Povežite se sa nama

OKO NAS

Neote, nego šute

Objavljeno prije

na

Najstariji stanovnik Beransela, i među najvremešnijima u Limskoj dolini, devedesetpetogodišnji Đorđije Tomović, nije dovoljno veliki kriminalac da bi bio pomilovan i oslobođen izdržavanja osmodnevne zatvorske kazne, za koju mu je poziv stigao ovih dana. To proizilazi iz odgovora koji je stigao iz kabineta predsjednika države Filipa Vujanovića, u kojem se pojašnjava da su Beranselci, među kojima je i Đorđije, kažnjeni prekršajno a ne krivično.

Iz tih razloga, navodno, Vujanović, koji je tokom svoja prva dva mandata pomilovao više zatvorenika nego svi predsjednici država regiona zajedno u posljednjih deset godina, ne može pomilovati još i nekoliko ,,prekršajaca javnog reda i mira iz Beransela”.

Starina Đorđije uvijek je bio među prvim mještanima ovog naselja na blokadi gradskog smetlišta na Vasovim vodama, nadomak njihovih kuća, i među prvim su mu stigli i pozivi za informativne razgovore u policiji, zatim za Sud za prekršaje, i sada i za zatvor. Zatvorske kazne čekaju još desetak mještana Beransela, dok je njih još sedamdeset kažnjeno opomenom ili novčano.

Vlasti pokušavaju tako da zaplaše pobunjene mještane ovog beranskog prigradskog naselja, i rastjeraju ih s barikada na deponiji, koju zaposjedaju već tri godine braneći pravo na zdravu životnu sredinu.

Upravo zbog ovog posljednjeg ekološki pokret Ozon, podržan sa pedeset dvije nevladine organizacije, zatražio je od predsjednika države Filipa Vujanovića da Beranselce pomiluje, jer su samo mirno protestvovali štiteći prava garantovana Ustavom, zakonima i međunarodnim ugovorima.

Direktor ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović objašnjava za Monitor zašto je obrazloženje koje je stiglo iz Vujanovićevog kabineta neprihvatljivo.

,,To je apsurdno jer se u članu dva Zakona o pomilovanju jasno navodi da se pomilovanje daje poimenično određenom licu, kojem je izrečena krivična sankcija za krivično i drugo kažnjivo djelo određeno zakonima Crne Gore. Kako pored krivičnih, druga kažnjiva djela osim prekršaja u Crnoj Gori ne postoje, nijesmo mogli prihvatiti ovakvo tumačenje pravne osnovanosti inicijative za pomilovanje, pa smo pripremili i predsjedniku države poslali dopunjeni dopis s obrazloženjem opravdanosti inicijative”, kaže Perović.

Milan Joksimović, poznati advokat koji je zastupao Beranselce u mnogim sporovima, ocijenio je da je zatvorska presuda devedesetpetogodišnjem starcu najveća bruka za crnogorsko pravosuđe. Kao dugogodišnji sudija Višeg suda u Bijelom Polju, Joksimović kaže da sličan slučaj nije imao u praksi, niti je čuo da se nešto slično dogodilo u analima crnogorskog pravosuđa. „Nema nikakve sumnje da je ovaj slučaj bio prioritet i da se vjerovatno radi o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugog objašnjenja za ovo nema”, kaže Joksimović ironično.

Do sličnog zaključka došao je i poslanik Pozitivne Crne Gore Goran Tuponja, koji je konstatovao da naša država sve više liči na državu apsurda.

,,Nadamo se da Đorđije Tomović neće biti prezentovan međunarodnoj zajednici kao krucijalni dokaz da je ova vlast najzad krenula u obračun s bezakonjem koje vlada u ovoj zemlji, kako bi se

‘kvalifikovali’ za otvaranje poglavlja 23 i 24. Nadamo se da će se neko makar malo postidjeti od ovakvih poteza vlasti, a gospodinu Tomoviću želimo da uživa svoje staračke dane slobodno, dostojanstveno i u zdravoj životnoj sredini”, navodi se u reagovanju poslanika Tuponje.

