Povežite se sa nama

Arhiva

Nepravda

Objavljeno prije

15 godina

na

Vjerovatno je mnogima poznata priča o dječaku koji je pitao majku zašto je hladno u kući. Ona mu je odgovorila da nemaju uglja za grijanje. Na novo pitanje o razlozima zbog kojih nemaju uglja, majka odgovara da nemaju novca jer je tata na prinudnom neplaćenom odmoru, odnosno „prekinut mu je radni odnos bez krivice zaposlenog”. Dječak ne posustaje i traži odgovor zbog čega je tata izgubio posao. „Ima previše uglja”, majka zaključi razgovor.

Nije lako udovoljiti dječjoj znatiželji, pa sumnjam da se baš tako brzo završio razgovor. Možda je slijedio nastavak.
„A zašto ima previše uglja?”, ne posustaje Luka.
„Čike koje prave struju nemaju novca da plate račun”, novi je odgovor majka Dare. „Zašto nemaju novca?”, Luka se ne smiruje.
„Zato što im ne plaćaju struju”, bori se Dara.
„Ko im ne plaća struju?”, opet će Luka.
„Čike koje prave aluminijum”, bio je Darin odgovor.
„Kako mogu da ne plaćaju?”, čudi se Luka.
„Banke su im blokirale račun”, i dalje je Dara strpljiva.
„Zašto?”, nastavlja Luka.
„Nisu vratili kredit.”
„Zašto ih ne sačekaju?”
„Ne mogu, to su tuđe pare.”
„Kako tuđe?”
„To su pare koje građani i druge firme drže kod banke.”
„Ima li tata para u banci?”
„Nema. Nije još dobio otpremninu.”
„Zašto ne podigne kredit i kupi ugalj?”
„Mora da sačeka da banka bude likvidna.”
„Što je to likvidna?”
„Da ima para za poslovanje.”
„A kad će banka biti likvidna?”
„Kad joj dužnici vrate pare.”
„Koji dužnici?”
„Oni koji su podigli kredite.”
„A gdje su te pare?”
„Potrošili su ih na izgradnju ili kupovinu stanova koje sada ne mogu da prodaju.”
„Kako će se banka naplatiti?”
„Aktiviraće zalogu.”
„Što je to zaloga?”
„Garancija da će vratiti pare banci.”
„Što su dali banci za garanciju?”
„Akcije rudnika uglja.”
„Što ih ne prodaju?”
„Sad je niska cijena, pa ne mogu da dobiju nazad pare koje su dali.”
„Zašto je niska cijena?”
„Slabo se prodaje ugalj.”
„Zašto se slabo prodaje ugalj?”
„Ima ga previše!”, Dara gubi strpljenje.
„Zašto ga ima previše?”, počinje Luka novi krug ispitivanja..
„Da više nisi nijednu progovorio! Nema para! Nestale! Pokrij se i spavaj!”, ljutito će Dara.
Luka se nevoljno pokri jorganom i tužno pomisli: „A mene prutićem po guzi što sam izgubio onaj euro za sladoled dok sam bio na ringišpilu.”

Mladen BOJANIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

15 godina

na

8 Januara, 2010

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

15 godina

na

13 Novembra, 2009

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

15 godina

na

30 Oktobra, 2009

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo