Ljudi se danas osjećaju krajnje nesigurni. Slobodno se može tvrditi da je osjećaj ogromne, egzistencijalne, radikalne, metafizičke, lične, porodične, društvene, ukratko svake i kakve god hoćete druge nesigurnosti, apsolutna psihološka dominanta savremenog čovjeka. I to me čudi više od svega. Razgovarate sa ljudima iz SAD, Britanije, iz Njemačke i Francuske, čak iz nordijskih zemalja, gdje su od davnina živjeli ljudi čuveni po svojoj staloženosti i odmjerenosti, i uvijek se ponavlja isto: strah, panika, nesigurnost u pogledu onoga što ih čeka sutra, ili u budućnosti, potpuno su isključili svaku drugu misao i potisnuli sva druga osjećanja. Problem je očigledan: svi oni žive u svijetu sa mnogo više elemenata stabilnosti i predvidljivosti “bezbjednog” sutrašnjeg dana, nego mi – hajde da za sada izbjegnem upotrebu ključnog pojma “nesigurnost”, prije nego što ga malo pažljivije razgledamo. Ipak, osjećaj nesigurnosti mnogo je manji, diskretniji, teže primjetljiv ovdje nego tamo!? Dva su pitanja ključna: 1. Šta znači “nesigurnost”?; 2. Kako je došlo do osjećaja kolektivne nesigurnosti, do sindoma panike, do epidemije predviđanja Sudnjeg dana, kao najupečatljivije opsesije savremenog čovjeka razvijenog društva!? U odnosu na prvo pitanje, treba odmah podvući: Nesigurnost nije prirodno osjećanje. Prirodno osjećanje je stalna otvorenost prema budućnosti, kako negativnoj tako i pozitivnoj. Sigurnost takođe nije prirodno osjećanje. Mi ne znamo šta dan nosi, i zbog toga smo jednostavno usmjereni na svaki slijedeći trenutak. Budni smo, koncentrisani, osluškujemo, tumačimo, osmatramo! Mi smo u dijalogu sa svijetom koliko god je dostupan našim čulima, opservaciji, procjeni, svijesti. Čovjek po svojoj mentalnoj konstituciji nije, da tako kažemo dizajniran ni za sigurnost, ni za nesigurnost, nego za radoznalost, i za suštinski dijalog, za komunikaciju, dakle, više od svega drugog, za aktivan odnos sa svojom okolinom.
U odnosu na drugo pitanje, odgovor je direktno povezan sa prvim odgovorom. Društveni svijet, sa svojim sistemom pravljenja zaliha, predviđanja, srednjeročnog i dugoročnog planiranja, pokušava da ukine zaisnost od slučajnih okolnosti i da uvede kategoriju sigurnosti i predvlidljivosti, čime, više od svega i prije svega pasivizira čovjeka. Onaj ko je napravio zalihe za sutra, isključio je sebe iz današnjeg dana. Onaj ko je napravio zalihe za godinu dana, isjključio je sebe iz ove godine; onaj ko je napravio zalihe za cijeli život, isključio je sebe iz sopstvenog života! Ali, pokazuje se da ni jedne zalihe nisu sigurne i da nikakve mjere njihovog obezbjeđanja ne garantuju da će zalihe biti sačuvane. Tako se nesigurnost pojavljuje kao ključni emocionalni odnos prema sopstvenom životu.
Imajući u vidu da planiranje zaliha, zaposlenja, unitrašnjeg društvenog razvoja, međunarodnih odnosa i praktično svega sto čini društveni život, predstavlja monopol vlasti, jasno je da se sav osjećaj nesigurnosti, ali i nade za kakvu-takvu sigurnost, vezuje isključivo za nosioce vlasti. Čovjek sebe visi kao potpuno nemoćnog i svladanog. Formiranje takvog čovjeka predstavlja strateški ideal svake vlasti. Svakoj vlasti, bez izuzetka, osnovni cilj jeste da stvori osjećaj krajnje nesigurnosti u građanima, jer se tako apsolutno uvećava uloga vlasti. Milijarde građana svijeta naivno i slijepo vjeruju da će im novi izbori donijeti nekakvu sigurnost – jer sami vise ne kontrolisu ni jedan bitan sektor sopstvenog života. Ali, građani su potpuno zaboravili, da ni jedan političar, makar bio predsjednik najmoćnije države svijeta, ne kontroliše ni svoj sutrašnji dan! Ne tražite sigurnost kod onoga ko je sam nesiguran!
Projekat globalnog širenja sindroma opšte nesigurnosti je najveća psihološka manipulacija svjetske politike danas. Zato budite kao ptica: dok leti, ptica nije ni sigurna, ni nesigurna da može letiti! Ne pita se o tome šta misli vlast o njenom letu! I zato ni jedna vlast i nema uticaja na njen let. Sve što treba za let, – i tako je izvan njene brige, i izvan njene kontrole. O ljudi, shvatite: vaš mir, vaša sigurnost i vaša nesigurnost, nisu u rukama ni jedne vlasti! Sve ono što vaš život istinski određuje, sve ono što u životu zaista vrijedi, i tako je izvan kontrole svake vlasti. Poletite, raširite krila dok ih još imate!
Ferid MUHIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU1 sedmica