Kada će biti završena Enciklopedija Crne Gore na kojoj se radi skoro pet decenija? Na to pitanje niko u Crnoj Gori ne zna pouzdan odgovor iako su na tom poslu bili angažovani brojni istaknuti crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, Crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
U razgovoru sa nekoliko akademika dobro upućenih u rad na Enciklopediji, koji su tražili da ostanu anonimni, dobili smo kontradiktorne odgovore. Jedan od njih tvrdi da je CANU radila na Enciklopediji dvadeset godina, a DANU pet i da je urađeno 92 posto enciklopedijskog materijala, ali da se uopšte ne zna gdje se on danas nalazi! Drugi kažu da se materijal nalazi u dvjema akademijama, a dio kod autora enciklopedijskih odrednica i da će se još dugo, dugo čekati da ona bude završena. Treći tvrde da u posljednjih deset godina za Enciklopediju nije napisano ni slovo.
Nije sporno samo jedno: Uz grdno vrijeme, radeći na Enciklopediji Crne Gore dvije akademije potrošile su i veliki novac.
Akademik DANU Sreten Perović, nekadašnji direktor Leksikografskog zavoda, objašnjava za Monitor : ,,Niko Enciklopediju ne može završiti dok se ne sakupi pripremljeni materijal, formira novi tim mladih stručnjaka koji treba da se obuče i urade nove odrednice, jer je leksikografija u suštini zanat, i obezbijedi novac”.
Prije tri godine Vlada Crne Gore formirala je komisiju da ispita šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale DANU i CANU. Nalazi zvanično nikad nisu objavljeni.
Prošle godine, u razgovoru sa grupom akademika DANU, premijer Milo Đukanović interesovao se kada Enciklopedija može da bude završena. Niko se nije usudio da odredi i približan datum.
Nakon što je 1991. ukinut Leksikografski zavod ogromna građa i trotomni Alfabetar predati su CANU.
Perović je prije četiri godine objasnio da je DANU tokom tri godine, sa šezdesetak saradnika, napravila za jednotomnu Enciklopediju oko 60 odsto jedinica. On je kazao da jednotomna enciklopedija treba da ima najmanje 4,5 hiljada jedinica i da bi, ako se objavi samo na crnogorskom jeziku, mogla da košta oko 800 hiljada eura.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU
su tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore. Kao i ranije i tada su rad na Enciklopediji uglavnom usporavali različiti stavovi o nacionalnoj kulturi.
Ideja o pisanju Enciklopedije obznanjena je još 1969. godine na inicijativu grupe crnogorskih intelektualca i političara. Glavni motiv za izradu Enciklopedije Crne Gore bio je taj što su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenici¬ma bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasu¬da i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina. Iako je u međuvremenu proteklo skoro sedam prvobitno zadatih rokova Enciklopedija se nije pojavila.
Te 1969. godine Predsjedništvo Skupštine Crne Gore prihvata predloženi sastav Redakcije sa glavnim urednikom književnikom Ratkom Đurovićem, tadašnjim redovnim profesorom Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Međutim, na Enciklopediji se nije radilo skoro čitavu narednu de¬ceniju. CANU je tek u februaru 1978. najavila početak njene izrade. U pomoć priskače i Predsjedništvo Crne Gore, koje je u martu 1979. inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Djelatnost Zavoda dobila je tretman istorijskog interesa za nacionalnu afirmaciju naroda Crne Gore. Zakonom je određeno da Zavod pri¬prema Enciklopediju, publikacije leksikografskog i bibliografskog karaktera. Takođe je određeno da se u okviru njega osnuje redakcija za Enciklopediju i izradi alfabetar Enciklopedije.
Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Đurović je tada izjavio da je izdavanje Enciklopedije projekat koji treba da zaštiti kultur¬no nasljeđe crnogorske nacije i suprotstavi se nasr¬tajima kojima su Crnogorcima negirani nacionalna posebnost i pravo da baštine kulturne vrijednosti na teritoriji Crne Gore.
Reda¬kcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u pen¬ziju, a za direktora Lesikografskog zavoda imenovan je Sreten Perović. Predviđeno je da alfabetar bude urađen do kraja te godine. Nije ni do dana današnjeg.
I CANU tada iskazuje spremnost da se uključi u izradu Enciklopedije, ali uz stav da rad na njoj treba odgoditi pošto ,,mnoga pitanja iz prošlosti i kulture nisu nau¬čno riješena”. Dijelom i zbog toga Savjet i Redakcija Enciklopedije usvajaju koncepciju Enciklopedije tek u januaru 1986. godine. Enciklopedija će, kako je zaključeno, objektivno osvje¬tljavati sve oblasti života u Crnoj Gori i isključiti upliv nacio¬nalističkih teorija i pristupa u tumačenju crnogorske prošlosti i sadašnjosti. Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjera¬ka.
Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Do proljeća naredne godine radilo se na dvjema verzijama Opšteg alfabetara. Jednu je radio Leksikografski zavod, a drugu Redakcija Enciklopedije. Glavni urednik Redakcije Enciklopedije Ratko Đurović u februaru 1989. godine najavio je da će Opšti alfabetar biti finaliziran do kraja te godine, da će Enciklopedija biti objavljena u sedam tomova, da će svaki imati između 800 i 850 stranica i da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine. Nije objavljen nijedan iako su od tada prošle 23, odnosno 16 godina.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU, ali plan je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine. U tadašnjim političkim previranjima nova vlast je imala mnogo prečih poslova od Enciklopedije. U junu 1991. ugašen je i Leksikografski zavod, koji je etiketiran kao leglo crnogorskog nacionalizma, a njegovi poslovi povjereni su CANU. Njoj je predat i Opšti alfabetar.
Na pitanje upućeno CANU da li znaju za sudbinu urađenih odrednica Enciklopedije, odgovoreno nom je da ne raspolažu ,,podacima o tome šta je van Crnogorske akademije nauka i umjetnosti rađeno na odrednicama za Enciklopediju Crne Gore”, a za ,,ono što je na Enciklopediji urađeno u CANU spremni smo da vam saopštimo u neposrednoj komunikaciji”. U potpisu Služba akademije.
Iako su čelnici Leksikografskog zavoda Crne Gore krivili crno¬gorsku vlast i prije i poslije 1989. za neuspjeh izrade Enciklopedije, ni oni se ne mogu amnestirati od odgovornosti. Od 1980. do 1989. godine dobijali su novac za sve pro¬jekte, ali umjesto da se završi bar jedan od predviđenih sedam tomova Enciklopedije, Zavod je novac trošio na razne publikacije. Lični i prijateljski interesi, kažu naši sagovornici, često su bili važniji od Enciklopedije.
U međuvremenu opet se često licitiralo sa datumom završetka Enciklopedije kao jednog od prioritetnih naučnih projekata. Svi su izgledi da će Crna Gora, koja ima oko osamdeset akademika u dvjema akademijama, popričekati dok dobije Enciklopediju. Poreski obveznici za akademike izdvajaju pozamašne pare, a oni im to vraćaju najčešće projektima koji traju kao TV serije i od kojih Crna Gora nema mnogo koristi.
Umjesto odrednice ,,stojadin”
Koliko je do sada potrošeno novca za Enciklopediju i Alfabetar teško je izračunati. Upućeni tvrde da se radi o najmanje milion eura. Sreten Perović kaže da je saradnicima koji su za DANU radili na Enciklopediji sve plaćeno, ali da se njemu kao glavnom uredniku duguje 13.500 eura za 27 mjeseci rada. Jedan od naših sagovornika ispričao nam je i ovaj detalj. Jedan od crnogorskih istoričara svojevremeno je dobio honorar za pisanje odrednice za Enciklopediju za koji je kupio zastavu 101. I nikad ni retka nije napisao. A i neće, jer odavno nije među živima.
Hajka na Leksikografski zavod
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih na¬stupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tra¬žili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. Prošle godine, u pomenutom razgovoru sa akademicima DANU, Milo Đukanović je, kako tvrde naši sagovornici, rekao i ovo: ,,Najveća greška koju smo napravili u posljednje dvije decenije je ukidanje Leksikografskog zavoda!”
Veseljko KOPRIVICA