Svoj govor profesorima i studentima Univerziteta Salamanka, diktator Francisko Franko, završio je pokličem:”Viva la Muerte!” – “Živjela smrt!” Na ovo je poznati filozof Miguel de Unamuno, tadašnji rektor Salamanke, uzvratio:

“Nedopustivo je vršiti takvo nasilje nad razumom!” – rekao je autor Tragičnog osjećanja života. “Reći: Živjela smrt! – je logička besmislica, empirijska stupidnost i moralni bankrot! Parola Živjela smrt je parola protiv samog života, jer zapravo znači isto što i parola Smrt životu.”

Ovaj događaj zbio se oktobra 1936 godine. Miguel de Unamuno je na licu mjesta smijenjen sa rektorske pozicije, izbačen iz službe i osuđen na kućni zatvor. Dva mjeseca kasnije veliki filozof je umro je pod sumnjivim okolnostima.

Danas, 82 godine kasnije, odlukom političkih institucija, proslava Dana albanske azbuke (abecede) u Makedoniji, održava se pod parolom:

“Sunce se rađa na Zapadu!”

Da politička elita svugdje i oduvijek na sve načine manipuliše sa građanskim emocijama, da ih eksploatiše i iskorišćava za svoju ličnu korist, notorna je činjenica koju je nepotrebno dokazivati! To spada u pravila igre poznate pod imenom “Politika i narod”. Ali proglasiti takvu očiglednu besmislicu, kakvu sadrži tvrdnja da Sunce izlazi na Zapadu, za motto jedne tako značajne manifestacije kakva je Dan nacionalna abecede, i to u ime sopstvenog ulizivanja aktuelnim centrima svjetske političke moći (koji su, kao što je poznato, pozicionirani u onom dijelu svijeta koji nazivamo Zapad), znači zaista prekardašiti.

Kako su se uopšte odvažili na ovu sprdnju sa zdravim razumom – to je ono što alarmira!? Čak i u metaforičkoj ravni, koja sugeriše da je sva pamet iscurila sa Zapada, i da se Sunce svjetske duhovnosti rađa na Zapadu, ova tvrdnja je prijesna laž i besramni falsifikat istorije!

Činjenica da se jesu odvažili, potvrđuje da vjeruju kako im je dopušteno sve, pa i ovakva nečuvena drskost da umisle kako mogu natjerati neposlušno Sunce, umjesto na Istoku, da se od sada na njihovu zapovijest, svakog jutra počne pojavljivati na Zapadu??

Ako pređemo preko ovog nasilja nad neporecivom činjenicom svakodnevnog iskustva i prihvatimo da je smisao ove užasavajuće parole, zapravo metafora o duhovnom suncu, koje je ogrijalo čovječanstvo sa Zapada, uvjerićemo se da je i ova tvrdnja nasilje nad elementarnim činjenicama kulturne istorije čovječanstva!

Ako je za vjernike kršćane (hrišćane) njihova religija sunce, to sunce se rodilo na Istoku, u Aziji, konkretno, na Bliskom Istoku. I sunce vjernika Jevreja, izgrijalo je na Istoku. I muslimanima je sunce granulo na Istoku! I Abraham (Avraam, Ibrahim), i Isus Krist i Muhammed a.s. obasjali su čovječanstvo sa Istoka a ne sa Zapada!

Ako isto pitanje postave sebi oni koji svjetlost vide u filozofiji, u humanističkim ili u egzaktnim naukama, astronomiji, matematici, hemiji – u etičkim principima i estetskim kvalitetima – u političkim vrijednostima – uvjeriće seda su se sva ova sunca duhovnosti rodila na Istoku i ni jedno jedino – na Zapadu!

Osim što je sva spiritualnost svijeta zasijala sa Istoka: Judejstvo, Kršćanstvo, Islam, Hinduizam, Budizam, Zoroastrizam, Mitraizam, Konfučijanstvo, i sunce filozofije rodilo se na Istoku – i kao pojam i kao riječ i kao aktivnost! – na Balkanu! Što dublje u istoriju, sunce duhovnosti i kulture pomjera se sve dalje na Istok; Heraklit je rođen i cijeli život je proveo na tlu Male Azije, u gradu Efezu!

Matematika je porijeklom iz Indije; Arapi su autori savremenih brojeva dekadnog sistema, algebra je arapska riječ kao i (al)hemija; na Istoku su rođene riječi “politika”, “demokratija”, kao i demokratski sistem, čak i tiranija; likovne umjetnosti i književnost – potekle su na Istoku, od Sofokla, Eshila i Evripida, a vajarstvo su uzdigli Fidija i Poliklet.

I kad smo već kod Dana azbuke (abecede), i prva slova napisana su na Istoku, u Mesopotamiji! I mnogoprije pojave književnosti na Zapadu, nastali su besmrtni spjevovi i epovi Ramajana i Mahabharata, Gilgameš i Knjiga mrtvih, Ilijada i Odiseja.

Krajni je čas da prestane ova, iz političkog smetlišta izvađena, izanđala, ideološki otrovna, stupidna priča o Zapadnim vrijednostima! Nema ni Zapadnih ni Istočnih vrijednosti, nema novih i starih vrijednosti! Postoje smo univerzalne vrijednosti, vječne vrijednosti, ljudske vrijednosti, vrijednosti koje sjedinjuju ljude razgraničavajući čovjeka od nečovjeka!

I to će uvijek biti tako, kao što će se uvijek i Sunce rađati ne Istoku, dok je svijeta i vijeka!

Ferid MUHIĆ