Planine, između Kolašina, Šavnika i Nikšića, još nijesu zauzele značajnije mjesto na turističkim mapama. Lokalni alpinisti tvrde da zbog ljepote i bogastva kontrasta tog masiva, mogu da postanu respektabilan dio turističke ponude sjevera Crne Gore
,,Mjesto gdje slogan wild beauty dobija puno značenje”, ,,vidici koji su šok za sva čula”, ,,pitomina i kamen zagrljeni”… To su neki od utisaka alpinista i rekreativaca pri prvom susret sa Moračkim planinama. Taj nedovoljno promovisan, pa zato i turistima nepoznat, dio Crne Gore, kažu zaljubljenici aktivnog odmora, mogao bi da postane novi adut ovdašnje turističke ponude.
Moračke planine smještene su između Kolašina, Šavnika i Nikšića. Kapetanovo jezero, ,,dolina narcisa” Lukavica i kanjon Mrtvice jedine su lokacije tog masiva za koje se čulo u široj javnosti. Međutim, tvrdi alpinista Željko Pejović, Moračke planine kriju još mnogo toga vrijednog pomene, viđenja i pohoda.
Cijeli masiv dobio je ime po istoimenoj rijeci, kojom je okružen sa sjeverioistočne i istočne strane. Na jugu je čudesni greben Maganika, a na zapadu Mrtvica. Do većine vrhova Moračkih planina stigli su samo lokalnim alpinisti. Minulih godina za svoje mjesto na planinarskim rutama izborila se ,,ljepotica Lola”, planina koja je nejsjeverniji lanac Moračkih planina. Najviši njen vrh je Veliki Zebalac (2.129 m).
Istočni rub Lole strmo se spušta prema toku Morače, a prirodnu, sjevernu granicu planine čini dolina rijeke Tušinje, od njenog gornjeg toka do ušća u rijeku Bukovicu. ,,Ne može se Lola podičiti šumom, kao, uostalom, ni veliki dio Moračkih planina. Međutim, ta planina je jedno od najvećih pašnjaka u tom masivu. Lola je lako dostupna za planinare i rekreativce. Iako joj pripisuju pitominu, Lola vas može iznediti i divljinom i djelovima koji su nepristupačniji. Sa Velikog Zebalca ,,puca pogled” ka Gornjoj Morači, a u pozadini se naziru Komovi”, objašnjavaju kolašinski alpinisti.
Stožac (2.141mnv) je jedan od najviših vrhova Moračkih planina. Staza nije markirana, kažu alpinisti, a uspon počinje odmah od Kapetanovog jezera i ide ,,pravo naviše u pravcu istoka siparom i pastirskom stazom”. Sa njega se, tvrde, može vidjeti cijela Crna Gora.
,,Ono što možete vidjeti tokom proljeća u Moračkim planinama, često ostavlja bez riječi. Prošle sedmice bila je prilika za uspon na dva susjedna, a toliko različita vrha. Na Talima (Ruda glava) bio je pravi proljećni uspon, a na Lukanje Čelo – Plani peli smo se u potpuno zimskim uslovima. Nevjerovatno kolika je količina snijega na tom dijelu”, kaže Pejović. On preporučuje turu kroz, prema njegovom mišljenju, najljepši dio Moračkih planina. Od Semolja, preko Javorja, između Zebalaca, pa zatim uspon na Krutaš i spuštanje na Kapetanovo jezero. Ta tura se, objašnjava on, završava u Milin Dolu, iznad Veljeg Dubokog.
Mala Torna (2.060 mnv), malo je poznata, i ,,u sjenci” prvog susjeda Babljeg zuba – Torne. Ekipa predvođena Pejovićem lani je stigla i do njega, bez opreme. ,,Nemajući nikakvih informacija o vrhu Mala Torna, odlučili smo da izvidimo da li ga je moguće savladati bez opreme. Moguće je. Završni dio zahtijeva oprez, pogotovo greben koji se nalazi ispod samog vrha. A sa njega najljepši mogući pogled na sjevernu stijenu Torne”, tvrdi Pejović.
Za Mali Žurim (1.965 mnv) važi da je ,,najmarkantniji vrh planine Lukavice” Nazivaju ga crnogorski Materhorn. ,,Sa njega puca bajkovit pogled na ‘tibetansko lice’ Lukavice i njenih 380 izvora, na Maganik (2.139 mnv) možda najsuroviju i najbizarniju crnogorsku planinu, na Lolu, Štit (2.115 mnv)… U vedrim danima pogled dopire i do Lovćena i Orjena na jugu, i Durmitora i Kape Moračke na sjeveru”, piše u planinarskom vodičima.
Ljepotu za oko u Moračkim planinama, tvrdi Pejović, ,,u stopu prati ljepota riječi”. Legende su još žive, mještani ih pamte i rado pričaju gostima. ,,Na vrhu jednog kamenu u Ivanbegovom katunu, nedaleko od Kapetanovog jezera, je busen zemlje sa ružom koja cveta na njemu. Po predanju, na tom katunu zmija je ujela dva sina Ivanbega, dok su spavali. Dječacima nije bilo spasa i nakon toga Ivanbeg je odlučio da napusti to mjesto. Samo se još jednom vratio kako bi na kamenu posadio ružu koja bi podsjećala na njegove sinove. Taj događaj je opjevao i Radovan Bećirović u pjesmi Crnojevići”, priča sagovornik Monitora.
Znatno manje veličinom i manje poznato od Kapetanovog je Brničko jezero. I za njega je vezana legenda puna mitskih, ali i istorijskih ličnosti. Prema toj legendi, predak rovačkih Lješnjana, knez Bogdan Vojinić sa Čeva doselio se u Lješansku nahiju. Na slavi su porodicu napali Turci i napravili veliki zulum. Nakon što je pobjegao od Turaka, knez Bogdan se naselio u Rovcima, dajuću selu ime Ljevišta, po svom nekadašnjem zavičaju u Lješanskoj nahiji. U strahu od turske osvete , često je slao sina Vojina na najviši obližnji vrh da čuva stražu.
,,Vojin bi tu svirao na svirali i, kako legenda kaže, toliko lijepo je svirao da je opčinio vilu koja je živjela u pećini u blizini. Međutim, svirku je čula i neka neman koja je živjela u Brnjičkom jezeru iznad Trebiješa, pa je iskočila iz jezera i ubila Vojina udarcem repom. Kada je vila vidjela da je Vojin poginuo zaplakala je, a od suza koje su joj tekle napravi se bistra voda koja se od tada naziva Vilina voda. Jezero iz koga je iskočila neman nazvano je Manito jezero, dok je mjesto gdje je Vojin poginuo dobilo ime Vojinovac“, kaže lokalni hroničar i publicist Branislav Jeknić.
Na zapadnoj strani katuna Ropušnice je vrh Plani, a na njemu visoka kamena greda, koja se zove Prijeka greda. U jami u toj gredi, vjeruje narod, živjele su vile i ljubomorno čuvale svoje ljubimce divojarce od lovaca.
Za džinovske tali vezana je legenda o zmaju ,,koji vjekovima živi u Zmajskoj jami”. Slične dvije jame postoje u vrhu Babin zub na jugu i u Potskom vrhu, na sjeveru od Tali. U Potskom vrhu, prema legendi, zmaj je slomio krilo, pa nije mogao nastaviti probijanje jama vrhovima Lebršniku na Javorju i Jablanovom vrhu na Sinjavini.
Mještani tvrde da je ljekovito bilje još jedno bogatsvo Moračkih planina. Planinski čaj, kantarion, smrdljika, jasen, sporiš ( hajdučka trava), majčina dušica, pelin, kičica, trava protiv ujeda zmije, rastavić, dubačac, tiva…samo su neke od ,,čarobnih travki”, kojima se narod vjekovima liječio.
Najinteresantnija ljekovita biljka Moračkih planina je, kažu, koprčina (caohrus ferruacea), vrlo cijenjena još kod starih Rimljana.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice