjujuća koncentracija upravljačkih funkcija.

Nedavno se na Univerzitetu desio zanimljiv slučaj. Odbor za doktorske studije, čiji je član i Duško Bjelica, nije prihvatio doktorat Radojice Luburića, izvršnog direktora Centralne banke Crne Gore, iako Luburić ima radove objavljene na Scopusu. Naknadno mu je rad prihvaćen na sjednici Strukovnog vijeća, pa na Senatu, što je jedinstven slučaj na UCG.

Mnogi doktorandi su se žalili da se odlučuje krajnje selektivno, pa i nezakonito, jer su nekima tražene reference koje nigdje nijesu konkretno propisane. Na drugoj strani, neki su prošli sa istim ili gorim naučnim referencama. Ipak, interesantno je da još niko nije tražio pravdu sudskim putem?

Prije četiri mjeseca uveliko se pričalo o „padu sistema” na Univerzitetu prilikom glasanja na sjednici Senata, kad je zbog uspješnog lobiranja izabran kandidat za redovnog profesora bez potrebnih referenci. Kažu da su tada neki senatori glasali iz inata zbog neprimjerenih izjava, uvreda rukovodećih ljudi i njihovog bahatog ponašanja na toj sjednici.

Sad se na Univerzitetu uveliko priča i o tome da je rukovodstvo osvetnički izrežiralo reforme, kojima su previše pooštreni kriterijumi za izbor u zvanja i doktorske studije. Kao da su u toj visokoškolskoj ustanovi preuzete iz politike metode vladanja i ponašanja. I to nakon dolaska režiserke na mjesto rektora. Slučaj za Ginisa!

Reformatorima na UCG ne pada na pamet da usvoje i primijene propis, shodno etičkom kodeksu i Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, kojim bi se onemogućio izbor pojednih profesora na više značajnih funkcija. Bitnije im je bilo da požure da prepišu, prilagode i donesu stroga mjerila, koja ni oni sami ne ispunjavaju. Kao ni veliki broj ostalih izabranih profesora. O privatnim fakultetima da i ne govorimo. Nikoga, pa ni Vladu, nije briga da li će takva mjerila dodatno demotivisati potencijalne naučne kadrove i kakve će to sve posljedice imati po UCG i visoko obrazovanje Crne Gore.

Niko dobronamjeran ne može biti protiv unapređivanja kvaliteta u visokom školstvu i nauci. Ni protiv strogih kirterijuma. Ali, reforme moraju biti realne, moraju obuhvatiti sve važne segmente, pa i rukovođenje Univerzitetom. To, pored ostalog, znači da je nenormalno da se neko nalazi na više značajnih pozicija sa kojih se određuje sudbina Univerziteta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo