Sistemu za prisluškivanje pod nazivom Jaguar koji je do prije desetak godina bio u posjedu tadašnjeg Petog vojnoobavještajnog centra bivše Vojske Srbije i Crne Gore do danas nema traga. Iz Vrhovnog državnog tužilaštva ovih dana je saopšteno kako nemaju predmet navodnog nestanka ovog sistema.
Vijestima je na pitanje da li VDT istražuje gdje je poslije raspada državne zajednice nestao taj sistem koji je bio smješten u Podgorici, odgovoreno da se Specijalno državno tužilaštvo time ne bavi.
Član Odbora za bezbjednost i odbranu Nebojša Medojević ponovio je tim povodom da su na tom skupštinskom tijelu još odavno informisani da se taj sistem ne nalazi u vlasništvu Vojske Crne Gore, ali da nije ni u Srbiji, gdje bi jedino mogao da bude.
,,To je koferče koje bilo ko može da ponese sa sobom, a koje ima izuzetne operativne i tehničke karakteristike, jer može da se nosi u autu i da se iz njega prisluškuju i telefonski i direktni razgovori. Sumnjam da bi neko iz Srbije dolazio da nosi i otima taj sistem, već je to uradio neko iz strukture vlasti. Otuđio ga je i protivustavno ga zloupotrebljava, prisluškujući opoziciju, novinare, nevladine organizacije, sve oponente režima, ali i poslovne konkurente, strane biznismene. To je vrlo opasna altaka i vrlo moćno oružje”, tvrdi Medojević.
On je kazao kako na Odboru nije uspio da dobije odgovore na pitanje da li znaju gdje je taj sistem, i ocijenio neozbiljnim to što tužilaštvo, ni nakon sjednica Odbora, ali ni javnih izjava o nestanku jaguara nije pokrenulo izviđaj.
Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da je jaguar u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina. S povlačenjem tadašnje jugoslovenske vojske, donesen je Podgoricu i smješten u komandu korpusa, u kasarni u Maslinama. Vojska ga je od tada koristila za praćanje svega što im je bilo interesantno na ovim prostorima.
„Sistem za prisluškivanje jaguar na ovom mjestu bio je sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Neposredno poslije toga nestao je pod misterioznim okolnostima. Vojska Crne Gore negira da ga je našla kada je naslijedila kasarnu”, kaže Monitorov izvor.
Prema njegovim riječima, sasvim je sigurno da jaguar nije napustio teritoriju Crne Gore i da nema nikakvih tragova o tome. On smatra da ga je mogao uzeti samo neko ko je znao da se ovaj sistem tamo nalazi i ko je znao da ga koristi. „To su mogle biti kriminalne grupe, ali isto tako i političke grupacije”, kaže Monitorov izvor.
On objašnjava da je prislušni sistem jaguar britanskog porijekla i da može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija. Taj sistem može da locira lice koje je predmet praćenja u krugu od pet metara.
„Postoji nekoliko novih generacija prislušnih uređaja, kao što je spektar koji na neki način predstavlja naučnu fantastiku. Ali prednost jaguara je u tome što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren. Radi na baterije. S njim je lakše pratiti onoga koga hoćete da pratite, nego da mu postavljate takozvane bubice”, priča naš policijski izvor.
Sistem koji posjeduje crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mnogo je savršeniji od jagura. To je američko-izraleska kobra kojom može da se prisluškuje dvadeset sedam hiljada telefonskih razgovora u minuti. Koliki je domet ovog sistema – tajna je. Poznato je da može da locira lice koje se prati praktično u milimetar, i u tom pogledu je savršen.
Dok srbijanska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) koristi izraelsku opremu za praćenje i prisluškivanje, Vojska Srbije koristi napredni operativno taktički komandni i prislušni softver njemačke proizvodnje švarc.
„Ovaj sistem je smješten u Bujanovcu ili Preševu. Njegov domet je do četiristo kilometara. Što znači da se u tom krugu mogu slušati i kontrolisati svi telefonski razgovori u regionu, uključujući Kosovo i Crnu Goru. Upravao zbog toga srpska vojno-obavještajna služba ima veoma mnogo podataka o djelovanju kriminalnih grupa koje učestvuju u prekograničnom švercu sa Kosova prema Srbiji i prema Crnoj Gori, i obratno”, kaže Monitorov izvor.
No, osim jagura, kobre ili uređaja koje posjeduju vojne i civilne obavještajne agencije u regionu, strane obavještajne agencije, kao što su britanska MI6, njemačka BND i američka CIA, stanje na Balkanu prate preko satelita. Monitor je već pisao o tome da se satelitskim putem mogu pratiti i švercerski kamioni i napraviti snimak čak i registarskih oznaka na vozilu. Ove agencije putem satelita mogu da prate i telefonske razgovore kriminalaca.
Monitorov izvor tvrdi da su tehnike prisluškivanja i tajne komunikacije odavno odomaćene i u kriminalnim krugovima na našim prostorima, a obični građani nijesu svjesni na koje sve načine mogu biti „na meti” takvih uređaja. On kaže da prislušnu tehniku imaju i pojedine kriminalne organizacije u Crnoj Gori, prije svega u cilju praćenja konkurentskih grupacija, ali i policije.
Prema njegovim riječima, postoji i mnogo jednostavnija i jeftinija oprema za prisluškivanje, do koje svaki kriminalac može lako doći. On objašnjava da se mobilni telefoni mogu prisluškivati kako u vrijeme razgovora, tako i kada nijesu aktivni i da postoji uređaj koji se zove digitalni snimač glasa i telefonskih aparata. Ovaj snimač govora je jednostavan i ima funkciju uključenja na aktivaciju glasa i tajmer podešavanja željenog vremenskog snimanja glasa. Može snimiti šapat i do deset metara, sa čistom reprodukcijom snimka.
„Digitalni snimač glasa može biti u olovci ili upaljaču, tamo gdje
najmanje razmišljate da bi vas neko mogao prisluškivati. Baterija mu traje čak trideset dana. To znači da vas neko može slušati i snimati šta pričate trideset dana od kada dođete u posjed olovke ili upaljača. Ili da se tim običnim upalječem ili olovkom, neprimjetno s kafanskog stola može slušati i snimati razgovor u čitavoj kafani. Osim policije, svaki kriminalac može biti u posjedu takvog uređaja”, objašnjava naš izvor.
Kada se razgovor odvija na otvorenom, nepristupačnom mjestu, onda se za prisluškivanje koriste specijalni prijemnici u vidu usmjerenih mikrofona ili mikrofoni sa skupljačem zvučnih talasa. I u jednom i u drugom slučaju osoba usmjerava uređaj prema mjestu razgovora. Domet je pedeset do šezdeset metara što bi, prema riječima Monitorovog dobro obaviještenog izvora, moglo da znači da se s ulice može prisluškivati bilo koji stan ili kuća.
Monitor je ranije opisao još čitav niz prislušnih uređaja, iz čega se može zaključiti da građanska privatnost može biti ugrožena na svakom mjestu i na svakom koraku. Zbog toga je potpuno na mjestu upozorenje kako mogućnost da sitem jaguar koristi neko ko to ne bi smio ugrožava ustavni poredak i elementarna građanska prava i slobode, i da bi mu se zbog toga moralo ući u trag.
Tufik SOFTIĆ