Nema odmora za Srđana Kusovca. Taman se umoran vratio iz Irana, gdje je crpio znanje o tome kako Crnu Goru da pretvori u Evropske Emirate, kad ima šta kod kuće da vidi: automobil Vanje Ćalović direktorice Mreže za afirmaciju nevladinog sektora nepropisno parkiran i okovan u snijegu. Urednik državne Pobjede isti je tren zalegao u rov državne novine da brani napadnutu otadžbinu, od ,,zločinačke organizacije” koja rastjeruje spasonosne investitore.

Iz Pokreta za promjene pitali su da li su Kusovcu put u Iran platili crnogorski građani. Građani deceniju mimo zakona izdvajaju novac za državnu Pobjedu koja je još 2003. godine trebalo da bude privatizovana, a za ogroman novac nijesu dobijali bog zna šta. Ali otkako je na čelo Pobjede postavljen bivši savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, dobili su državnih neprijatelja koliko voliš.

Neprijatelji države su, normalno, oni koji se kritički odnose prema režimu. Sem MANS-a i Vanje Ćalović ovog mjeseca Kusovac je izgarao na ,,feljtonu o lažima Nebojše Medojevića”, lidera Pokreta za promjene. Prethodno je tražio da organi ugase Dan. Objavljivao fotografije Vijesti bačenih u kantu za otpatke, a urednike i direktore te novine nazivao fukarom. Naravno, tu je i specijalna režimska jedinica Marko Vešović i Šemsudin Radončić koji već duže vrijeme bombarduju neistinama uvredama sve koji nemaju namjeru da skinu s vrata Đukanoviću zločin deportacije BiH izbjeglica, i koji ,,od Slobodana Pejovića hoće da naprave batinu za obaranje Mila”.

Budućnost Pobjede u tom pogledu mogla bi biti posve zanimljiva. Za kraj ovog mjeseca Vlada je najavila pregovore sa dugogodišnjim Đukanovićevim prijateljem Fahrudinom Radončićem, bratom Šemsudina Radončića i vlasnikom Dnevnog avaza koji je jedini dostavio ponudu za kupovinu državne novine. Baš ovih dana vlasnik Avaza optužen je u Bosni za grubi napad na medijske slobode, pošto je Svjetlani Vučetić, novinarki BHT koja ga je priupitala za veze sa Naserom Keljmendijem, prijetio da će u Avazu objaviti da je prostitutka. Radončićev Avaz poznat je po obračunima sa neistomišljenicima, posebno u predizbornim kampanjama, na šta su upozoravala i različita bosanska medijska udruženja.

Dok Kusovac mlati neprijatelja i krvari za državu, na državnoj televiziji – veselje. RTCG će, a ne TV IN, ubuduće prenositi utakmice Lige šampiona, posljednja je radosna vijest. Liga šampiona se u sred sezone preselila sa TV IN na javni servis odmah pošto se u RTCG iz IN- a preselio Rade Vojvodić. Otkud ta slučajnost, Vojvodić za Monitor nije želio da komentariše. Uglavnom, građani će za utakmice koje bi džabe gledali na TV IN-u, sada izdvojiti 180 hiljada eura, koliko je za prenos platila RTCG.

Zanimljivo je da je cijena koju je RTCG platila za prenos Lige šampiona ista koju je TV IN ponudila i dogovorila kada je na njenom čelu bio Vojvodić. Tada je RTCG za Ligu šampiona kao drugorangirana nudila duplo manje novca. Da je Liga šampiona ostala na TV IN-u, ta televizija, koju je Vojvodić ostavio u dugovima morala bi da se muči sa vraćanjem tog duga ili bi u krajnjem morala biti aktivirana bankarska garancija.

Vojvodić je tu privatnu televiziju olakšao i za desetak novinara, prepoznatljivih lica te kuće, zajedno sa autorskim emisijama nekih od njih. Program RTCG sada neodoljivo podsjeća na program nekadašnje TV IN. Vojvodić je prekoračio broj ljudi koje je u dogovoru sa Savjetom RTCG rekao da će sa TV IN preseliti na javni servis.

Goran Đurović, član Savjeta RTCG, za Monitor kaže da razumije potrebu Vojvodića da dovede svoj tim, ali da nije bilo ozbiljne analize o kadrovskom potencijalu RTCG prije nego su dovedeni kadrovi sa TV IN, što je trebalo učiniti.

To posebno svjetlu činjenice da RTCG odavno ima problem sa viškom zaposlenih, te da bi Vojvodićev finansijski plan za ovu godinu bio u potpunosti srušen ukoliko ne uspije smanjiti broj zaposlenih, za šta je RTCG podigla kredit od preko dva miliona eura.

,,Siguran sam da na RTCG ima kvalitetnog kadra koji je zapostavljen. Na jednoj od prethodnih sjednica Savjeta bio sam protiv zapošljavanja novih kadrova bez jasne informacije za koja radna mjesta su potrebni”, kaže Đurović.

Vojvodić je od dolaska sav novac uložio u zabavu za raju. Informativni program ostao je netaknut – i dalje predano služi. Ima jedna korist od transakcije. Ozbiljni ljudi primjećuju da se informativni program TV IN poboljšao otkako je Vojvodić napustio tu televiziju. Da Vojvodić ne voli teške teme pokazao je i kada je ove sedmice otpustio sindikalca RTCG Dragana Janjića. Janjić tvrdi da je razlog za otkaz to što odavno upozorava na nezakonitosti u toj kući.

A zabava košta: za sportski program Vojvodić je za ovu godinu predvidio čak 500 hiljada eura, a optuživan je od članova Savjeta da je prilično prekoračio granice i kada je u pitanju finansiranje Evrovizije za koju je planom predviđeno 50 hiljada eura. Vojvodić će kaže isto toliko dati i za logo RTCG koji je po njemu ,,morbidan”.

Đurović je ranije upozoravao da moraju biti smijenjeni svi urednici koji su doprinijeli lošem rejtingu te kuće. ,,A od poboljšanja sadržaja informativnog programa zavisi dobrim dijelom ostvarenje ciljeva i misije javnog servisa”.

No, neki su nedodirljivi. Radojka Rutović direktorica RTCG ne ide nikud, a njenu poziciju Vojvodić nije nikada ni dovodio u pitanje. Ona, međutim, svoj ostanak uslovljava time da Marina Vuković i dalje bude urednica Prvog programa, čemu se Vojvodić protivi.

Spekuliše se da bi budući urednik Prvog programa RTCG mogao biti Darko Šuković. Anonimusi bi u tom slučaju mogli samo da plaču ispred zgrade RTCG. Ta grupa je nedavno ispred državne televizije, napravila performans – proveli su minut ćuteći, upozoravajući tako ,,stub režima” da ih posmatraju.

Ko god da bude izabran za urednika RTCG već dolaskom Vojvodića na mjesto direktora bilo je jasno da ova televizija neće ići putem transformacije u javni servis. Vojvodić je stari kadar državne televizije i blizak prijatelj Mila Đukanovića, sa kojim je u direktnim poslovnim vezama. Izabran je za direktora RTCG nakon što je smijenjen bivši direktor Branko Vojičić, a njegov izbor bio je potvrda da Vojičić nije smijenjen zbog ,,misije javnog servisa”, već da ga je niz vodu pustio onaj koji ga je i postavio. Zvanično, Vojičić je smijenjen zbog lošeg gazdovanja finansijama te kuće. Vojvodićevo razbacivanje sa državnim novcem za sada se naziva ,,podizanjem rejtinga”.

Monitor je više puta upozoravao da je transformacija RTCG prekinuta još kada je članove Savjeta, najvećeg upravljačkog tijela RTCG, počela i zvanično da bira Skupština, odnosno poslanici vladajuće koalicije, čime je ugrožena i mogućnost autonomije RTCG. Stvari su zabetonirane kada je Televizija vraćena na budžetsko finansiranje, pošto je propao model finansiranja iz pretplate građana.

Režim preko državnih medija osigurava narodnim masama – igara i neprijatelja. Transformacija RTCG u javni servis i privatizacija a ne prihvatizacija državne Pobjede moraju biti jedan od osnovnih zahtjeva opozicionih i alternativnih pokreta u Crnoj Gori. Šminkanje ne pomaže. I skupo nas košta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