Monitor je pokušao da dobije komentar od predmetnog sudije, ali je iz Suda za prekršaje stiglo objašnjenje da je „sudiji Veselinu Kljajiću istekao mandat i da nije na poslu”. Predsjednik ovog suda Veselin Došljak nakon toga u pisanoj formi dostavio je hronologiju „slučaja Tomović”, u kojoj se podsjeća da je Đorđije još u junu kažnjen sa dvjesta eura „zbog počinjenog prekršaja iz čl. 11 stav 1 Zakona o javnom redu i miru”, i da je tu presudu Vijeće za prekršaje Crne Gore u septembru potvrdilo.

Navodi se i da Tomović nije u ostavljenom roku platio novčanu kaznu pa je Područni organ za prekršaje tu kaznu zamijenio u kaznu zatvora u trajanju od osam dana, o čemu ga je i obavijestio.

„Kažnjeni nije tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora shodno odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija” – piše u odgovoru predsjednika Suda za prekršaje.

Objašnjava se i da je u postupku izvršenja novčane kazne zatražen izvještaj od Fonda PIO Berane da li je kažnjeni korisnik penzije i utvrđeno je da nije.

„Ukoliko se eventualno pribave podaci da kažnjeni prima penziju iz inostranstva, Područni organ za prekršaje će na zahtjev podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (policije) ili na zahtjev kažnjenog odložiti izvršenje kazne zatvora, a radi izvršenja novčane kazne na penziji imenovanog” – zaključuje se u odgovoru predsjednika beranskog Suda za prekršaje.

Građanski aktivista i predstavnik Beranselaca Gojko Cimbaljević postavlja pitanje: ,,Koliko treba da bude nesposoban komunalni policajac, odnosno četvorica njih, pa da ih omete stogodišnji starac, i koje su to službene radnje oni radili”? Takođe pita: ,,Koliko treba da je bezobrazan Sud za prekršaje da osudi stogodišnjeg starca?”

„Zamislite kakvo je moralo biti to obrazloženje na koji je način jedan stogodišnji starac omeo četiri komunalna policajca u vršenju poslova. Sud je to prihvatio i na osnovu toga ga osudio. Mi to naravno ne možemo dozvoliti i zato smo s Ozonom uputili molbu za pomilovanje, i za čika Đorđija i za sve Beranselce koji su kažnjeni zatvorom. Naravno, ako bi porodica prihvatila, pošto tu molbu može samo porodica da podnese. Ali, oni to možda neće htjeti jer bi to značilo da prihvataju da je starac kriv”, kazao je Cimbaljević.

U porodici Tomović, ovo je, inače, treća kazna zbog protesta i učešća u blokadama gradskog smetlišta na Vasovim vodama.

„Moja supruga Tijana nije kažnjena zatvorski, već novčano. Ali zato mene čeka četrnaest dana zatvora, kada se novčane kazne, koje ne mogu da platim, pretvore u zatvorske dane. Zagrliću se sa tatom, i idemo zajedno u zatvor”, priča Đorđijev sin Svetislav, prosvjetni radnik.

On naglašava da se ne radi o grupici ljudi, kako to vlasti žele da predstave, već da je peticiju protiv smetlišta na Vasovim vodama potpisalo preko osamsto građana ovog naselja. „ Razmišljamo i o tome da sve kazne međusobno raspodijelimo, i da onda svako od nas odleži u zatvoru po tri-četiri sata. Organizovaćemo se jednog dana i svi zajedno poći autobusima u Bijelo Polje. Ako imaju toliko mjesta. Ali nas neće pokolebati u našoj borbi za zdravu životnu sredinu, što nam garantuju Ustav i sve međunarodne konvencije”, kaže Svetislav Tomović.

Porodica Tomović još nije donijela odluku da li starca poslati u zatvor ili prihvatiti eventualno Filipovo pomilovanje koje je uz to i pod znakom pitanja. Tako je još neizvjesno da li će Đorđije Tomović biti najstariji zatvorenik prekršajac u analima crnogorskog pravosuđa. On poručuje da je spreman da ide u zatvor. „Nijesam kriv, pa nek se čune da su zatvorili jednog starca na pravdi Boga. Vasove vode su dvjesta metara od prvih kuća. Božja priroda tako daje da svakoga dana od četiri sata poslije podne duva noćnik, koji dim, otrovne i neprijatne mirise sa deponije tjera najprije prema ovim kućama, pa onda prema naseljima i čitavom gradu. To je velika šteta, to ne treba samo ja da branim nego i čitav grad da skoči. Ali, ljudi neote, nego šute. Boje se od vlasti”, kaže Đorđije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo